Ona druga, pogrešna ja... (III)

Danas sam pokušala na sve načine da onu drugu ja izvučem napolje... prijala bi mi kafica. Ona je uporno insistirala da ostane unutra i da pati (ona to nikada ne priznaje, ali ja to znam). I tako smo patile zajedno, pijući prilično loše zbrčkanu instant kafu, dok je ona pričala svoju nesrećnu ljubavnu priču izvlačeći joj crevca na končiće... Iako vam izgleda da sam ja ona koja je pričljiva, grdno se varate, pogrešna ja je zapravo prava brbljivica, osim kad ne pati, dakle stalno... Ja više volim da odmorim i popijem kaficu uz neku dobru knjigu.Pogrešna ja to uporno sabotira. Kao što sabotira i moj definitivni odlazak u teretanu..Tačnije, odbija da mi pravi društvo, a ja sam bez društva ko bez lažnih brkova...
Možda je ipak ubedim da odemo kod Ksenije na kafu, Ksenija nije kao teretanaa , čak ne bi mogla da posluži ni kao reklama za teretanu, ali možda može malo da uteši moju pogrešnu ja... Hej, da sam htela da dežuram pored telefona bila bih portir! A njoj je na fonu i skajp i vajber i sve to cvili i kmeči za pažnjom... Sedimo i hipnotišemo ga, no poruke niotkuda...
Samo za jedno joj skidam kapu, ta pogrešna ja ume da voli bolje nego ova prava ja... Svaka čast!
 
Stvarno si tako opisala kao da zaista postoi ta druga.Divno si ovo napisala.:klap:
Ali uvek je tako.Mi smo u sebi mnogo "drugaciji"od onoga sto pokazujemo.Moj "drugar"takodje je brbljiv,ali vecinom preterava,i cini mi se da izgleda suprotan tvom .I vecinom me muci,a retko je dobar drugar za pricu.Najcesce mi tu boronza nesto,smeta me,,ali je mnogo lepo kad radi kako treba.Opasan smo tim kad smo skupa.A verujem i kod tebe da je slicno.
 

Back
Top