
sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
ONA I JA
Tako smo blizu
A opet, nekad tako daleko
Nas dve
Rođene skupa
Odrasle skupa
Još će vidimo za mrenje
Ja baš i nemam to htenje

Čak nam i zajedničko srce lupa
I duša nam ista ...duševna previše

Pamet nam se malo razlikuje, doduše

I tako.....uvek zajedno a odvojeno
Isto a različito u jednom telu spojeno
Ona matora žena, a ja....nematora

Najbolje godine ...imaš, a nemaš bora

što sam lepo ovde ispalaaaaaaaaaa

Kažem prijateljici da sam matora žena, a ona meni "ne zezaj, daleko si ti od matore žene" i tako, u sekundi nasta pesmica

PS Dobar daaaaaan.....onima koji rade, a još bolji onima koji ne rade
