Odbijanje lecenja

a_patrid

Zainteresovan član
Poruka
166
.......

Hajde da se malo pozabavimo konkretnim zivotnim situacijama, a ne samo opstim pitanjima.

Pitanje:

Sta biste uradili da saznate da ste bolesni od neke neizlecive bolesti:
da li biste pristali na eksperimente medicine, koji su za sad, jos uvek, osudjeni
na neuspeh, ili bi se podvrgli njima?
............................................................................

Sto se mene tice, ja cu, ako dodje do toga, traziti samo nesto za smanjenje bolova, ako ih budem imao, ali leciti se necu. To je moj cvrst stav.
Ne bih zeleo sebe da zapamtim :) kako gubim kosu, patim od raznih eksperimenata i sl. nus pojava koje sam imao prilike da vidim
posle "uspesnih" terapija i lecenja. Zadnje dane (nekih dva tri meseca kako obicno bude) bih verovatno proveo po nekom osmisljenom programu
jer i onako "svi smo mi mrtvi samo ne znamo datum sahrane", a ovo bi bio program za jednu datu konacnost.
U tom programu proslost bih u svakom slucaju probao da izbacim iz svesti (da ne gubim vreme), a dalje, verovatno bi nametala situacija.
U svakom slucaju zadnje dane bih voleo da provodim sa dragom zenskom osobom, seks - bez reprodukcije (zbog lose genetike), ako bolest dozvoljava, i jos po nesto sl.
I MUZIKA... Muzika bi dominirala svakog dana...Jer je muzika, po meni, nesto najlepse sto je covek "stvorio". (Muzika za mene su i lepo "komponovane" reci)
 
Poslednja izmena:
Sta biste uradili da saznate da ste bolesni od neke neizlecive bolesti:
da li biste pristali na eksperimente medicine, koji su za sad, jos uvek, osudjeni
na neuspeh, ili bi se podvrgli njima?

Sto se mene tice, ja cu, ako dodje do toga, traziti samo nesto za smanjenje bolova, ako ih budem imao, ali leciti se necu. To je moj cvrst stav.
Ne bih zeleo sebe da zapamtim :) kako gubim kosu, patim od raznih eksperimenata i sl. nus pojava koje sam imao prilike da vidim
posle "uspesnih" terapija i lecenja. Zadnje dane (nekih dva tri meseca kako obicno bude) bih verovatno proveo po nekom osmisljenom programu
jer i onako "svi smo mi mrtvi samo ne znamo datum sahrane", a ovo bi bio program za jednu datu konacnost.
U tom programu proslost bih u svakom slucaju probao da izbacim iz svesti, a dalje, verovatno bi nametala situacija.
U svakom slucaju zadnje dane bih voleo da provodim sa dragom zenskom osobom, seks - bez reprodukcije (zbog lose genetike), ako bolest dozvoljava i jos po nesto sl.

Potpisujem sve! Jedino bih ovu žensku osobu zamenila muškom :)
 
a pitanje je kad se stvarno suocis s tim... "duh je srchan ali je telo slabo"... nesto iz biblije valjda novi zavet

to je problem :I probaj recimo da budehs gladan dugo i da ne jedesh... posle kolko cesh da jedesh? to te telo cushka
 
a pitanje je kad se stvarno suocis s tim... "duh je srchan ali je telo slabo"... nesto iz biblije valjda novi zavet

to je problem :I probaj recimo da budehs gladan dugo i da ne jedesh... posle kolko cesh da jedesh? to te telo cushka

To sa jelom probao, kad predjes jednu granicu, posle ti svejedno, covek moze da zivi na "minimumu", vrsio ja eksperimente na sebi,
ne potpuno odbijanje hrane, nego svodjenje na minimum. Ima nesto o tome kod Dostojevskog.
 
aha, solarna joga : ))) vidi natprirodne pojave

da ali opet si sam sebi to radio... uvek imash okolnosti koje su nepredvidive i ne mozes da vladash i tu se lomish

npr ti zamisljas neki tumor a obolish od malarije... ono udari te negde na aslabu tachku... nije to bash tako kao prosto
 
a pitanje je kad se stvarno suocis s tim... "duh je srchan ali je telo slabo"... nesto iz biblije valjda novi zavet

to je problem :I probaj recimo da budehs gladan dugo i da ne jedesh... posle kolko cesh da jedesh? to te telo cushka

Ja bih to pre uporedila sa živim blatom - što se više batrgaš, dublje toneš, produžavaš agoniju, a kraj neminovan. Prema tome, bolje je da poslednje dane provedeš sa bar malo dostojanstva.
Kad već pominješ Bibliju, a šta je sa isposnicima, zar oni ne praktikuju upravo ustručavanje od hrane?
 
Uvodni post je nama jasan, ali postavljacu nije.
Odgovor je: NE ZNAS.
Raduj se zbog toga.

U uvodnom postu previdjas svoj uticaj na druge, i uticaj drugih na tebe.
A ta dva uticaja su ono sto zivotu siri jedra.

Budi srecan sto pises hipoteticki na tu temu. Rec je o velikom bogatstvu.
Sreca je postojanje svesti o tom bogatstvu.
 
Uvodni post je nama jasan, ali postavljacu nije.
Odgovor je: NE ZNAS.
Raduj se zbog toga.

U uvodnom postu previdjas svoj uticaj na druge, i uticaj drugih na tebe.
A ta dva uticaja su ono sto zivotu siri jedra.

Budi srecan sto pises hipoteticki na tu temu. Rec je o velikom bogatstvu.
Sreca je postojanje svesti o tom bogatstvu.

Život, jedra?!

Ovde je pitanje, koliko ja vidim: šta kad znaš da ti život izmiče i nema vetra koji bi raširio jedra.

Odgovor je ZNAM i OČEKUJEM, bar što se mene tiče.
 
Uvodni post je nama jasan, ali postavljacu nije.
Odgovor je: NE ZNAS.
Raduj se zbog toga.

U uvodnom postu previdjas svoj uticaj na druge, i uticaj drugih na tebe.
A ta dva uticaja su ono sto zivotu siri jedra.

Budi srecan sto pises hipoteticki na tu temu. Rec je o velikom bogatstvu.
Sreca je postojanje svesti o tom bogatstvu.

Znam i radujem se zbog toga.
Po tebi ja nemam postojanje svesti o bogastvu zivota.
Ajd ok, neka bude. Ali imam postojanje svesti o necem drugom,
o konacnosti ljudskog zivota.
Da ne sirim pricu evo primera:

Pre tacno deset godina imao sam infarkt srca. Odlezao sam i oporavio se
zahvaljujuci sebi a ne lekarima, jer osim regulisanja krvnog pritiska nije bilo
nikakve druge terapije. Uglavnom je to i terapija, sedativi i regulisanje krvnog
pritiska, a ostalo je cekanje. Da li se to u mnogome zavisi od ceganja kako
ga ja pominjem u prvom postu? Nakon toga predlagali su mi neke intervencije
na "zivom srcu", i kao zivecu jos bar 10 godina ukoliko ne budem pusio.
I sta mislish jesam li im dozvolio? NE, a sve iz ubedjenja koje sam gore napisao.
Zivot je konacan, svi to znamo, zivot je samo pesacenje ili ti
putovanje do Stiksa i camdzije (ja sam inace ateista), i uvek uvek imam sitnis(novac) za camdziju.
Mozda kad covek jednom prodje kroz to drugacije gleda na svet.

Mene niko bolje ne poznaje od mene.

PS

Zaboravih, taj uticaj drugih na moja jedra, veruj minoran je. Nekako - nikako - ne volim da
drugi ni duvaju ni sire moja jedra. Vise sam za "pusti ti mene pa kako bude."
Moj optimizam i volju za zivotom gradim ja, a nikako drugi, do tridesete godine je to tako - to sa jedrima,
kod nekih se to zadrzi i duze, ali to je uticaj genetike i nagona za produzenjem vrste.

Smrti se ne treba plasiti, dok smo zivi nje nema, a kad ona dodje nas nema.


PPS

Mozda te interesuje da li sam sta promenio u nacinu zivota, posle onog sto mi se desilo?
Ne, i dalje pusim cigarete, volim dobru kapljicu itd., da ne ulazim u detalje.
 
Poslednja izmena:
PS

Zaboravih, taj uticaj drugih na moja jedra, veruj minoran je. Nekako - nikako - ne volim da
drugi ni duvaju ni sire moja jedra. Vise sam za "pusti ti mene pa kako bude."
Moj optimizam i volju za zivotom gradim ja, a nikako drugi, do tridesete godine je to tako - to sa jedrima,
kod nekih se to zadrzi i duze, ali to je uticaj genetike i nagona za produzenjem vrste.

Smrti se ne treba plasiti, dok smo zivi nje nema, a kad ona dodje nas nema.


PPS

Mozda te interesuje da li sam sta promenio u nacinu zivota, posle onog sto mi se desilo?
Ne, i dalje pusim cigarete, volim dobru kapljicu itd. da ne ulazim u detalje.

Ovo poslednje me podseti na onu priču o STRAHU i njegovoj varljivoj saputnici NADI.

Kad nema straha, nema ni nade.
 
U uvodnom postu je postavljeno hipotetičko pitanje šta biste VI uradili da se nađete u takvoj situaciji. Kasnije je postavljač teme dao odgovor, baziran na ličnom iskustvu.

Ako sam dobro videla, na ovo pitanje su data samo dva odgovora, a sve ostalo su komentari na površno pročitan odgovor postavljača.

Dakle, akcenat je na hipotetičkom pitanju, na koje bi trebalo davati hipotetičke odgovore. Prema tome, nije bitno da li nam se dopada ili ne dopada njegov odgovor, već kako bismo mi postupili.
 
U uvodnom postu je postavljeno hipotetičko pitanje šta biste VI uradili da se nađete u takvoj situaciji. Kasnije je postavljač teme dao odgovor, baziran na ličnom iskustvu.

Ako sam dobro videla, na ovo pitanje su data samo dva odgovora, a sve ostalo su komentari na površno pročitan odgovor postavljača.

Dakle, akcenat je na hipotetičkom pitanju, na koje bi trebalo davati hipotetičke odgovore. Prema tome, nije bitno da li nam se dopada ili ne dopada njegov odgovor, već kako bismo mi postupili.

Postavljač teme je jedini i kompetentan pošto on i ima problem.
A ostali čije je najveći problem bio zubobolja samo mlate praznu slamu.
A možda je to i poenta?
 
Sve je to lepo, al da je u pitanju neka bolest koja bi te prikovala za krevet (sa i bez lečenja) i kad bi zavisio od drugih da ti menjaju pelene, ne bi mogao da živiš punim plućima i ebeš ko zmaj.
 
.......
Pitanje:

Sta biste uradili
Ne verujem da iko ili bar većina mogla dati odgovor onakav kako bi stvarno postupila u realnoj situaciji. Pre početka rata mnogi misle da se tamo ode da bi se "neprijatelj" ošamario nekoliko puta ili da mu se baci nekoliko granata kroz prozor i da se posle toga izadje kao heroj kojeg će proslavljati ovaj svet.
Podje se sa tako naivnim idejama a ostavi se život ili ostane bez udova i invalid do kraja života koji će možda čučati na uglu neke ulice da bi izmolio za hranu, zbog svoje lakomislenosti i naivnosti - zbog nedostatka ljubavi u svom srcu.

Svaka bolest koja se da čoveku da mu se sa tačno odredjenim razlogom - da u sebi koriguje nešto što je neophodno korigovati da bi se nastavio ispravno duhovno razvijati. Pa čak i najteža bolest. Praktično svako od nas sebe dovede ili uvede u odredjenu situaciju pa i samu bolest.
Otuda, najrazumnije je boriti se za ozdravljenje pa makar probali i one metode koje si navodio, što upravo čini najveći broj ljudi.
Čak i ako ne savladaju bolest u sebi oni jesu načinili veliku transformaciju koja je bila neophodna a to nije nevažno baš zato što sladaći život započinjemo sa svim našim unutarnjim potencijalima i kvalitetima koje smo već razvili u prethodnim životima.
Šta više, zar ti nije poznato da se u pojedinim slučajevima dogodi kakvo "čudo" posle kojeg takvi pojedinci izadju pobednicima i nastave živeti. Da, ako u sebi svojom unutarnjom transformacijom učinimo ono što je bilo neophodno, život će nam biti produžen... Od strane koga? E to otkrivaj sam?

Seks kojeg prihvataš kao mogućnost kaže podosta toga ali bih te ipak podsetio da to upražnjavaju izvesni ljudi koji su zdravi ali im pripreti nekakvo uništenje drugačije vrste. U bolesti... to je malo verovatno...tada se ljudi najčešće povčlače u sebe.

Ali, mi smo hrabri najčešće samo na rečima a na delima budu hrabri oni koji su tihi i smireni koje često drugi i ne primećuju.

Šta li je to hrabrost?

 
Poslednja izmena:
.......

Hajde da se malo pozabavimo konkretnim zivotnim situacijama, a ne samo opstim pitanjima.

Pitanje:

Sta biste uradili da saznate da ste bolesni od neke neizlecive bolesti:
da li biste pristali na eksperimente medicine, koji su za sad, jos uvek, osudjeni
na neuspeh, ili bi se podvrgli njima?
............................................................................

Sto se mene tice, ja cu, ako dodje do toga, traziti samo nesto za smanjenje bolova, ako ih budem imao, ali leciti se necu. To je moj cvrst stav.
Ne bih zeleo sebe da zapamtim :) kako gubim kosu, patim od raznih eksperimenata i sl. nus pojava koje sam imao prilike da vidim
posle "uspesnih" terapija i lecenja. Zadnje dane (nekih dva tri meseca kako obicno bude) bih verovatno proveo po nekom osmisljenom programu
jer i onako "svi smo mi mrtvi samo ne znamo datum sahrane", a ovo bi bio program za jednu datu konacnost.
U tom programu proslost bih u svakom slucaju probao da izbacim iz svesti (da ne gubim vreme), a dalje, verovatno bi nametala situacija.
U svakom slucaju zadnje dane bih voleo da provodim sa dragom zenskom osobom, seks - bez reprodukcije (zbog lose genetike), ako bolest dozvoljava, i jos po nesto sl.
I MUZIKA... Muzika bi dominirala svakog dana...Jer je muzika, po meni, nesto najlepse sto je covek "stvorio". (Muzika za mene su i lepo "komponovane" reci)

ne verujem da bih odbila bilo kakvu mogiucnost izlecenja, verujem da bih do zadnjeg daha grizla i radila sve sto mogu, da bih prezivela
smatram da imam zbog cega i zbog koga to da radim
ovo, inace pricam iz licnog iskustva
kada su mi pre desetak godina, nimalo suptilno rekli "devojko draga, vi cete verovatno umreti, znate o cemu pricam", ja sam otisla kuci, prvo se dobro isplakala, za onda rekla "e, necemo tako"
a, btw, eksperimentalne procedure u medicini se nikada ne primenjuju, ako su apriori osudjene na neuspeh
takvi postupci prvo moraju da prodju godine predklinickih ispitivanja, da na adekvatnim eksperimentalnim vrstama, dakle in vivo, pokazu poprilicno korisno dejstvo, ap tek onda da krenu u faziu I klinike, to su tretmani i pristupi koji mnogo obecavaju u eksperimentalnoj fazi, da bi uopste usli na klinku
 

Back
Top