ONA, LIČI…

Tihi se žubor budi, teče…
spokojna u senci pruženih grana
umivenih rosom, suzama jutra okapane.
Razgovor tihi čujem, u duši se nemir stišava.

Ona…
prolazi, a nepokretna, obalom sputana
lomi svoju snagu od izvora
sakuplja i gubi…

Liči…
nekome ko živi, oslonac postaje
kome…?
Ostaje u trajanju svoja, istina…

Izgovori poput klade, valjaju se ka ušću
lepe uz sebe, odbačene…
Ona…
putuje uporna, nedodirljiva i neosvojiva.
 
faraonn;bt220462:
...čitajući red po red tvoga pisanja
Tamišanko
kao da se na nekom ekranu sastavlja mozaik široke i mirne rijeke
a onda se iz ekrane odvede
do izvora
i
počne teći...

... kao potok i postaje brza, divlja planinska reka koju ravnica pripitomi dajuci joj na volju... a ona zadovoljna raširi se, umiri... :)
 

Back
Top