Odricanje od clana porodice?

Sto se tice bratsko-sestrinskih odnosa, normalne su nesuglasice, ali eto dodje do takvih trenutaka da shvatis da mrzis ono sto tvoj brat/sestra predstavlja. I pored svega, to je veza za ceo zivot, najbitnija. Kod mene je drugi problem... Ja sam se od skoro odrekla oca. Znam da nikad nije voleo ni mene ni brata, ali valjda se svako dete nada da to nije tako. Kada je meni zatrebala hitno odredjena suma, on se pokupio sa nekim personama, pa na more. I ja predjem preko toga i dodjem kod njega posle, a on me doceka onako preplanuo sa kezinom, cak nece ni da me pogleda! A bukvalno mi je zivot zavisio od njegove pomoci. Posle neko kaze da rodjene ne mozes da odbacis...:eek:
 
Sto se tice bratsko-sestrinskih odnosa, normalne su nesuglasice, ali eto dodje do takvih trenutaka da shvatis da mrzis ono sto tvoj brat/sestra predstavlja. I pored svega, to je veza za ceo zivot, najbitnija. Kod mene je drugi problem... Ja sam se od skoro odrekla oca. Znam da nikad nije voleo ni mene ni brata, ali valjda se svako dete nada da to nije tako. Kada je meni zatrebala hitno odredjena suma, on se pokupio sa nekim personama, pa na more. I ja predjem preko toga i dodjem kod njega posle, a on me doceka onako preplanuo sa kezinom, cak nece ni da me pogleda! A bukvalno mi je zivot zavisio od njegove pomoci. Posle neko kaze da rodjene ne mozes da odbacis...:eek:

ubij skota. :)
 
Ja licno nemam takav problem, da zelim da otpisem ljude iz svog zivota, ali imam majku koja ima i to me dovodi u probleme sa njom.
Rec je o tome da je ona ubedjena da su joj svi nesto skrivili. Ne prica sa majkom, mojom babom, koja nas je finansijski UVEK pomagala od kad su se moji razveli, stalno nam salje novac, meni placa letovanja, rucak nam donosi svaki dan, ali moja majka ne zeli da komucira s njom jer zaboga ona nije htela da proda svoj stan i preseli se u manji da bi mi kupile kola. Zatim ne podnosi svoju sestru jer je navodno ona dobila veci deo kuce (sto nije tacno), jer je ona navodno uvek dobijala vise kad su bile male. Onda se posvadjala sa drugaricama sa kojima se druzila od srednje jer ne moze da slusa njihove price sa putovanja, trosenja novca na garderobu i slicno. I ona tu pricu forsira svaki dan, kako je ona ceo zivot necija zrtva, pacenica i to tako.... Ja ne znam kako da joj pomognem jer svaki put kada pocnem da joj objasnjavam da nije tako ona pocne da se dere kako sam i ja protiv nje. To mi dosta smeta jer nekad mislim da je rec o depresiji ili nekom drugom poremecaju. A nemam osnova da idem u neke dublje svadje jer je osim toga ona stvarno fenomenalna majka sto se svega ostalog tice, a i osim toga jedinica sam i odrasla sam bez oca, ona mi je sve. A previse me gusi taj njen stav i ne volim da je vidim u tom stanju depresivnosti ali stvarno ne znam sta da preduzmem..
 
Nema to veze sa depresijom, takva je i moja sestra. Stalno misli da je prikraćena u nečemu. Sebična, samoživa i nepromišljena priroda, nema naučnog objašnjenja za to, bar za sad. Jako je naporno imati u blizini nekog i vagati svaku reč i gest u strahu da se taj neko ne naljuti. Sva sreća pa ne živimo u jednom domaćinstvu.
 
Poslednja izmena:
Pretpostavljam da smo svi culi price na ovu temu... roditelji se odrekli dece jer se drogiraju... kcerka oca jer joj je silovao decu... itd.. itd... ima i glupljih razloga..
Zanima me sta tacno predstavlja to odricanje? Mislim i na ono... formalno... preko novina, oglasne table, ili kako vec... ali i na ono emotivno odricanje... kada nekog jednostavno otkinete iz srca i prestane da vam bude vazan.


U mom konkretnom slucaju imam mladju sestru... koja je nedavno postala punoletna, i koja je takvo zlo... da je jako tesko naci dovoljno deskriptivnu a neuvredljivu rec da opise nju i njen karakter. Kapiram da je to do vaspitanja... jer smo bili mali kad je tata umro... pa sam ja nesto od onoga cemu nas je on ucio i stigao da zapamtim, dok ona nije. Mama je jedna blaga zena... koja nikad nije digla ruku ni podviknula na nas... tako da je sestra fakticki rasla bez ikakvog autoriteta, i postala klasican razmazeni, priglupi tipicar svoje generacije: slusa Cecu, Stoju, Seku... ima 4 keca a skolska godina je pri kraju... druzi se sa lokalnim fufama... ne javlja se kad izlazi.. iz grada dolazi u 6-7 ujutro, bazdi na alkohol, stalno trazi novac (kad joj mama ne da, krene da joj se dere), presvlaci se po 5 puta dnevno a ne zna ni ves masinu da ukljuci, tako da mama mora za njom vecito da rasprema... itd itd...
Nikad nismo imali posebno dobre odnose... mislim, nisu toliko ni losi... normalno razgovaramo... ali ona jednostavno ima neki svoj zivotni entitet u koji ne da niko da joj zalazi: kad god je mama probala da utice na nju da promeni i prilagodi svoje ponasanje, pretila joj je policijom... jednom je cak patrola i dosla na vrata, misleci da joj u kuci radimo ko zna shta... a u stvari joj samo nismo dozvolili da ode na more sa 8 godina starijim drugaricama...
Ne daj Boze da joj neko pomeri telefon sa mesta gde ga je ostavila, ili da joj sakrije sminku... odmah izlazi na terasu... hvata se za glavu i krece da se dere i place iz sve snage dok se komsije ne skupe... i onda im prica kako joj "ne damo da zivi" :O
Pravila je jos 1001 dramatican skec kojim je pokusavala da srusi reputaciju clanova nase porodice kod komsija, skolskih drugara, kolega...

I tako sam vremenom dosao u situaciju da sam prestao da osecam da smo porodica... i da je stanje doslo do tacke kad sam zakljucio da su mi pojedine drugarice mnogo vise drage, i mnogo vise >>sestre<< od rodjene sestre. Za njih sam spreman da ucinim mnogo toga, dok za sestru to nisam. Tako da, pretpostavljam da sam se negde duboko u sebi ja nje vec odrekao... i da ce ovo vreme koje provedem van kuce na studijama doprineti pravljenju jos vece distance koja ce prerasti u to da se jednog dana uopste necemo poznavati ni kontaktirati... sto mislim da je i najbolje.


Ne bih da komentarisete ovaj moj "slucaj" sa sestrom (to je zapravo slucaj cele nase porodice sa njom..), jer kapiram da svako ima neka slicna iskustva. Na kraju krajeva... clanove porodice ne mozemo da biramo... s toga nismo ni obavezni da ih volimo (osim naravno oca i majke prema kojima smo bioloski programirani da gajimo emocije).
Ja bih da cujem vasa iskustva..? Jeste li nekada pozeleli da se "odreknete" u tisini nekoga, odnosno jeste li to ucinili ili ste culi da je neko to ucinio?
Kako mislite da to moze uticati na buduci zivot?

Kao da si prepisao biografiju moga brata, govoreći o svojoj sestri. Elem, tako se ponašajući, rano se oženio, dobio devojčicu, razveo se, dete je odgajala naša majka, on se brinuo o njoj toliko da je kritikuje i kad je trebalo i kad nije, a bogami nije trebao, jer je mala bila uvek najbolji đak, najbolje dete u svakom pogledu.
Kada je mala napunila 12 godina, on se ponovo oženio, njegova sadašnja žena ima dete istih godina kao i njegova kćerka. Za njega mora da ima i kad nema, njemu se daje sve, njegova kćerka živi od bakine penzije.
Kada je mala napunila 18 godina, naša majka je umrla, pre toga je testamentom unuci ostavila stan, trosoban, svoj deo, polovina stana. Kada smo bili na ostavinskoj raspravi nas troje, sestra i ja smo se samo smejuckale, znale smo šta će biti, brat nije imao pojma. Jedne davne godine nas dve smo se odrekle svog dela u njegovu korist:dash::dash::dash: ali mama je bila pametna i maloj ostavila svoju polovinu. On je pokušao kćerku da ubedi da se ODREKNE svoje stečene polovine u NJEGOVU KORIST:worth::worth::worth: ali mala nije htela, mi tetke smo je i podučile i pripretile joj da je više nećemo voleti;) ako tako nešto uradi. Besno je napustio sudnicu i više nikad se kćerki ni javio nije (ona sada ima 32 godine).
Nisam ga se odrekla ni putem novina, ni ovako ni onako, ali za mene on već odavno ne postoji. Sa bratanicom smo i sestra i ja u divnim odnosima, volimo je i voli nas:heart:
 
Poslednja izmena:
Jeste nezgodna situacija. Razumem sto ne mozes kao da brat da dopres do nje, ni moj stariji brat nikada (skoro)nije mogao da dopre do mene. Uvek sam ga poklopila time da je on meni brat,a ne mama i tata. Mislim da je kod tvoje sestre u pitanju nesto kao adolescentska kriza, mozda produzena. Ja sam bila jako teska i da kazem problematicna u mladosti. Jako. E, sad ja nisam nikada na taj nacin maltretirala moje ukucane , jer nisam imala potrebu da ih povredjujem. Mislim da na neki nacin, iz nekog njoj znanog razloga, tvoja sestra zeli vas da povredi. Svojim ponasanjem baca udicu ,provocira vas, a kada naidje na reakciju onda se ponasa rusilacki. Ja nisam nikada imala takvu teznju, jesam svadjala sam se sa roditeljima, ali iskrena da budem ,ni te svadje nisu bile preterane ,jer se oni nesto nisu sekirali za mene. Mislili su , moj zivot je moja stvar valjda imam mozga da upravljam njime. Dok njih ne ugrozavam, mogu da radim sta god zelim, sto po meni nije ispravan pristup, ali da kazemo imala sam srecu, nisam postala narkoman,niti prostituka , samo osoba sa nekim oziljcima na dusi i viskom negativnih i opasnih iskustava. Pitanje je sta ti zelis: da li da promenis sestrin stav prema tebi i majci (sto je tesko , ali moguce) ili da promenis njen nacin zivota i nju samu (sto je skoro nemoguce bez njene zelje za istim).
Ako zelis da promenis taj stav prema vama, prosto ne pokazujte joj da brinete za nju. Jeste tesko, znam. Neka vas bude bas briga do koliko sati ostaje u gradu, koliko vremena provodi na facebooku, i ostalo. Ne dajte joj novac, ne ugadjajte joj,ako vec toliko zeli da brine sama o sebi, pa neka brine. Neka razmisljala sta ce da ruca ili vecera posto niko od vas nece spremiti rucak, neka sama pegla i pere stvari posto nema ko to da uradi, neka razmislja o svojim ocenama i buducnosti, jer vi imate o cemu da razmisljate. Onog momenta kada njena komunikacija sa vama postane bezobrazna i gruba-prekinite komunikaciju. Zeli da ide sa starijim drustvom na more? Ok, neka ide, samo ako nadje novac, jer vi nemate para za to.Onda kada shvati(a shvati covek to vrlo brzo) da o njemu neka ko da brine , i da je prepusten zivotu u potpunosti, pozeli da se vrati na staro. Ocigledno da ona zabrane shvata kao nesto sto po svaku cenu treba krsiti, zasto bi joj cinili to zadovoljstvo? Ne znam kako se postavljala tvoja mama, niti kakvi su vasi odnosi, ocigledno je da se negde pogresilo, da bi njenom karakteru odgovarale drugacije vaspitne metode, to nije uceno na vreme ,pa je ispalo ovako.
Njeno poimanje zivota tesko mozes da promenis. Nazalost, mislim da ce morati da lupi glavom ,da bi shvatila da neke stvari ne trebaju da se rade. To je najtezi put ( znam, prosla sam ga :-) ) , ali vrlo cesto i delotvoran. Posebno za osobe sa viskom energije i manjkom zivaca. Takvi ne slusaju nikoga, sve smatraju neznalicama, uce se na svom iskustvu, to boli , ali nauce pre ili kasnije istu tu lekciju koju su probali da im objasne drugi.
Moje dete je na pragu puberteta i zaista , poucena svojim iskustvom, trudim se maksimalno da je proucim i upoznam, da sagledam sve njene slabosti, mane, ali i vrline.Da bih kasnije , kada zatreba, znala kako treba da reagujem.
...A sto se odricanja od clana porodice tice, ja nisam takodje za ta javna odricanja. Uradis to u sebi i sam sa sobom, ako vec zelis.Treba da radis onako kako osecas- ja se ne bih odrekla sestre, ali bih se distancirala dok ne shvati da niko nece da placa njene cehove. Ljudi kada ostanu sami malo vise pocnu da misle. I imaju vremena da sagledaju zasto se niko ne pita za njih. I uvide to...nekad i brze nego sto mozemo pretpostaviti.
 
Update...
Keva i mi saznali da sestra ima decka koji je 11 godina stariji od nje (znaci ima skoro 30 godina), i otprilike to je lik koji po gradu nosi majce sa likom Hitlera, Mladica, i sl...
I keva fino frustrirana sakupi joj odecu, stavi u torbu, i ostavi ispred vrata. Sestra dodje.. lupa na vrata.. ja joj kazem da je izbacena iz kuce nakon onog shto smo chuli o njoj... ona zovne policiju...
Dodju 2 murijaka...
Traze mi licnu... dernjaju se da izvadim ruke iz dzepova dok pricam sa njima... i krenu da pisu prijavu za nasilje u porodici...
Ja ih tu zaustavim, ispricam sta se desilo...
Oni ono precrtaju..
I kazu.. razumem te brate, sve te razumem... ali napravices problem sebi ako nastavis ovo da radis... nasilje u porodici je zajebana stvar, nema teorije da ces igde moci da se zaposlis sa tim u dosijeu...

I na tome se sve zavrsi...
Sva sreca pa 3. oktobra palim na studije... da vishe ne gledam kuurvetinu.
 
Update...
Keva i mi saznali da sestra ima decka koji je 11 godina stariji od nje (znaci ima skoro 30 godina), i otprilike to je lik koji po gradu nosi majce sa likom Hitlera, Mladica, i sl...
I keva fino frustrirana sakupi joj odecu, stavi u torbu, i ostavi ispred vrata. Sestra dodje.. lupa na vrata.. ja joj kazem da je izbacena iz kuce nakon onog shto smo chuli o njoj... ona zovne policiju...
Dodju 2 murijaka...
Traze mi licnu... dernjaju se da izvadim ruke iz dzepova dok pricam sa njima... i krenu da pisu prijavu za nasilje u porodici...
Ja ih tu zaustavim, ispricam sta se desilo...
Oni ono precrtaju..
I kazu.. razumem te brate, sve te razumem... ali napravices problem sebi ako nastavis ovo da radis... nasilje u porodici je zajebana stvar, nema teorije da ces igde moci da se zaposlis sa tim u dosijeu...

I na tome se sve zavrsi...
Sva sreca pa 3. oktobra palim na studije... da vishe ne gledam kuurvetinu.


Ja prosto ne mogu da verujem da takve ustve kao sto si ti stvarno postoje. Odakle tebi pravo da joj odredjujes s kim ce ona da se zabavlja? I jos da joj izbacujete stvari i nju iz stana?

Sto vise opisujes situaciju sve vise se vidi da si ti taj problematican, sestra je verovatno sasvim normalan tinejdzer.

Dobro da odlazis, skinuces joj se s vrata.
 
Gluposti, djavo voli kada nismo slozni!

Lepo pise ''karajte'' (bij) te decu dok su mala! Dajte joj bibliju!

Jeste , kako da ne. Samo ne zaboravi da, u koliko slepis dete po guzi, negde jer preteruje, ispituje granice, bacaka se na ulici i tera inat, zalece se pod saobracaj, pravi skandale, dernja se ko nenormalno isto kjtako na sred ulice..... lako moze da tipriccdje neka teta, da te upozori da ti na to nelmas pravo i da pocne da objassnjava detetu da tata ne sme da ga bije, a onda da pozove policiju i da ti preti istom. Ej da ti preti... Da ti degradira autoritet kod dece, tu na licu mesta.
A kakva je drzava, moze se desiti da ti dodje policija u tvoj dom i da se ne obazire ni sekundu na tebe, nego da tui uzme decu i strp[a ih u neku sovcijalnu ustanovu.
Veceras sam bio svedok, kad je jedna zena.. ( nakaza) prisla coveku sa troje dece i pocela da mu preti policijom zato sto maltretira svoju decu... Medcjutim ,onn nije tuko decu..Samo je jedno od njih troje kenkalo.

\IO jos covek onako pomirljivo kaze, padobro, u redu, razumeo sam... i tako, gedla da ode. A onda kaze, sinu ... eto vidis, sad cve ova teta da dodje i da te uzme... a deckic tek tad briznu u plac...
E onda se ova NVO nakaze tek razgoropadi... pa kaze, videce mo se mi jos. Covek joj kasze nadam se da ne... a krava ... nadam se da da. Mirann covek. Moram priznati da bi se ja tesko suzdrzao da joj ne izvucem usi.
Nisam mogoao da vcerujem svojim ocima, kavih sve budaletina ima.. a mozda je ta idiotkuinja upravo sudija za otimanje dece.
Verujem da je neka katastrofa na pomolu.
 
Poslednja izmena:

Back
Top