ONA IDE

thumbCVETY_190.jpg

Ona ide u svetlu lepote
ko noc blaga u zvezdanom sjaju.
Sve sto ima u svetu krasote:
Svetlog, tamnog - njene oci daju.
Sve neznosti i divote s njima,
sto dan blistav ne moze da ima.

Ni zrak manje, niti vise sama
sen u valu crnih joj vitica
Il u skladu loknica il prama
sto se spusta preko njenog lica.
Preko cela gde cedne, spokojne
Misli - svoga mesta su dostojne.

Na tom licu koje ozarava
Srecni osmeh vecite vedrine,
Gde dobrotom svakog ocarava
Mirni odsjaj vecite vrline,
Na tome se divnom licu cita
Ljubav - mirna, nevina, vecita.

DZORDZ GORDON BAJRON
02cac09e1096aa423d0a856hd3.jpg
 

Back
Top