Odsjaji tame

Nisu sećanja ta koja blede... Ni dani ti koji prolaze... Nije vreme ono što otiče u nepovrat u ovom zamrznutom svetu, nego mi koji prohujamo tragovima beskraja u svojoj bespoštednoj borbi za nešto lepše. Mi smo ti koji prolećemo iznad dolina i bregova sveta koji nam deluje tako mistično i nepojmljivo u navratima. Istraživači svog i nekog šireg kosmosa, patuljci koji čeznu i izgaraju, sanjari koji putuju i stoje. Gledam sada ove zvezde, ovu čudesnu noć utisnutu u moja osećanja, proživljavam strasti i nemire prošlog i nadolazećeg doba, tonem u moru mračnih snova obasjan blagom svetlošću dalekih svetionika. Bol kao osveta za sve što nisam uradio i malo svetlosti za ono čega još nije bilo. Stojim tu u pučini beskonačnog, zagledan u one obećavajuće zvezde, tražeći u toj zagonetnoj daljini jednu koja će uvek sijati za mene i nju...
 
MathPhysics;bt191543:
Verovatno je utisak kada se ono pročita nešto poput:
"Dobro, pa šta sad?"

:lol:

Videh, uveče ću i ja nešto da sklopim:).

Hahahah nije baš tako, ali nekako izgleda kao da je otrgnuto iz sredine...fali početak...smeštanje radnje, mesto, vreme...da staviš čitaoca na mesto odakle posmatra tvoje misli. To su jedna-dve rečenice na početku.

Ajde, možda neko napiše još nešto pa opet ja...:lol:.danas sam sebi dala slobodno ceo dan i veče i baš mi prija ono pisanje tamo....bar ne mislim koliko me glava boli :zblesav:
 

Back
Top