Odlaganje srece

Koliko vas ne zna da se raduje kad ima za sta?
Primera radi, polozila sam ispit a moj kolega nije. Ne radujem se, saucestvujem, sramota me je da se obradujem, cekam neko drugo vreme.
Slavicu sutra (Sutra nikad nije doslo.).
Dalje, upila sam haljinu i cekam pobozno kad cu da je obucem, cekam poseban trenutak.
Da li imate trenutke kad vas je osecaj za druge sprecio da se radujete za sebe? Da li umete svoj trenutak da iskoristite?
Volim, ljubim, hvala! :malav:
umjela bi
drag.gif
 
@Cakana Andjelic , zelim odmah da budes srecna! Odmah! Nema cekanja!
I kad budes, da ne kazes da si srecu sama u sebi osetila i ugusila?
Jer ovom drustvu treba revitalizacija, daj da ozivimo vec jednom, koji nam je?
Necu vise da slavim smor, hocu da svaki dan slavim uspeh svojih prijatelja. Mi iznova moramo da se naviknemo na to. Za naviku kazu da treba oko 60 dana, dva meseca. Ajde da naviknemo za par meseci da smo duhom pozitivni.
 
Poslednja izmena:
То је синдром морепловца, многи од њега пате, у суштини то је особина шизоидности, што није исто што и шизофренија.
Шизоида има колико волиш код нас, тј дебела су већина, ал мало ко икад пређе границу и одлети у шизофренију.
А синдром морепловца је баш то, имам срећу у руци, ал радоваћу се кад се искрцам на копно, а до тад сам у напетом стању ишчекивања НЕЧЕГА!

Ajde da neko razume razliku između "šizoidan" i "šizofren." :) Veruj mi, to je ređe (razumevanje termina) nego, možda, misliš.

Slažem se i sa drugim delom posta, mnogo nas je koji se povode krilaticom: hvali more, drž se kraja.
 

Back
Top