Jedan od osnovnih problema tog Olginog shvatanja vizantijskog arhainima „Trivali“ je u tome što ona nije razumela kako su se ti nazivi u vizantijskom učenom svetu razvijali. Nije postojalo neko jedinstveno pravilo, sem u poslednjim vekovima postojanja Vizantije, odnosno posle Paleološkog preporoda učenosti, kada su Tribali uglavnom bili vezivani za Srbe.
Ali, tako nije bilo ranije. Slično kao što ni Albanci nisu bili baš postali Iliri, bilo je raznih
lutanja dok se nisu uspostavili neki standardi.
Primera radi Jovan Skilica u svojem sažetku istorije s kraja XI stoleća, razlikuje Srbe i Tribale i razdvojeno ih navodi.
Στεφάνου γὰρ τοῦ καὶ Βοϊσθλάβου, ὥσπερ ἔμπροσθεν ἐρρήθη, ἀποδράντος ἐκ Βυζαντίου καὶ τὰ Ἰλλυρικὰ κατασχόντος ὄρη, καὶ Τριβαλλοὺς καὶ Σέρβους καὶ τὰ πρόσοικα γένη καὶ Ῥωμαίοις ὑπήκο..
Pošto je Stefan, takođe zvan Vojislav, kao što smo ranije govorili, pobegao iz Vizantije i zauzeo iliričke planine, kao i Tribale i Srbe i okolna plemena podložna Romejima napadao i pljačkao...
Potom, pominjali smo već ovu srednjovekovnu grčku pesmu, u kojoj se očigledno pominje starija arhaizacija:
Τοὺς Σέρβους εἶναι λέγουσι τοὺς Δάκας καὶ Δαλμάτας,
Τοὺς δὲ Βουλγάρους Τριβαλοὺς, Ἰλλυρίους σὺν ἅμα
Καὶ Παίονας καὶ Πάννονας καὶ Γηπαίδας τοὺς Ὄγγρους·
Za Srbe, kažu, da su Dačani i Dalmatinci,
A Bugare Tribali, kao i Iliri,
A Ugri Pajonci, Panonci i Gepidi
Tako da je izvesnije da Tribali izvorno nisu bili asocirani sa Srbima u vizantijskoj književnosti. Asocijacija sa Bugarima je sa geoistorijskog stanovišta inicijalno logičnija, a standardizacija arhaičnih imena koja će najčešće vezati Tribale za Srbe dolazi tek kasnije (od kasnog XII stoleća, odnosno i kasnije).