Citam ove postove i pitam se, boze cemu sve te igrice kod ljudi od preko 30 godina? Cemu svo to komplikovanje u ovom svetu danas koji je i onako sj.... i komplikovan? Ali, nazalost, i ja sam bas zbog takvih ljudskih odnosa, nerazumevanja musko-zenskog bila jako dugo sama. Jednostavno mi se sve to smucilo, a zbog toga mi se , eto, smucio i muski rod, pa sam odlucila da se oprostim i od veza i bilo kakvog zavodjenja. Imala sam tada 25 godina. Postala sam letargicna, postala sam realno nezainteresovana, jer su sve te igre "zvacu te-pa ne zove", ja mu pridjem normalno, zapocnem razgovor bez ikakvih tenzija on se usere i pobegne, ili nasmejem se i kazem "zdravo", a on prica okolo kako ga jurim i lozim se na njega itd itd., jednostavno sam shvatila da muskarci mojih godina nisu zreli. Najbolju komunikaciju sam imala sa muskarcima 15-20 godina starijim, koji se nisu bojali, prevazisli su ta sranja, ali , na zalost, uvek su bili ozenjeni. I sve tako, dok sa 28 nisam upoznala muza,muskarca koji mi je prisao , i na moj osmeh uzvratio pozivom na pice. Gledao me je u oci, nasmejan, ne grub, ne stidljiv, sa jednim normalnim, prirodnim stavom, pre svega prijateljskim, a ne onim "bojim se zena, ukakicu se" stavom. To je onaj stav, ne znam kako bih ga jos bolje opisala,"ako pristanes super, ako ne pristanes, nista strasno, drago mi je da sam te upoznao" ako razumete sta hocu da kazem. Zasto je tesko muskarcu da se tako ponasa? prirodno, bez vulgarnosti, kompleksa, stida? A sto se tice odbijanja s moje strane, uvek sam bila direktna, ali ne i gruba.