
(Čak i najmudriji ne može reći šta ćeš videti u ogledalu ... pokazuje mnoge stvari... Stvari koje su bile ... stvari koje jesu ... i neke stvari ... (Ona prazni nazad bokal i korača unazad), koje se još nisu desile.)
Ne bih htela napraviti još jednu grešku, kada bih napisala ''greška'', priznajem ih, volim ih jednako kao i uspehe, deo su mog života
Prednost mojih grešaka, jesu moje mane, zbog kojih i jesam Čovek, zbog kojih postojim, zbog kojih me vole i mrze, ispisah dosta reči, koje su krasile i mrljale beo papir, zbog nekih se kajem, neke sam ispravljala na kriv način, neke se ne trudim ispraviti
Priznajem, htela bih da prvi sneg prekrije sve moje greške, da sneg zaveje moje korake gde ne bih htela da drugi znaju da sam tamo sam bila, neke greške bih htela sakriti, zaviti u najnežniju reč, prekriti čistom svilom, ne stidim ih se,
samo ne bih htela da ih ljudi osude, izobliče, preuveličaju, ili na bilo kakav način promene
pravila sam nove greške pokušavajući da prekrijem neke druge, moje reči s godinama postajale su poput plašta koji je bio prekratak da bi ih sve sakrio
prestadoh da ih krijem, ne poričem, da i dalje je umeni Želja, koja tinja, tinja u svakom od nas, do nas je koliko ćemo joj dopustiti da nas vodi
sada se trudim da neke iskrzane reči prekrijem, ulepšam delima,
Ipak, podsetim se, neke ne bi trebalo, neke se ne mogu, i da neke mogu da se isprave.