I tako nekada davno, između tri jele, mesto koje je popularno nazivano i "kućica", igrala se grupa dece koja je večito imala za ljubimca neku lutalicu (kucu), a ponekad bi se našla i neka maca. A onda je jedan po jedan drugar odlazio, svako svojim putem, stazicom koja je vodila uvek van kućice, ali nikada nazad, jednosmerna ulica, bez mogućnosti kršenja pravila.
I posle... Eto, bez stida da priznam, posle 11 godina, jedan od drugara se iznenada javio... Kako? Zašto? Uopšte nije bitno. Susret nije bio čak ni fizički, više su se tu umešali bajtovi interneta, ali svakako bio je to susret nekada dobrih prijatelja. Jedan od onih susreta koji nisam očekivala da će se desiti. Možda nekad, ali ne danas. Da mi je neko rekao da ćemo se danas sresti, pa... Ne bi poverovala, sigurno bih to otpozdravila (da se ne lažemo) nekom sočnom psovkom. Predivno iznenađenje, iako je razgovor bio... Pomalooooo... Nategnut. Što je razumljivo. Uvek je teško obnoviti kontakt sa nekim koga godinama niste videli. Kao i za sve drugo, i ovde je potrebno vreme. Ali svakako, susret me je ispunio, bez nekog konkretnog razloga. Valjda je bilo dovoljno da znam da je još jedan drugar dobro.
Do sledećeg razgovora, drugaru!
I posle... Eto, bez stida da priznam, posle 11 godina, jedan od drugara se iznenada javio... Kako? Zašto? Uopšte nije bitno. Susret nije bio čak ni fizički, više su se tu umešali bajtovi interneta, ali svakako bio je to susret nekada dobrih prijatelja. Jedan od onih susreta koji nisam očekivala da će se desiti. Možda nekad, ali ne danas. Da mi je neko rekao da ćemo se danas sresti, pa... Ne bi poverovala, sigurno bih to otpozdravila (da se ne lažemo) nekom sočnom psovkom. Predivno iznenađenje, iako je razgovor bio... Pomalooooo... Nategnut. Što je razumljivo. Uvek je teško obnoviti kontakt sa nekim koga godinama niste videli. Kao i za sve drugo, i ovde je potrebno vreme. Ali svakako, susret me je ispunio, bez nekog konkretnog razloga. Valjda je bilo dovoljno da znam da je još jedan drugar dobro.
Do sledećeg razgovora, drugaru!