...prodajem veliku šarenu laž koju sam kupila neke daleke godine, dok sam na vašaru koji se zove život, tražila staklene balone od pjene...a prodao mi je stari prefrigani mudrac imenom odrastanje...debelo mi je naplatio tu malu šarenu stvarčicu , objasnivši mi kako je varljiva, ali magićna, ćudljiva ali dražesna...prevrtljiva...slatka, neodoljiva...ta šarena laž..koja se zove sreća...eto, odlučila sam je prodati za nekoliko novčića...srebrnjaka..možda će u nečijim rukama spretnije i duže ostati. Možda sam dobila pogrešnu, pa moja negdje luta i netko ju isto tako želi prodati...Možda je moja izgubljena i traži me i usamljena je..Zato dajem ovaj oglas...a onaj netko ako ima moju šarenu laž koja se zove SREĆA...i koja već godinama luta negdje po ovom vašarištu koje se zove život, nek mi se javi...rado ću je kupiti...ne pitam koliko košta...moja adresa je negdje zapisana u obrisima jesenje zore, dok izmaglica svojim tananim rukama ispisuje adrese svih sanjara, na obalama svih modrozelenih rijeka, negdje u nekoj zemlji..na nekom planetu...negdje već piše....pošaljite...
OGLAS
- Začetnik teme đurđevak
- Datum pokretanja
- Poruka
- 37.740
Prelijepo...tako slikovito...
Podsjeti me na djetinjstvo, i sarene laze koje bih ponekad dobila od roditelja
umjesto npr. cokolade, i za neko divno cudo, i dan dans mi je nejasno zasto sam voljela te ' sarene laze ' koje sam povremeno znala ' naruciti ' kada bi me pitali sta zelim da mi kupe.Zasigurno tada nisam znala pravo o sarenoj lazi nista sem da oznacava nesto cega nema i nesto sto nema opipljivo ime, a ja sam to nesto zeljela...Danas znam...negdje usput sam izgubila zelju za sarenom lazom i taj trenutak je bio trenutak odrastanja.Voljela bih da je pozelim opet, u svom njenom sarenilu i leprsavim masnama koje vijore na vjetru, neuhvatljivo i nestvarno s krilima jata bijelih ptica...da krenem korakom u njen svijet, tamo...na ivici horizonta...Cak i pomisao na sarenu lazu mami osmjeh, kakav bi tek bio osmjeh i osjecaj krenuti u potragu sa njom.No, znam da je necu, bar ne skoro, ni pozeljeti.Priznajem, kukavica sam.
Predivan tekst...
Podsjeti me na djetinjstvo, i sarene laze koje bih ponekad dobila od roditelja
umjesto npr. cokolade, i za neko divno cudo, i dan dans mi je nejasno zasto sam voljela te ' sarene laze ' koje sam povremeno znala ' naruciti ' kada bi me pitali sta zelim da mi kupe.Zasigurno tada nisam znala pravo o sarenoj lazi nista sem da oznacava nesto cega nema i nesto sto nema opipljivo ime, a ja sam to nesto zeljela...Danas znam...negdje usput sam izgubila zelju za sarenom lazom i taj trenutak je bio trenutak odrastanja.Voljela bih da je pozelim opet, u svom njenom sarenilu i leprsavim masnama koje vijore na vjetru, neuhvatljivo i nestvarno s krilima jata bijelih ptica...da krenem korakom u njen svijet, tamo...na ivici horizonta...Cak i pomisao na sarenu lazu mami osmjeh, kakav bi tek bio osmjeh i osjecaj krenuti u potragu sa njom.No, znam da je necu, bar ne skoro, ni pozeljeti.Priznajem, kukavica sam.Predivan tekst...
donamileva
Buduća legenda
- Poruka
- 30.635