Ogledala

R. Bah: “ Svi na ovom svetu-svi smo mi odrazi, svi smo ziva ogledala jedni drugih.”
– Dok ogledalo pokazuje fizički odraz, interakcija s okolinom reflektuje psihičko stanje. I u jednom i u drugom slucaju mora postojati nesto drugačije da bi doslo do spoznaje.

Spoljasnja zbivanja aktiviraju unutrasnju kompleksnost u vidu osecanja, misli i reakcija. Tako postajemo svesni sebe i nečeg izvan sebe. To nam omogućava razvoj ili inteligentni dozivljaj zivota. Zato i Jung kaze: „Sve što nas iritira kod drugih može nas dovesti do shvatanja nas samih.”

Tol: "mada mi se cini da nismo bas nikako slicni iako nesvesno trazimo svoj odraz u drugima, ne bi li pronasli suprotnosti-prave tragove alterega-kompatibile, jin i jang.. da bi dvojina imala smisao i dobar ishod..(ono mushko u nama trzi podudrno zensko u muskom polu ..a tako i u prijateljstvu)”
-Ono sto fascinira u svemu je kontradiktornost istog i razlicitog. Naime, svi imamo istu jedinstvenu sustinu ili potencijal ljubavi, konstruktivnosti i sklada, ali ga razlicito razvijamo. Usled toga i imamo razlicite karaktere.

Mada takve razlike uzrokuju sukobe, patnju, muku i tegobu, one su u isto vreme i efikasno sredstvo ucenja. Heraklit kaze: “Nije dobro za ljude da im sve ide kako oni žele.” Tada se najlakse zanesu. Formiraju zablude i aragantnost. Osveste se i progledaju tek kad ih nesto tresne po glavi. :) To ih prisili na preispitivanje i dublje razmisljanje kojim otkriju zabludu.

Razlika stvara dvojnost i aktivnost. Jedno (isto) je neaktivnost ili stanje mira. Mi tezimo unutrasnjem miru. Zbog toga i nastojimo da pronadjemo ljude sa slicnim duhovnim razvojem (moralnim shvatanjima i vrednostima) jer tako ostvarimo konekciju na sustinskom, duhovnom nivou.

Ali, razvoj je dinamican proces. Bliss, mir, spoj i razumevanja kod slicnih ljudi ne mora stalno trajati posto svaka osoba ima drugaciji tempo razvoja. To moze dovesti do razlicitog misljena ili nesuglasica. Isto tako, ponekad se moze ostvariti spoj s ljudima s kojima se prethodno bilo u sukobu. Sve zavisi od smera i tempa njihovog i naseg razvoja. Ljubav, kao ista sustina i konstruktivni smisao spaja, dok pojavne razlike i egoizam razdvaja.
 
Poslednja izmena:
Istinska konekcija s drugima nije moguca dok se ne ostvari istinska konekcija sa sobom. Zato je potreban stalni duhovni rast i razvoj, jer je nasa sustina zivi, bezgranicni potencijal ljubavi ili smisla i sklada.
 
Istinska konekcija s drugima nije moguca dok se ne ostvari istinska konekcija sa sobom. Zato je potreban stalni duhovni rast i razvoj, jer je nasa sustina zivi, bezgranicni potencijal ljubavi ili smisla i sklada.
Ali, stvar je u tome što nam je tada najpotrebnija kada nismo shvaćeni od samih sebe, tada su nam drugi najpotrebniji, pogotovo oni sa kojima delimo vrednosti i stavove.
 
Stvar je u tome da se razvija integralnost ili celovitost kroz unutrasnji potencijal. S tim dodje i duhovna snaga. Integralnost je osnovni uslov funkcionalnosti kako u odnosu sa samim sobom tako i u odnosu s drugima. Jedino integralna osoba moze imati slobodan/svestan razvoj koji nece biti rukovodjen negativnim spoljasnjim uticajem, vec unutrasnjim principima.

Ljudi mogu dati samo ono sto imaju. Disfunkcionalna osoba ne moze biti podstreh ni sebi ni drugima, jer nije u stanju da osnuje funkcionalnu vezu. Nije svesna svojih sustinskih potreba, pa nema jasne granice tolerancije. Ne zna sta je ok., a sta ne u odnosu s drugima. Zato i zasniva patoloske veze, a ne veze koje se zasnivaju na medjusobnom postovanju i uvazavanju.

Svako od nas ima svoj put i zadatak u ovom zivotu koji mora sam ispuniti. Drugi nam mogu dati usmerenje, ali od nas zavisi sta cemo raditi ili koliko truda cemo uloziti da pomognemo sami sebi. Na primer, ako neko upadne u duboku jamu, drugi mogu pomoci tako sto mu spuste lestve ili daju savet. Ali, on sam se mora penjati, lestvu po lestvu da bi izasao. U protivnom lestve nece biti korisne.
 

Back
Top