Ogledalce, ogledalce moje

2022-08-26-08-03-20-904.jpg


Uvek sam izgledala mladoliko. U početku me je to nerviralo - nije mi se verovalo da sam punoletna a baš sam žurila u svet odraslih.



Biti spolja lep je velika prednost u životu - osim kad nije ! Na početku da se složimo da pojam lepote ne možemo tumačiti objektivno,već isključivo subjektivno. Ono što je meni lepo,tebi nije - i to je u redu. Ali,hajde da kažemo da me ljudi smatraju lepom ženom. Moram se složiti sa tim,u većini slučajeva su u pravu,osim kad ustanem posle nekog noćnog pijančenja, ili posle plakanja,ili kad imam bad hair day,ili kad sam u ciklusu, ili kad sam besna i kisela...

Kao mladoj jedinki bilo mi je jako drago što me okolina percipira kao lepu osobu. Ova ego kraljica imala je svoje maštarije o modnim pistama, svetskoj slavi, naslovnim stranama modnih časopisa. Vežbalo se pred ogledalom - osmeh za kamere,osmeh za publiku, osmeh za obožavaoce. To maštanje je,doduše,živelo svoje godine uzleta u mojim dvadesetim,što smatram i normalnim u tom razvojnom periodu. Posle su mi rekli da patuljčice nisu kadar za modne piste. O,pa…dobro. Tako je kako je…

NE MOGU reći da prednosti nije bilo - ali ne kažem i da je izgled bila jedina prednost.

Nosilo je to sa sobom itekako neugode trenutke. Dešavalo se da sam imala neprijatelje u ženama kojima ništa nažao nisam učinila,a neželjene udvarače sa raznim idejama u muškom svetu. Ako mislite da je to lako-nije. Zamislite da se vraćate iz noćnog provoda u četiri sata ujutru i da mislite da vam je bezbedan način da stignete kući - da uzmete taksi. Onda doživite da vam se taksista non-stop osvrće unazad i skenira kolena umesto da gleda put, da vam govori da nikad ne znate "kakva vas budala vozi i gde će vas odvesti",do nedozvoljavanja da izadjete iz vozila pre nego što mu date svoj broj telefona. Ili,kada vam nadređeni zaključava vrata kancelarije i traži poljubac u zamenu za otključavanje vrata. To su neki,nazovimo ih,"lakši" primeri,da ne spominjemo neke mnogo traumatičnije.

E,sad - vreme prolazi (iako,ako pitamo kvantne fizičare,sve postoji samo SADA, jer uvek je samo SADA i ništa drugo) i ostavlja tragove da smo živeli - da smo se radovali,smejali,plašili,plakali,"umirali"
sto puta i oživljavali. Nisam mnogo obraćala pažnju na brojeve koji se nižu i dodaju svake godine na rođendan,to mi je bilo nešto potpuno sporedno i nevažno. Doduše,ni sada mu ne rolam crveni tepih u predvorje misli. Jesam se,doduše,malo iznenadila kada mi je kuma za 40.rođendan rekla da je zaista krajnje vreme da počnem da koristim kreme protiv bora. Čudno ! Do tog momenta nisam ih uopšte primećivala. SADA ih vidim na svakoj svojoj fotografiji i svaki put kad se pogledam u ogledalu. I ne samo da ih vidim- ja ih i OSEĆAM. Teške,urezane crte oko očiju. "Hvala ti",kumo,evo već četiri godine. Probala sam sa raznim kremama,oblogama,više spavanja - ali bore su uporne. Izgleda da su odlučile da tu ostanu trajno. Šta sad mogu da učinim u vezi toga ? Otkrila sam tajnu - trebalo je malo vremena dok dođem do tajne formule ali sam uspela i to zaista radi! Jeste li spremni ?

A.već ste znali odgovor. Tako je. Prihvatila sam ih...skoro...još malo pa potpuno. Verujem da je i to proces. Gledam ih kao razglednice i trajne dokaze da sam se mnogo smejala,UPRKOS svemu ! Dokaze da sam se i mrštila,takođe. Dokaze da imam bujne emocije i da se može reći da mi je život obilje događaja i osećanja. Prihvatam ih sve,prihvatam i grlim,jer zahvaljujući njima sam ono što jesam sada. Zato sad,kad gledam svoj odraz u ogledalu,razvučem osmeh i kažem : " LEPA SI".
 

Back
Top