ODBIJANJE SKOLE, skolska fobija /school refusal

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

ana.anchie

Početnik
Poruka
9
Pozdrav! :)

Interesuje me da li se neko od vas susretao ili ima bilo kakvo iskustvo sa odbijanjem skole.

Moj stariji sin koji ima 11 godina odbija da udje u skolsku zgradu i da pohadja casove.

Nema nikakve teskoce u ucenju.

Ukoliko ima vas sa slicnim iskustvom, rado bih razmenila svoje iskustvo sa vama i mogli bismo da pruzimo podrsku jedni drugima. :)
 
on ima vrlo jednostavan odgovor. Kaze da ne moze, nepodnosljivo mu je, ne podnosi atmosferu u ucionici, citanje, pisanje, ucenje.

Do 4. razreda je bio odlican, od 4. razreda uspeh opada, rukopis kvari, koncentracija opada takodje.

Dozivljava i negativna iskustva u skoli od stane vrsnjaka i uciteljice.

Sve to saznajemo skoro na kraju 4. razreda kada nasilje vrsnjaka eskalira.

Pauza preko letnjeg raspusta nam je svima ulivala nadu da ce biti bolje od septmebra.

Psiholog je preporucila da ga pratimo preko raspusta pa da vidimo sta ce se desiti od septembra.

Krenuo je u skolu sa puno entuzijazma. Medjutim, to nije dugo trajalo. Odbija da udje u skolsku zgradu.

Mogla bih da pisem mnogo vise.. ovo su osnovne stvari..

sa jako puno teskobe izvrsava sve obaveze vezane za skolu... i tako dalje...
 
Ana, nemoj da si obeshrabrena! Dobrodosla na forum....Iako je tema za pdf psihologija, ok nece se buniti valjda moderatori jer se radi o problemu sa detetom.

Ovaj problem imaju mnogi skolari. Sve se to mora resiti i resice se, samo polako. Ono sto mozes da uradis a i suprug (ukoliko ste u braku, ili niste samohrani roditelj) je da nikako, ali nikako ne forsirate dete, pretite mu, nikako batine, omalovazavanja i sta sve ne. Ovo sve govorim jer nazalost u praksi toga ima i veoma je cesto kod roditelja.

Oni ovakva ponasanja dece dozivljavaju kao inat deteta, bezobrazluk, "teranje besnih glista", "zelja da ostane neobrazovan i sl". Ali ovo nije tacno, iza toga se krije neka dubinska stvar, nekada cak ni dete ne moze da osvesti to i kaze, vec racionalizuje raznim metodama, ili se ponasa putem reaktivne formacije pa zapravo ono postaje nasilnik, a ustvari je zrtva kojoj treba pomoci.

Morate puno pricati sa svojim detetom, ali tako da ono oseti da ima vasu bezuslovnu podrsku i da nece dobiti kaznu ako prizna istinu. Treba naravno osudjivati losa ponasanja kod deteta, ali ga ipak na neki nacin nagraditi i ukazati mu postovanje sto priznaje istinu. Samo tako i tada ce se dete ojacati da uvek govori istinu i prizna bilo koje stvari, cak i one koje su (za njega licno) veoma sramotne. I o tome morate pricati sa detetom, i ti a i tvoj suprug. Morate mu stalno pricati da ste vi njemu roditelj koji mu zeli pomoci i da nema smesne, strasne ili sramotne stvari da prizna (pa onda date neki vas primer kako ste i vi eto nekom nesto priznali, uradili, da niste uspeli i sl da dete uvidi ucenjem po modelu da eto to svako moze doziveti ili ne uspeti a da nije stvar samo u njemu i da se ne treba povlaciti u sebe ili skrivati to).

Kada pricate ovo sve sto sam rekao, morate stvoriti odgovarajucu atmosferu.... Zapravo tu prica kao prica ne treba da bude primarna i sama po sebi zadatak a dete da se oseca kao kod istraznog sudije sa onim "Priznaj, priznaj bree!".
Treba se prvo stvoriti relaksirajuca i srecna atmosfera, da se dete smeje, da nije pod tenzijom, a onda polako neprimetno kroz to jedno opusteno i relaksirano stanje uvesti pricu i pitanja, razgovor.
Dete kada uvidi da je "sigurno" i zasticeno od strahota kojih se boji ce i samo vise reci nego sto ocekujemo od njega. Prosto nas nekada mogu iznenaditi sta sve oni drze u sebi i sta sve znaju, a nama ni na kraj pameti. Ali da bi se otvorili mora se izuzetno strateski dobro isplanirati kako to uraditi. Deca to osecaju instinktivno i nekada im ne mozes izvuci rec ni klestima iz usta, a nekada sama pricaju i vise nego trazimo.

Stvar je u poverenju i osecanju sigurnosti kao i saznanju da nece biti kaznjeni, ismejani i diskriminisani za to sto ce priznati.

To je bilo nesto o radu sa detetom, a morate saradjivati i sa skolom (sto i radite), ali evo malog podsetnika:
- Raspitajte se kod strucne sluzbe skole - pedagoga i psihologa (neka skola ima samo jednog ili samo drugog strucnjaka, neke oba) da li dobro funkcionise skolski Tim za prevenciju nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja ucenika i ko je koordinator tog tima. Obicno su koordinatori pedagog i psiholog, koji su i clanovi svih timova skole. Moze se desiti i da je neki nastavnik, pa onda popricajte i sa njim i potrazite pomoc kao i malo jace nadgledanje nad detetom i grupice ucenika koji vrse nasilje nad njim. Vecini ljudi je za nasilje sisnonim - fizicko nasilje, ali tu postoje jos raznorazni oblici nasilja - psihicko, socijalno, elektronsko, seksualno itd.
Posto tvoje dete trpi nasilje, koliko god to laicima zvucalo - "ma to je nista, bas je mamina maza, uuu sta smo mi radili po skolama sve...", za strucnjaka je i takva vrsta nasilja katastrofa. Kao sve - ma to niej nista, igraju se deca, a onda pole 20 godina cudimo se kada po novinama citamo sve i svasta.

Dakle, trazite da se u skoli preko tima za nasilje vodi evidencija o nasilju nad tvojim detetom. Ukoliko je nasilje treceg stepena mora se prijaviti i skolskoj upravi i glavnom koorinatoru za sve skole u nekom gradu. Ovakvi podaci imaju za cilj utvrdjivanja pravog stanaj nasilja u skolama, pa tako uticu i na akcione planove zastite koji se moraju utvrdjivati ako zelimo da promenimo nesto, a ne da pocnu da se kolju u skolskim dvoristima, kao sto se to oavno radi po zapadu.

Tim (ceo tim a ne samo psiholog i pedagog) su duzni da izrade akcione planove pomoci prevazilazenja nasilja i za zrtvu a i za one koji vrse nasilje, kao i za svu decu ucesnike i gledaoce nasilja. Svi su oni na kraju krajeva - zrtve. Zrtve jednog sistema, zrtve nas starijih. Oni su nase ogledalo i ogledalo stanja u drustvu.

Mesec dana, nekada i duze bi trebao trajati taj plan neutralisanja negativnih posledica vrsenja nasilja, za sve 3 grupe ucenika (nasilnici, zrtve i gledaoci) a onda proizvesti zakljucak da li se nesto promenilo na bolje? Ako nije, pise se nov plan i izvestava se skolska uprava.

Trebaju da budu obavestene i ostale skolske staresine nasilnika koji sprovode nasilje nad tvojim sinom. Oni moraju raditi na nivou odeljenja i pricati sa roditeljima ostale dece koja vrse nasilje.
Kada se pozovu roditelji u skolu i uzimaju izjave roditelja to nekada izgleda i nepotrebno i previse senzacionalno ali ipak u mnogim slucajevima ovo doprinese da se nasilje tu stopira, jer nije lako roditeljima stalno dolaziti i potpisivati izjave svoje dece u skoli i gubiti od posla, pa onda i oni pocnud a se zanimaju za vaspitanje svoje dece i kuci vise rade sa njima (nazalost najvise rade batinama i pretnjama da to ne ponavljaju ili ce ih "odrati" od batina).

Cim je tvoj sin imao entuzijazam i poletan bio a onda hladan tus posle nekoliko dana - znaci da nesto ne funkcionise dobro u skoli, a sta, to cemo saznati, samo to treba izgurati do kraja.

U skoli se moras postaviti kao znalac, kao da znas ono sto i oni znaju (npr malo im ispricas ovo nesto sto sa ja tebi) inace te mogu uzeti 3% samo ozbiljno. Naravno nisu svi strunjaci ovakvi, ali u danasnje vreme i zaposljavanja preko veze svakog, zbog para, zbog plate a ne zbog ljubavi prema poslu i nauci, deci, unapredjivanju obrazovno-vaspitnog procesa - malo ima onih istinskih.

Ispisi sto vise o njemu i ponasnju, skoli i sl. Tj sve sto mislis da je vazno i potrebno i da ce uticati da bi se pomoglo tvom sinu.
 
I da, nasilje se sece u korenu, odmah. To znaju ovi sto se ozbiljno bave time, jer kada se to razbukti pa kada se naprave klanovi po skoli pa jos isfrustrirani roditelji, pa ti se nakace jos i nastavnici i kukaju da od te dece ne moze da se radi i da trpe i svi ostali - ostaje ti da kukas samo. Posle je to takav jedan kosmar da su potrebne 2-3 godine da se to sve normalizuje i vrati u pocetno stanje koje je lako bilo resivo kada je ucenin 1 rekao uceniku 2 - idiote jedan glupi.

Nauci svoje dete da se mora i moze uvek obratiti psihologu i pedagogu kada ima problem. Da ne siri nasilje, ali i da ga ne trpi vec da ga prijavljuje. Neki ce mu mozda reci onaj ulicarski izraz - "drukara", ali to je jedini ipsravan potez, tome treba da tezi jedno drustvo, - da se covek normalno i fino ponasa a sistem da ga stiti od budala.

Kada se deca u skoli jednom nauce da tu imaju pomoc i nekog ko im zaista zeli resiti probleme, oni se ostavljaju nasilja, resavanja problema "svojim rukama", ne prepustaju se metodama "zakon jaceg", nego i ovi nasilnici pocnu da prijavljuju ove "zrtve" koje ih provociraju, pa se onda nadje kvaka problema i radi se na ucenju komunikacije, asertivnih tehnika, prevazilazenju stresa, postovanju razlicitih misljenja drugih, odgovarajuci recnik sa eufemizmima bar a ne teskim uvredama itd.
 
Strucna sluzba svake godine treba da radi procene i testiranja novih petaka kako su se adaptirali na promenu uciteljice, dobijanju novih nastavnika i razrednog staresine, funkcionisanju i adaptaciji ucenika na nove drugare u odeljenju itd.

Ukoliko se uoce problemi lose adaptacije, razradjuju se sistemi koji ce to popraviti. Imajte i to u vidu i pitajte strucnu sluzbu da li oni to imaju u vidu, da li su to radili i sta su pronasli, zakljucili.
Mozda ima jos dece koja imaju slican problem pa se ujedno moze raditi sa njima i u grupicama, a i individualno, sto sve zajedno doprinosi resavanju problema.

Jer da bi se odradla obrazovna funkcija skole, ucenici moraju da budu psiho-fizicki zdravi, dobro adaptirani, da ne trpe traumatizaciju i nasilja. Samo takav ucenik ce pisati domaci zadatak sa osecanjem samopostovanja u sebi, iako ce i tada reci da je to smor, ali nece osecati mukicu u stomaku, crevima, nece se preznojavati, biti bledo i ustraseno i jos mnogo toga.

Skola treba da bude jedno lepo secanje na lepe stvari svakom coveku kada odraste a ne izvor nocnih mora koje ce sanjati do kraja zivota. Zato treba raditi na tome, ali kvalitetno i pragmaticno, nikako na silu.
 
Ih kada bi samo za to primali platu. To je samo 2% posla koji rade. Npr pored tog tima postoji jos 15ak timova u skoli plus sve ostalo i sve mora besprekorno da funkcionise, da imas svaki papir na uvid prosvetnim inspektorima, a ovi politicari zele da smanje i taj broj radnika....Kao sta ce nam, neka radi po "pola strucnjaka".

A ni 2 po skoli nisu dovoljna za obim posla koji rade, nije vise tajna da su uveli i inkluziju u skole i pedagoske asistente za decu tu, i jos mnogo novina i zezancija, ali hajde to sve...Nego papiri....Papiri, tabele, slanja ministarstvima.Sve vise i vise papira moras popunjavati i imati....Ispada da je bitniji papir i tabela, brojke, forma neka, nego zivo dete, ucenik. Dete nek bude u svakakvom stanju, nema veze, ce da odraste,da se zaposli pa da placa privatnog psihijatra, ali bitno da su obrasci, papiri i tabele odradjene i da "na papiru" izgleda sve sakriveno, fino, lepo, napredno itd......

Pitanje je dana samo kada cemo imati pucnjave po skolama i ubijanej po 20 ucenika, kao sto na zapadu toga ima kao dobar dan. Jos malo pa ce saobracajce u skolama da menjaju zandarmercima sa bulletproof prslucima.

Ali bitno je da se ustedi za drzavu i moze da radi i po "pola strucnjaka" po skoli 20 vrsta poslova istovremeno.
 
Evo mene... Pazljivo sam sve iscitala...

Moram da kazem, nimalo ponosno, da je ironija u svemu ovome sto nas je snaslo to sta ja radim u skoli u koju moje dete ide!

I sve znam, za administraciju, timove, procedure....

Jos smo mi imali i kao neki "kolegijalni" tretman!

A za akcione planove Tima za zastitu dece od nasilja, zanemarivanja i zlostavljanja nikad nisam cula, iskreno! O izvestavanju skolske uprave o akcionim planovima Tima takodje nisam cula... To onda znaci da se to ni ne radi u mojoj skoli, hm?

Taj tim nase skole se bavio i mojim sinom. Rece mi to jedna koleginica u poverenju i dodade da nista vise ne sme da mi kaze!?!?! Ja nisam mogla da verujem...

Ukljucena je bila i prosvetna inspekcija (na nasu intervenciju), koja je uredno izasla na teren. Saslusala ljude. Naredila mere. Citala sam izvestaj inspektora. Nisam mogla da verujem koliko su se izjave saslusanih kosile sa cinjenicama. A izvestaj niko nije procitao na Nastavncikom vecu. Niti su mere izvrsene.

I kao rezultat svega ja imam dete sa trenutnom dijagnozom F932 - Socijalno anksiozni poremecaj u detinjstvu!

Plus, planiraju da mu uvedu anti-depresiv Fluniril i Largactil, lek protiv psihoze.

Malo j reci da smo pogubljeni u citavoj ovoj situaciji.

Sto se tice moga sina, trenutno stvari stoje ovako:

Spremi se uredno za skolu, ispegla odecu, opere obucu, spakuje knjige, ustane ujutru (sa teskom mukom) i krene na autobus (u mojoj pratnji jer i ja idem na posao).

Opusteno caskamo sve do pola puta ka skoli. Onda pocinje uzdisanje, mucninca, odsecanje nogu, teskoba. Udje u dvoriste. I tamo stane. Ne ide dalje. Samo kaze: Idi ti, ja ne mogu, pusti me. I ja ga pustim. Celu smenu, svih 6 sati provede u dvoristu penjuci se po drvecu. Kolege su ga videle da ulazi u zgradu da bi otisao do toaleta ili da pije vode.

Posle nastave krenemo kuci, ali on je vec izmoren i izmrcvaren. I jako nervozan.

Kod kuce se trudim da nadoknadimo minimum prospustenog u skoli toliko koliko da ne bude potpuno u neznanju u vezi sa gradivom u skoli. Vrlo burno reaguje na to. Nekako pristane i kad se zanese uspeva cak i da pokaze interesovanje za ono sto radi. A na trenutke je to interesovanje zamenjeno teskobom i negodovanjem. Vrlo ambivalentna situacija.

Inace, moj sin je po temperamentu impulsivno dete, perfekcionista, sa minimalnim pragom tolerancije na frustraciju.

Kao takvog vodila sam ga saveta radi kod psihologa sa njegovih 4-5 godina. Receno mi je da je to takvo dete, takoreci "tesko", da ga prihvatimo takvim i da ce on sa rastom razviti i mehanizme samokontrole i sta sve ne...

I tako, mi ga voleli tako "teskog", vaspitavali pravedno kao i mladjeg sina (sa kojim nemamo ama bas nikakav problem).

Dok je bio u vrticu lepo je saradjivao sa vaspitacicama koje su bile tople i predusretiljive i one su volele da rade sa njim. Odbijao je da udje u sobu kod jedne hladne starije vaspitacice redovno i ona je imala primedbu redovno,

U vrticu ga je verbalno maltretirao jedan decak koji ce to nastaviti da radi i u mladjim razredim osnovne skole (a mi to kasno saznajemo jer je moje dete skrto na recima i nista nije pricalo o tome).

Uciteljica je bila, ispostavilo se, vrlo hladna i rezervisana. Nerviralo ju je to sto nas sin na ivici klupe drzi uredno poredjane sve knjige za taj dan umesto knjiga samo za dati cas. Na to smo reagovali. I na jos par nesporazuma.

Srecom, balans je pravio ucitelj u boravku. To je nasem sinu bilo uzivanje. Od kako je boravak ukinut od treceg razreda, nas sin izjavljuje kako manje voli skolu. I dalje dobro uci, i dalje lepo pise. Od polugodista treceg razreda stvari se menjaju.

Mi se selimo u dugoocekivani novi dom i nasoj sreci nema kraja. Ali nas sin dobija 2 iz matematike. Radilo se sa njim i popravio je ocenu. To je delovalo kao trenutna slabost. Zamolila sam uciteljicu da me redovno obavestava kako mu je u skoli jer sam primetila da izbegava da radi domaci. Nazalost, uciteljica me nije obavestavala i tek na kraju godine saznajemo da je sa njim imala izazove. Nije smatrala da ona treba da nama to javi.

Vrlo je talentovan za crtanje. U prvom razredu mu je jedan profesor procenjivao radove i rekao da crta na nivou osmaka! Do treceg je redovno crtao najmanje 10 crteza dnevno. Postepeno se to smanjuje. To nas je zabrinulo. Razgovarali smo sa njim, izjavio je samo da mu se crtanje ranije svidjalo a sada ne. Probali smo da ga poguramo malo, da mu damo podrsku. Nije mu prijalo. Nismo hteli da silimo da ne napravimo kontraefekat.

Rukopis mu se kvari. U cetvrtom je poceo od drugog polugodista da odbija da pise na casu. Isao je kod pedagoga i psihologa na razgovor. Vreme je prolazilo. Pred kraj cetvrtog razreda decak koji ga je i vrticu maltretirao mu lomi naocare. Same okolnosti pod kojim su deca lazno svedocila pa priznavala da su zaplasena da svedoce u korist nasilnika pa su opet u prisustvu nasilnika menjala iskaz su razbesnele moje dete koje je dozivelo situacijuda ljudi pod pretnjom pristaju na sve makar i protiv istine.

Plakao je na casu jer ga je bolela glava. Uciteljica je rekla deci "ma njega treba tuci".

Naredni dan je dobio batine od decaka iz odeljenja. Saznajemo da je izgleda svacega bilo u skoli ali daje nase dete to drzalo u sebi.

Veliki deo 4. razreda je proveo ispod stepenista u holu skole. Radovao se kad mu pridjem da popricamo. Meni se srce kidalo.

Sada imamo viskoko anksiozno dete koje burno reaguje i na najmanje osujecenje.

Kad je besan penje se na drvece, visoke ograde. Tada mu ne mozete nikako prici. Bezi.

Nepredvidiv je.

Vodili smo ga u Palmoticevu na prvi pregled. Dobio je F932 dijagnozu i planiraju lekove. Tvrde da ne znaju sta mu je.

Mi se trudimo da nadjemo nekog da cujemo i drugo misljenje i nadamo se da postoji neko ko se za tanane niti decije duse dovoljno interesuje i zna sta sve ovo znaci...

Iskreno, plasimo se....
 
Zaboravih..

nasa skola nema uvid u kvalitet prilagodjavanja petaka, nema vrsnjacke grupe za podrsku...

Zvuci kao odlicna ideja!

Nadam se da se to u nekim skolama zaista primenjuje i da postoje skole gde raznorazni timovi imaju stvarnu svrhu osim sto su sami sebi svrha....

------------------------------------------------------------------------------

Trenirao je karate.
Polozio za beli pojas.
Za vreme polaganja za zuti izleteo napolje.
Polozio posebno samo pred trenerom.
Trenutno ne zeli da ide na treninge.
Toliko o sportu.

------------------------------------------------------------------------------


Da, i ovo sam zaboravila.

Dr u Palmoticevoj je rekla da je vrlo visoko inteligentan i da inteligencija prevazilalzi njegov uzrast i da od te svoje inteligencije nema nikakve koristi jer je ona u diskrepanciji sa emotivnim kapacitetom.

Napomenula je i da opadanje koncentracije i novonastala skolska neefikasnost lice na dezintegraciju licnosti, sto nju plasi.

Mene jos vise...
 
Poslednja izmena od moderatora:
...Hm a lici i na kao po malo autisticno dete, ali ne bas u pravom smislu te reci, jer on opet ima socijalnu interakciju i ne izbegava poglede u oci je l da? Ostvaruje komunikaciju sa drugima, bar sa ovima koji su prijatni prema njemu ?

Probajte sto vise da ga ukljucujete u sport, neka i suprug malo sa njim krene (na trcanje, na vezbice, na voznju bicikli po parku) jer se telo resava stresa, frustracija i anxioznosti u odredjenom % kada je tu fizicki rad. Zato on i ima potrebu za povecanim kretanjem kada mu se poveca odr stopa anxioznosti.

Definitivno ima nesto kod tvog deteta sto bi neki rekli "genetika je to", ali zasigurno je jadno dete i prezivelo velike nepravde, nasilja i nekompetencije strucnih lica. Ok, cak i da je sve bilo idealno, imali biste problem sa detetom, ali ako ne mora da bude u najgorem mogucem obliku, usled delovanja tih negativnih stvari iz socijalne sredine, zasto onda da imate jos veci problem nego inace....

Mislim, citam tekst i dodjem do ovoga:

Plakao je na casu jer ga je bolela glava. Uciteljica je rekla deci "ma njega treba tuci".

I sta reci, potpuno se covek iznervira...Ovo prosvetni radnik? Ovo polozilo neke tamo pedagogije i razvojne psihologije i sl? Ovo zna metodike?
I to rekla deci eeeej.... :eek::dash::dash::dash:

Pa ne samo da je rizicna po tvog sina, vec i po svu decu koja su to cula.... Znaci sta smo danas naucili? Da posle leta dolazi jesen i da kada nekog boli glava i pozali se treba ga dobro istuci, pa ce od bolova u turu manje ili skoro nista osecati u glavi...... :dash::roll::evil:

Stvarno uzas !

To sto nekom treba pomoci i sto je rodjen ovakav ili onakav, ili sto mu se tokom zivota javilo neko ometajuce stanje, ne znaci da sve nedace sveta trebamo baciti na neciju tananu dusicu, i za sve nase nesposobnosti, neumeca i lose stvari uprti prst u njega i reci - ali on je to i to _________, nije normalan, nije kao ostali..... Hajdemo da ga tucemo, hajdemo da mu vicemo, hajdemo da ga mrzimo i da ga gledamo kao predmet ili kao nekog demona koji tu nama kvari nasu idilu i posao bez stresa, komplikuje nam rad, moramo se dodatno truditi sa njim za istu platu i sl..... :dash:

Znaci uzas...Totalni uzas, pogotovo sto si i ti u toj skoli, i opet nisi imala uvide bre u neke stvari....A sta da kaze onda neki obrazovan roditelj koji je van skole, a sta tek da kaze neki neobrazovan i neupucen roditelj koji nema pojma ni 2% sta se sve radi u skoli, sta se uci, sta postoji, kakvi strucnjaci, kakvi timovi, kako se deci pomaze i resavaju problemi i sl......Sta oni da rade.....

Jadna deca samo.... A posle za 10, 15, 20 godina se cudimo kada gledamo tu decu po TVu, Farmama, novinama, zatvorima itd.
 
Pozdrav! :)

Interesuje me da li se neko od vas susretao ili ima bilo kakvo iskustvo sa odbijanjem skole.

Moj stariji sin koji ima 11 godina odbija da udje u skolsku zgradu i da pohadja casove.

Nema nikakve teskoce u ucenju.

Ukoliko ima vas sa slicnim iskustvom, rado bih razmenila svoje iskustvo sa vama i mogli bismo da pruzimo podrsku jedni drugima. :)

ja bih rekao da si ooooomasio sa vaspitanjem ;)
 
ja bih rekla da nemate pojma koliko nemate pojma o deci, prema tome, ne gubite vreme ucestvujuci u ovoj diskusiji i doprineste nekoj laganijoj temi koju cete mozda razumeti. ;)

ouh izvini ance jeboteeee. ti si ta koja ne ume da iskontrolise dete da ide u skolu. sta ce biti kada udari pubertet? odlucice da bude baraba, heroj kurirovih naslovnica?
mladi gangsta za koga nema zakona?
 
ouh izvini ance jeboteeee. ti si ta koja ne ume da iskontrolise dete da ide u skolu. sta ce biti kada udari pubertet? odlucice da bude baraba, heroj kurirovih naslovnica?
mladi gangsta za koga nema zakona?

ups, pa vi stvarno nemate pojma.... zamo mi vas je... i zelim vam da nikada ne dodjete u situaciju da ne mozete da iskontrolisete dete i neka vam zivot bude savrsen... a pre toga, malo prosurfujte netom i raspitajte se o necemu pre nego pocnete da delite savete i komentarisete... i, nije problem sto je u pitanju moje dete... problem je sto ovakvih kao vi ima previse... ljubazno vas molim da ne zauzimate prostor i vreme na netu i savetujte nekoga ko ce vase znanje i umece i razumevanje ceniti... meni ocigledno ne mozete da pomognete, niti vidim da zelite... ja na vase poruke vise ne odgovaram... svako dobro! :D
 
farmakoterapijom se ne leci LOSE VASPITANJE, tako da ovde ne mozes govoriti o nedostatku vaspitanja.....Jer dete je bilo kod raznoraznih strucnjaka i to duze vreme, odn od malena, i ovo je mnogo vise od "pukog nepravilnog vaspitavanja deteta. Sta vise, veoma je tesko ovakvo dete i vaspitati i odrzati mu psiho-fizicki i socijalni zivot na nekom visokom nivou, isto kao sto je tesko natrati klaustrofobicnu osobu sa panicnim napadima da se sama vozi u liftu u najvecoj zgradi na svetu.....

@Anci, poslacu ti PP, a u pravu si, radio sam po raznim nekim institucijama pa eto nesto i znam.....I nemoj mi persirati, ovde se na forumu prijateljski druzimo, nema potrebe, nisam ni ja tebi....
 
Poslednja izmena od moderatora:
Sto vise raditi na grupnom vaspitanju, i to vam preporucujem borilacke vestine, jer kada trenira sa drugom decom, ujedno se i "kali",tj. stvara se pozitivna licnost , i snalazenje u prostoru.
Nije lose da klinca odvedete na psiho testove, i tada ce se saznati, sta mu to smeta, na sta je osetljiv, i na sta obratiti paznju.
Znaci ne samo razgovori sa psihologom i socijalnim radnikom, vec testiranje licnosti, putem crteza, recenica, i resavanja raznih "kvizova".
 
Pozdrav! :)

Interesuje me da li se neko od vas susretao ili ima bilo kakvo iskustvo sa odbijanjem skole.

Moj stariji sin koji ima 11 godina odbija da udje u skolsku zgradu i da pohadja casove.

Nema nikakve teskoce u ucenju.

Ukoliko ima vas sa slicnim iskustvom, rado bih razmenila svoje iskustvo sa vama i mogli bismo da pruzimo podrsku jedni drugima. :)
Ja sam ovo imala kad sam krenula u prvi,i islo je do toga da su moji hteli da me ispisu iz skole,pa su me pitali da li ja to hocu i iz nekog meni debilnog razloga sam nastavila da idem u skolu (na silu)
 
morate ga pustiti i da sam nešto odlučuje. Prejednostavno je to kazati, ali on je samo zbunjen i uplašen i teško mu je. Flunirin ( prozac) nikako, za ovaj drugi ne znam ni šta je.

largactil je lek za psihozu

flunirin je anti-depresiv

danas smo otisli po drugo misljenje psihijatra

smatraju da je u takvom stanju da terapija ima manje stete nego da je bez nje

postao je nepredvidiv, reguje burno i na najmanje osujecenje

za lekove nisam, ali kad vidim kuda ide ovo, pocinjem da mislim kako je to jedino resenje

izazov je upravljati detetom u ovakvom stanju...veliki izazov sa neizvesnim ishodom
 
klincu od 11 godina ne bi trebalo davati antidepresive...ni matorijim a pogotovo djeci...
očigledno je da je pretrpio žestok stres,kažeš i sama da je bilo nasilja...ko zna koliko dugo je to trajalo...
razmisli ti da ga upišeš u neku drugu školu,da imam klinca,prvo bi mi to palo na pamet...
kad promjene sredinu,možda će se opet početi osjećati sigurno...vremenom...
 
klincu od 11 godina ne bi trebalo davati antidepresive...ni matorijim a pogotovo djeci...
očigledno je da je pretrpio žestok stres,kažeš i sama da je bilo nasilja...ko zna koliko dugo je to trajalo...
razmisli ti da ga upišeš u neku drugu školu,da imam klinca,prvo bi mi to palo na pamet...
kad promjene sredinu,možda će se opet početi osjećati sigurno...vremenom...

klincu od 11 godina ne bi trebalo davati antidepresive...ni matorijim a pogotovo djeci...

To ti kao vrhunski deciji psihijatar kazes sa iskustvom 30 godina rada u praksi ili tek onako, nemas pojma o tematici ali imas "misljenje" pa brze da ga pokazem, nema veze sto ne znam o cemu pricam?
Ni matorijim ljudima ne bi trebalo? Pa sta mislis kako se leci klinicka depresija, i da li si ti naivan toliko da mislis da se ona moze izleciti tek tako, van antidepresiva? Nekada, u zapustenim stanjiam bolesti i dugogodisnja farmakoterapija, pa ne moze tako lepo da zaleci coveka, a kamoli da je bez icega. To su suicidalni ljudi koji 100% pre ili kasnije izvrsavaju samoubistvo ukoliko se ne otpocne sa terapijama.
Mnogi su tako negirali bolesti i nisu hteli terapiju pa su je onda primali u venu pod prisilom kada su osobu navatali da izvrsava suicid, planira, pokusava i sl.

očigledno je da je pretrpio žestok stres,kažeš i sama da je bilo nasilja...ko zna koliko dugo je to trajalo...
razmisli ti da ga upišeš u neku drugu školu,da imam klinca,prvo bi mi to palo na pamet...
kad promjene sredinu,možda će se opet početi osjećati sigurno...vremenom...


Ocigledno NE ZNAMO NISTA O DECAKU. Ovako napamet preko foruma. Cak i da pricamo sa njim uzivo sat vremena - i to nije dovoljno za neki jak zakljucak i stopostotnu sigurnost da znamo sta je najbolje resenje. O njemu cak moze da ne zna dobro cak ni njegova majka, odn o nacinu funkcionisanja njegovog mozga i neurotransmitera, a znaces ti ?
I ja sam prvo mislio da se radi o vrsnjackom nasilju i obicnoj "ZDRAVOJ" patnji deteta koji ima otpor prema skoli. Medjutim, kada sam procitao i ostale informacije koje je majka ispisala, shvatam da cela klinicka slika nije bas tako laka i naivna i da nije samo problem u skoli ili u vrsnjacima koji ga diskriminisu.

Naravno, i to je otezavajuci faktor, ali nisu dzabe raznorazni strucnjaci ocenili ovo dete kako su ga ocenili.....Niko lud ne prepisuje deci tek onako neke tamo "opasne, jake i zle lekove za ludake".

Treba potraziti i drugo misljenje strucnjaka, sto je uradila majka, i otprilike se svi gore-dole slazu.
Sta treba, sada da ispustimo dete, a za 15 godina da citas po novinama da je poklao 10 ljudi ili sam sebe nagrdio ili sta vec. Ana, izvini ovo sto pisem, ne mislim ovo za tvog sina, niti mu predskazujem takvu sudbinu, nego samo malo zelim da dotaknem ljude da razmisljaju za neke stvari unapred i odgovorno a ne da posle svi budu djenerali posle bitke - "Trebali su to na vreme da lece a ne da dopuste ovo ono bla bla".

Jedino sto mi nije jasno zasto je dobilo antipsihotik, dete nije psihoticno bas, mada mozda tu postoji neki uticaj leka na odr centre u mozgu da poprave sekundarne neke stvari. Isto tako i antidepresivi se daju za lecenje anxioznosti i panicnog poremecaja, iako covek nema depresiju (da ne leci i nju bi razvio).
Hajde da su dali nesto antikonvulzivno i anxioliticno, hajde i taj antidepresiv, ali ne razumem zasto antipsihotik, jedino mozda da sumnjaju na autizam, sto i pise u uputstvu za lek :

"LARGACTIL se koristi u sledećim oboljenjima i stanjima: - akutna i hronična šizofrenija, manija i hipomanija (posebno paranoidne); - akutna psihoza i psihotične reakcije udružene sa agresijom i nemirom (anksioznost, psihomotorna
uznemirenost, preterana uzbuđenost
, nasilno i opasno impulsivno ponašanje (u ovim stanjima LARGACTIL se
primenjuje u vidu dopunske i kratkotrajne terapije); - manične faze bipolarnog manično-depresivnog poremećaja; - dečija šizofrenija i autizam; - mučnina i povraćanje u terminalnim stadijumima bolesti (kada drugi lekovi više nisu efikasni ili su
nedostupni); - uporno štucanje koje se ne može regulisati na drugi način. "

Kao sto pretpostavih, pa pitah da li je dete mozda autisticno ili ADHD, nesto iz tih grupacija neki mix + losa skola odn losi uticaji sredine...... Ovo boldovano npr odgovara nekim ponasanjima deteta, mada ne verujem da je u pitanju bas psihoticna impulsivnost, kao i paranoidna manija.

U svakom slucaju, necu se usuditi da budem pop preko popa i da pricam - neka baci to, nemoj to da mu das da pije i sl, ovako preko interneta, no name osoba, a pregledali su ga razni strucnjaci in vivo, i doneli neke odluke.
Oni za to primaju plate, imaju kompetencije i imali su milion takvih slucajeva, tako da oni najverovatnije najbolje i znaju.

Nego Ana, da li dete ima neke tebi, sumnjive i neobicne price koje vrti, govori, neka predubedjenja, nelogicne odgovore i tako to ? Da li se plasi nocu pred spavanje ili u mraku, da li dosta masta, kako se ponasa kada neko npr od rodbine dodje u kucu a on ih nije video do tada i ne poznaje, ili neko uopste od ljudi, zatim njegovi vrsnjaci, rodjaci itd ?

Da li postoji nesto u kuci sto moze da mu zadrzi paznju bas dugo vremena, da kazemo da mu je to "omiljena stvar, omiljeno nesto" ?
Kakva mu je soba, da li je poslusan, je l jedino dete ili imate jos neko, i ako da - kakav je odnos prema njemu?
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top