Ajme, to natezanje i cekanje me bas nervira u svakoj vezi. Volim slobodu, akciju, spontanost ali i neporemecene planove. Skoro uvijek idem sam u kino, obicnu kupovinu ili na koncert neki, bez obzira bio u vezi ili ne. Kad sam s nekim tako, muski frend, zensko (nebitno), pa moram nekoga da cekam, slusam gluposti, postanem nestrpljiva kombinacija Woody Allena, Michaela Douglasa i Denisa Learyja. Ne mogu se uopce koncentrirat i sve me totalno zivcira. Osjecam se kao neciji suzanj, okovani Prometej. One kazu da je to zbog horoskopa (Strelac).