Odrastanje u malom gradu vs odrastanje u velikom

Za ocekivati je vecu otudjenost medju ljudima u vecem nego manjem mestu. U vecem mestu komsije se prakticno ne poznaju. U manjem mestu je mnogo manje desavanja i iznenadjenja, pa se vise tura nos u tudje dvoriste. Deca iz manjeg mesta se cesto odluce da ostanu u vecem mestu, jer vece mesto pruza vise mogucnosti i pristupa raznim informacijama. Nepisano je pravilo da oni koji stvaraju zlo ne misle. Ko razume shvatice.
 
Kako to misliš "većina dece u Beogradu ne mora da radi", paduvreme?
Inače, jesi li ti ikad bio u Beogradu? Posetio, živeo ...?
Dabre, cela Srbija priča o Beogračićima koje oni izdržavaju, koji kurcem ne mrdnu i skupe soma evra mesečno.
Na njiovom znoju. Oni beru maline, zalivaju, za 4k eur po bašti, veća bašta 16k eur, al to samo jenput na godinu.
A mi beogračići ni kurcem ne mrdamo i primamo soma evra mesečno.
Reko im Vučko.
De ti živiš?
 
Moj kraj je malinarski kraj, i ja sam neko ko je radio u hladnjači, radio sam i sa malinom i radio sam sa malinarima. Tako da te stvari bolje poznajem od tebe

Hahaha. Ti si provaljen u samom startu, a to je upravo iz tog razloga što ti nemaš iskustva i upravo ti pišeš o stvarima koje ne poznaješ, da izvinu drugi na suptilnosti, ni po popišana nokta.

Vidim da ti je glava fino popunjena glupostima. To što ti misliš da u Beogradu nema bede i da deca iz Beograda ne moraju da rade je čista glupost. Sve zavisi od okolnosti. Većina će birati da nastavi školovanje pri čemu roditelji snose troškove u početku, a u moje vreme na fakultetu je uvek bilo ljudi koji su imali poslove, pogotovo kada su bili na samofinansirajućim studijama. Da li te nervira ta reč ''Fakultet''? Nervira li te rečenica ''Fakultetsko obrazovanje.''? :) Ako te nervira onda zaista imaš komplekse.

Ako i ima onih koji ne mrdaju prstima, takvi verovatno imaju majke i očeve zubare u Švajcarskoj koji im šalju novac stalno, ali to je slučaj i za celu Srbiju, a ne isključivo Beograd.
 
Dabre, cela Srbija priča o Beogračićima koje oni izdržavaju, koji kurcem ne mrdnu i skupe soma evra mesečno.
Na njiovom znoju. Oni beru maline, zalivaju, za 4k eur po bašti, veća bašta 16k eur, al to samo jenput na godinu.
A mi beogračići ni kurcem ne mrdamo i primamo soma evra mesečno.
Reko im Vučko.
De ti živiš?

Ma ja sam aristokratija iz kruga dvojke.:mrgreen:
Stoga ne vidim dalje od, recimo, Trga Republike. I pride evrima punim jastučnice.

Priznajem, ma kako da se Beograd promenio, pa i izgubio nekadašnji šarm, volim ga.
Treća sam generacija rođenih u Beogradu, i gledam kako ga (mahom) ne-Beograđani sistemski urušavaju. Ovi na vlasti, koji misle da je fontana simbol metropole.
Što se tiče odrastanja u velikom vs. malom gradu, ranije su razlike bile veće: moje odrastanje bilo je u duhu igre u parku, raspusta u unutrašnjosti, kod bake, gde sam mogla da se upoznam sa životom u manjim mestima. Prednosti života u gradu bile su u komfornijim uslovima stanovanja (vodovod, kanalizacija, grejanje), u mogućnostima koje veliki grad pruža za "proširivanje vidika" (bioskopi, pozorišta, biblioteke, muzeji), infrastruktura. U selima toga nije bilo. U Svilajncu, npr, koji danas važi za razvijeniju opštinu, moja baka je koristila hidrofor i bunar, i plinski bojler.
S druge strane, "Beograd je (bio) svet". Mlađe generacije ('80 pa na ovamo) to uopšte ne mogu da pojme.
Tokom zimskih dana, nakon škole, odeš s društvom na tašmajdansko klizalište (karte vazda bile jeftine), provedeš tamo 2-3 sata u jurcanju po ledu, u povratku svratiš do kioska PKB pa đutire klopate tople zemičke sa viršlama koje pucaju pod zubima (jeftine). Leti ideš na bazen, ili voziš rolšue, ili na izlet na Avalu. Niko nas, osnovce, nije pitao da li su nam roditelji nešto dozvolili - to se podrazumevalo. Dečje slobode nisu bile oskrnavljene pričama o pedofilima, otmičarima, trgovcima organima. Sa školom se išlo u pozorište i bioskop (moja je to organizovala najmanje jednom mesečno i spadalo je u obavezne aktivnosti), na kraće raspuste na Šuplju stenu, a ne na skupe ekskurzije na kojima se pola puta provede u autobusu, i ne u obilaske manastira. Putovali smo kao sumanuti: dva puta letovanje u sezoni, zimovanje, šoping ture u Trst. Leti smo se mazali maslinovim uljem da ne izgorimo, a ne kremama od po 20 evra. Ali smo, kao i sva deca - bilo seoska ili gradska - umeli da skačemo po barama. :)
Na selu je bilo drugačije. Sećam se mog prvog šoka kad sam upoznala dečka iz okoline Opova, dve godine starijeg (ja 11, on 13), lepog i bistrog, koji je na moje pitanje u koju školu ide, rekao da je paor. Nisam tad znala šta je paor, pa mi je objasnio. Nikada nije bio u bioskopu, nikada u Beogradu. Zapravo, nije mrdnuo iz svog sela - ne zato što nije bilo novca, nego se to nije smatralo bitnim. Nije znao da igra tabliće. Jedino s čim je bio upoznat jeste muzika, jer je tada radio bio svima dostupan i rado slušan. Njegovi su svake godine kupovali po njivu i nešto zidali, da bi on na kraju ipak otišao u Nemačku da radi.
Ne kažem da je sve bilo bolje; uopšte nisam tip nostalgičarke. Bilo je i loših stvari.
Danas je svuda loše, ali neravnomerno loše. Ako se na ovoj temi postavlja pitanje o prednostima: pa, prednost u odrastanju ima onaj ko ima brži internet. :lol:
 
Recimo, da je veca razlika u odrastanju izmedju Vozdovca i Starog grada, nego izmedju,

Savskog venca i Ivanjice ili Karaburme i Cacka.

Veca je razlika u odrastanju izmedju B. brda i Zemuna nego izmedju Banjice i Gornjeg Milanovca,

jer razliku cine ljudi i vreme u kome se zateknu negde.

Nekim ljudima je trava uvek zelenija u komsijskom dvoristu, a neki gaje travu u svom i od nje naprave park.

- - - - - - - - - -

Menjaju se svi gradovi, a menjaju se i sela...tako se menjaju i ljudi ili bolje,

gradovi se menjaju jer se menjaju ljudi. Mnogima je Beograd sada bolji i lepsi,

a mnogima su sela lepsa. Manji gradovi su daleko lepsi nego sto su bili,

a sarm...on se gubi zajedno sa drugim dozivljajima...
 
Recimo, da je veca razlika u odrastanju izmedju Vozdovca i Starog grada, nego izmedju,

Savskog venca i Ivanjice ili Karaburme i Cacka.

Veca je razlika u odrastanju izmedju B. brda i Zemuna nego izmedju Banjice i Gornjeg Milanovca,

jer razliku cine ljudi i vreme u kome se zateknu negde.

Nekim ljudima je trava uvek zelenija u komsijskom dvoristu, a neki gaje travu u svom i od nje naprave park.

- - - - - - - - - -

Menjaju se svi gradovi, a menjaju se i sela...tako se menjaju i ljudi ili bolje,

gradovi se menjaju jer se menjaju ljudi. Mnogima je Beograd sada bolji i lepsi,

a mnogima su sela lepsa. Manji gradovi su daleko lepsi nego sto su bili,

a sarm...on se gubi zajedno sa drugim dozivljajima...

Ovo o razlikama između beogradskih opština ... tačno je.
Rođena sam u centru i oduvek živim u centru, i vučem specifičan naglasak koji izrazito iritira mog kuma koji je došao u Bg početkom 90-ih iz jedne bivše nam republike.:lol:
Mislim, šta da radim, naglasak je, jednostavno, deo subkulture i osobenosti kraja u kom sam odrastala. Taj naglasak nisu imali Beograđani iz drugih opština.
Onaj Canetov iz "Partibrejkersa", koji zvuči pomalo kao prenemaganje. :lol:
Deca iz mog kraja odrastala su drugačije nego deca sa, npr, Karaburme. I nije reč kome je bilo bolje, i da li je, nego je samo različito.
 
Svako nosi svoja detinjstva.vezana za eksterijere i sredinu odrastanja i njemu su najlepši-svoje detinjstvo bi retko ko menjao za drukčije!
Čak i Ciganu koji je odrastao u Cigan mali i njemu je taj red kućeraka ostao prilepljen za dušu kao neki beđ...
Znao sam nekad da kažem:da sam birao gde i od kojih roditelja ču se roditi,rodio bih se u Liverpulu kao blzanac Đona Lenona i bio bih
drugi frontmen Buba...Ma bio bih Montipajtonovac i silno bih se zajebavao....
A ovako kao nisam...:mrgreen:
Ma dobro je i ovo ispalo...
Samo...
Moja odrastanja su imala skokove baš na ferijama! I dalje su mi urezani raspusti u Herceg Novom,Dubrovniku,Zagrebu,Garešnici,Sopotu,Prizrenu,
Kragujevcu,Zemunu,Sremskim Čakovcima,Škofjoj Loci,Ođacima...
E da...Najlepše dečije pismo đaka prvaka je bilo proglašeno moje učitelju iz Malinske...:lol:
 
Kakve psihološke efekte ostavlja odrastanje u malom gradu, provincijskom takoreći, naspram odrastanja u velikom gradu, velegradu poput recimo Beograda? Oduvek su mi bile zanimljive ove razlike ali nikad nisam uspevao da ih do kraja definišem. Šta vi mislite, u čemu se fundamentalno razlikuju ova dva tipa odrastanja i kakvi ljudi proizilaze iz istih?

Popuno nenormalni, u oba slučaja.
 

Back
Top