Odakle prasina za formiranje zvezda i planeta i odakle tezi elementi?

  • Začetnik teme Začetnik teme bmaxa
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Znači vidi Crkva uči da je Bog stvorio univerzum,što je očigledno potpuno nelogično.
Sa druge strane,nauka ima sasvim racionalno objašnjenje,vidiš u početku nije bilo ništa,a onda je to ništa puklo,i to baš ono roknulo,i onda kad je puklo sve se pojavilo.Jer opšte je poznato kad stvari baš jako puknu to stvara druge stvari,posebno ako je ono što je puklo bilo ništa.
E,zato sam ja aTeIsTa
 
Ovako sam ja pronašao na wikipedia..

Prašina za formiranje zvezda i planeta potiče od ostataka prethodnih zvezda koje su završile svoj životni ciklus. Kada zvezda eksplodira u supernovi, ona oslobađa velike količine materijala u svemir. Ovaj materijal, koji sadrži elemente teže od helijuma, širi se u svemir i može se akumulirati u oblaku gasa i prašine koji se naziva molekularni oblak.

Ovi molekularni oblaci su mesta gde se formiraju nove zvezde i planete. Gravitaciono privlačenje u ovom oblaku gasa i prašine izaziva stvaranje gušćih i gušćih regiona, koji na kraju postaju dovoljno gusto zbijeni da zapale nuklearne reakcije i formiraju novu zvezdu.

Istovremeno, prašina u ovom oblaku može da se skupi u manje objekte, nazvane planetezimali, koji se postepeno spajaju u veće objekte poput planeta. Kada se dovoljno prašine i planetezimala sudare i spajaju, to dovodi do formiranja većih planeta.

Teži elementi, kao što su kiseonik, ugljenik, gvožđe i drugi, nastaju u zvezdama, kada se hidrogensko gorivo nuklearnim reakcijama pretvara u helijum. Nakon što se potroši vodonično gorivo, zvezda počinje da proizvodi teže elemente kroz proces koji se zove nuklearna fuzija. Ovi teži elementi se zatim eksplodiraju u svemir kada zvezda eksplodira u supernovi, čineći ih dostupnim za formiranje novih zvezda i planeta.
 
Znači vidi Crkva uči da je Bog stvorio univerzum,što je očigledno potpuno nelogično.
Sa druge strane,nauka ima sasvim racionalno objašnjenje,vidiš u početku nije bilo ništa,a onda je to ništa puklo,i to baš ono roknulo,i onda kad je puklo sve se pojavilo.Jer opšte je poznato kad stvari baš jako puknu to stvara druge stvari,posebno ako je ono što je puklo bilo ništa.
E,zato sam ja aTeIsTa
To je jos naivnije verovanje od onog da je Bog stvorio univerzum. Nista plus nista je nista, nista puta nesto je nista.
Kako je iz nista nastalo nesto, to je nemoguce. Dakle?
 
Prašina za formiranje zvezda i planeta potiče od ostataka prethodnih zvezda koje su završile svoj životni ciklus. Kada zvezda eksplodira u supernovi, ona oslobađa velike količine materijala u svemir.
Odakle prasina za prve supernove? Supernova je takodje zvezda, morala je odnekud nastati? Osim toga nema dovoljno supernovi za to...
 
Odakle prasina za prve supernove? Supernova je takodje zvezda, morala je odnekud nastati? Osim toga nema dovoljno supernovi za to...
Prva generacija zvezda, koja je nastala posle Velikog praska, nije mogla nuklearnim reakcijama da proizvede teže elemente, jer su u to vreme u svemiru bili dostupni samo vodonik i helijum. Međutim, ove prve zvezde su bile veoma masivne i kratkovečne, što znači da su eksplodirale kao supernove nakon relativno kratkog života.
Ove prve supernove stvorile su velike količine težih elemenata, koji su raspršeni u svemir, omogućavajući formiranje novih zvezda i planeta sa većom raznovrsnošću elemenata.
Što se tiče broja supernova u univerzumu, njihov broj je zapravo prilično velik. Procenjuje se da se jedna supernova javlja u našoj galaksiji, Mlečnom putu, otprilike svakih 50 godina. Ako uzmemo u obzir da u svemiru postoji ogroman broj galaksija, broj supernova je zapravo veoma veliki i dovoljan da objasni nastanak težih elemenata koji su neophodni za nastanak života.
 
Pretpostavljam da ćeš me pitati za veliki prasak (eng. Big Bang)...a to je kosmološki model koji opisuje početak univerzuma. Prema ovom modelu, svemir je nastao pre otprilike 13,8 milijardi godina od nekog izuzetno gusto zbijenog i vrućeg objekta zvanog singularitet.
Pre nego što je stvoren univerzum, nije bilo vremena, prostora, materije i energije kakve danas poznajemo. Nakon Velikog praska, svemir se proširio i ohladio, a na osnovu posmatranja kosmičkog mikrotalasnog pozadinskog zračenja, koje je ostatak vrlo rane faze univerzuma, naučnici su potvrdili da se svemir širi i hladniji nego u prošlosti.
Veliki prasak je danas najprihvaćeniji model za objašnjenje nastanka i razvoja univerzuma. Iako postoji određena nejasnoća i konfuzija oko nekih aspekata ovog modela, većina naučnika se slaže da Veliki prasak pruža najbolje objašnjenje za početak univerzuma i njegovu kasniju evoluciju...
 
Prva generacija zvezda, koja je nastala posle Velikog praska,
Odakle materijal? Sta je eksplodiralo i zasto?
Ove prve supernove stvorile su velike količine težih elemenata, koji su raspršeni u svemir
Kolko znam tezi elementi se stvaraju fuzijom lakseg u tezi element, i onda tako dalje u jos tezi. Supernova ne moze da stvori tezi element jer je kratkog
veka ieksplodira pre nego helijum pretvori u vodonik....
 
Odakle materijal? Sta je eksplodiralo i zasto?

Kolko znam tezi elementi se stvaraju fuzijom lakseg u tezi element, i onda tako dalje u jos tezi. Supernova ne moze da stvori tezi element jer je kratkog
veka ieksplodira pre nego helijum pretvori u vodonik....
Istina je da teži elementi nastaju procesom nuklearne fuzije, kada se dva lakša atoma kombinuju i formiraju teži atom, kao što se dešava u jezgri zvezda.

Međutim, proces fuzije može stvoriti samo atome do gvožđa, koji su manje teški od gvožđa. Teži elementi se stvaraju u supernovama, ali ne direktno kroz proces fuzije. Supernove su veoma masivne zvezde koje eksplodiraju na kraju svog života, stvarajući ogromne količine energije i oslobađajući teške elemente u svemir.
Proces stvaranja teških elemenata u supernovima naziva se nuklearna fuzija teških elemenata. Kada supernova eksplodira, ogromna količina energije oslobađa velike količine neutrona i protona, koji u tom haotičnom okruženju mogu da se kombinuju i formiraju teže elemente kao što su zlato, uranijum i platina. Ovaj proces je poznat kao r proces (proces brzog hvatanja neutrona).
Dakle, istina je da supernova ne može stvoriti teške elemente procesom fuzije, ali može proizvesti velike količine teških elemenata kroz nuklearnu fuziju teških elemenata.
Izvor Wikipedija..
 
Istina je da teži elementi nastaju procesom nuklearne fuzije, kada se dva lakša atoma kombinuju i formiraju teži atom, kao što se dešava u jezgri zvezda.

Međutim, proces fuzije može stvoriti samo atome do gvožđa, koji su manje teški od gvožđa. Teži elementi se stvaraju u supernovama, ali ne direktno kroz proces fuzije. Supernove su veoma masivne zvezde koje eksplodiraju na kraju svog života, stvarajući ogromne količine energije i oslobađajući teške elemente u svemir.
Proces stvaranja teških elemenata u supernovima naziva se nuklearna fuzija teških elemenata. Kada supernova eksplodira, ogromna količina energije oslobađa velike količine neutrona i protona, koji u tom haotičnom okruženju mogu da se kombinuju i formiraju teže elemente kao što su zlato, uranijum i platina. Ovaj proces je poznat kao r proces (proces brzog hvatanja neutrona).
Dakle, istina je da supernova ne može stvoriti teške elemente procesom fuzije, ali može proizvesti velike količine teških elemenata kroz nuklearnu fuziju teških elemenata.
Izvor Wikipedija..
To nije objasnjenje nego vera, kao ona da je svet stvorio Bog. Fuzija je proces sabijanja pod velikom masom, a ne eksplozija, jet eksplozijom prestaje
fuzija…. fuzija stvara ogromnu kolicinu toplotne energije, koja se pretvara u svetlost, pa zato sunca svetle...
Mislim ono znam kako veruju, ali to uopste nema logike…
 
Prva generacija zvezda, koja je nastala posle Velikog praska, nije mogla nuklearnim reakcijama da proizvede teže elemente, jer su u to vreme u svemiru bili dostupni samo vodonik i helijum. Međutim, ove prve zvezde su bile veoma masivne i kratkovečne, što znači da su eksplodirale kao supernove nakon relativno kratkog života.
Ove prve supernove stvorile su velike količine težih elemenata, koji su raspršeni u svemir, omogućavajući formiranje novih zvezda i planeta sa većom raznovrsnošću elemenata.
Što se tiče broja supernova u univerzumu, njihov broj je zapravo prilično velik. Procenjuje se da se jedna supernova javlja u našoj galaksiji, Mlečnom putu, otprilike svakih 50 godina. Ako uzmemo u obzir da u svemiru postoji ogroman broj galaksija, broj supernova je zapravo veoma veliki i dovoljan da objasni nastanak težih elemenata koji su neophodni za nastanak života.
Supernova eksplodira i raširi materijal po celom okolnom prostoru.
Na koji način će od tog respršenog materijala da se formira planeta?
 
Supernova eksplodira i raširi materijal po celom okolnom prostoru.
Na koji način će od tog respršenog materijala da se formira planeta?
Supernova je eksplozija zvezde koja oslobađa ogromne količine energije i materije u okolni prostor. Kada se supernova dogodi, nastaje ogromna pljusak energije koji može da izbaci materiju u okolni prostor brzinama većim od 10.000 km/s.
Ova materija se širi u obliku gasa i prašine, a tokom vremena, pod uticajem gravitacije, ona se počinje skupljati i formirati u razne objekte. Ako se dovoljno materijala skupi na jednom mestu, može se formirati planet.
Proces formiranja planeta od respršenog materijala nakon supernove se naziva procesom akrecije. Na početku ovog procesa, respršeni materijal će biti u obliku gasa i prašine, a kako se skuplja i gravitacija pojačava, materijal će se kondenzovati u čvršće čestice.
U narednim fazama, veće čestice će se sjediniti sa manjima, stvarajući još veće objekte. Ovaj proces će se nastaviti dok se ne formira dovoljno velika masa materijala da privuče ostatak materijala i stvori planetu.

Taj proces nije ograničen samo na supernove. U stvari, ovaj proces formiranja planeta od respršenog materijala je uobičajen u celom univerzumu i veruje se da se planete formiraju na ovaj način oko većine zvezda.

Izvor Wikipedija
 
Ova materija se širi u obliku gasa i prašine, a tokom vremena, pod uticajem gravitacije, ona se počinje skupljati i formirati u razne objekte.
Na koji način se nešto, što se raspršilo po ogromnom prostoru - može prikupiti u nešto veličine jedne planete?
Na koji način beznačajna sila poput hipotetičke gravitacije - to može da učini?
Ako se dovoljno materijala skupi na jednom mestu, može se formirati planet.
Na koji čudesan način će da se skupi?
Proces formiranja planeta od respršenog materijala nakon supernove se naziva procesom akrecije. Na početku ovog procesa, respršeni materijal će biti u obliku gasa i prašine, a kako se skuplja i gravitacija pojačava,
Na koji način gravitacija može da se povećava?
materijal će se kondenzovati u čvršće čestice.
Gas ostaje gas, a tamo su čestice atomi ili molekuli i to će i ostati.

U narednim fazama, veće čestice će se sjediniti sa manjima, stvarajući još veće objekte. Ovaj proces će se nastaviti dok se ne formira dovoljno velika masa materijala da privuče ostatak materijala i stvori planetu.
Šta za sve to vreme radi gravitacija matične zvezde?
Ona ne privlači dotične čestice?
Pretpostavljam da je onda gravitacija celokupne zvezde manja od gravitacije pojedinačnih čestica buduće planete?
Taj proces nije ograničen samo na supernove. U stvari, ovaj proces formiranja planeta od respršenog materijala je uobičajen u celom univerzumu i veruje se da se planete formiraju na ovaj način oko većine zvezda.
Vera zaista mora biti jaka.
Bar u ovakve gluposti.
 
Ovo je moja zadnja porukana ovoj temi, neda mi se više iz šupljeg u prazno, i ako ti znaš tačno kako je nastao kosmos ili imaš izvor ti objasni svetu. Za mene je sasvim ok i verujem u tu zvaničnu teoriju o nastanku koja je priznata u naučnom svetu, za mene ima logike.
Sve što sam rekao/prepisao ili kopirao i objavio u ovoj temi možeš pronaći na internetu, stvar je ličnog ubeđenja hoceš li u to verovati ili ne..
Pozdrav Jimmy.B

Izvor Wikipedija
Postojanje i nastanak kosmosa je jedno od najvećih pitanja koja postavlja ljudska civilizacija. Znanstvenici se oslanjaju na teorije i dokaze dobivene putem posmatranja i proučavanja univerzuma da bi objasnili kako je nastao kosmos.
Prema trenutno prihvaćenoj teoriji Velikog praska, kosmos se formirao prije oko 13,8 milijardi godina iz ogromne količine energije koja se koncentrirala u malom prostoru. Ovaj prostor se zatim naglo proširio u vrlo kratkom vremenu u takozvanoj ekspanziji.
Kako se prostor širio, energija se ohladila, a materija je počela formirati se u čestice. Nakon nekoliko stotina tisuća godina, materija se kondenzirala u plinovite oblake, koji su se kasnije sjedinjivali u zvijezde i galaksije.
U početku je univerzum bio vrlo vruć i gusto naseljen ioniziranom plazmom. Kako se univerzum proširivao, temperatura se smanjivala i plazma se kondenzirala u atome. To je dovelo do formiranja prvih molekula, nakon čega su se formirale zvijezde i galaksije.
Tijekom proteklih milijardi godina, galaksije su se formirale i evoluirale, a proces formiranja novih zvijezda i planeta je nastavio do danas. Dok znanstvenici još uvijek proučavaju i istražuju univerzum, ova teorija ostaje trenutno prihvaćenim objašnjenjem o tome kako je nastao kosmos...
 
Ovo je moja zadnja porukana ovoj temi, neda mi se više iz šupljeg u prazno, i ako ti znaš tačno kako je nastao kosmos ili imaš izvor ti objasni svetu. Za mene je sasvim ok i verujem u tu zvaničnu teoriju o nastanku koja je priznata u naučnom svetu, za mene ima logike.
Sve što sam rekao/prepisao ili kopirao i objavio u ovoj temi možeš pronaći na internetu, stvar je ličnog ubeđenja hoceš li u to verovati ili ne..
Pozdrav Jimmy.B

Vidi, forum je namenjen raspravi, a rasprava se ne vodi konstantnim kopiranjem definicija sa Vikipedije.
Zato sam te i pitao na jednoj drugoj temi - da li si ljudsko biće, jer nemaš sopstveni stav ni o čemu.
 
Ovo je moja hipoteza koja se naravno oslanja na teoriju Velikog praska - Prvo što je nastalo su prostor, vreme i energija u obliku elektromagnetnog zračenja nezamislivo malih talasnih dužina. Kako se prostor širio, to energetsko zračenje se "hladilo". Prvo su nastajali zraci sve većih talasnih dužina, da bi zatim nastala i materija od veoma "ohlađenog" zračenja. Tek sa materijom je nastala gravitacija kao jedna od svojstava materije. Povod za ovakvu hipotezu mi je dalo otkriće Pozadinskog kosmičkog zračenja. Kod tog zračenja radio-talasi manjih talasnih dužina su stariji od talasa većih talasnih dužina.

Naravno opet se postavlja pitanje odakle je došla ta i tolika energija.
 
Ovo je moja hipoteza koja se naravno oslanja na teoriju Velikog praska - Prvo što je nastalo su prostor, vreme i energija u obliku elektromagnetnog zračenja nezamislivo malih talasnih dužina. Kako se prostor širio, to energetsko zračenje se "hladilo". Prvo su nastajali zraci sve većih talasnih dužina, da bi zatim nastala i materija od veoma "ohlađenog" zračenja. Tek sa materijom je nastala gravitacija kao jedna od svojstava materije. Povod za ovakvu hipotezu mi je dalo otkriće Pozadinskog kosmičkog zračenja. Kod tog zračenja radio-talasi manjih talasnih dužina su stariji od talasa većih talasnih dužina.

Naravno opet se postavlja pitanje odakle je došla ta i tolika energija.
Ujednačeno pozadinsko zračenje je dokaz da se Svemir ne širi.
Tačka.
Kada je nešto sabijeno (energija), to se zove masa, tamna materija.
Ne može energija da bude toliko sabijena, a da ne bude masa.
Tačka.
Gravitacija do dana današnjeg nije dokazana, a svakom ko malo uključi mozak - jasno je da ne postoji.
 
Нико не води рачуна о другом закону термодинамике. Када се нешто разбије не може се спонтано саставити.

Зашто астероидни појас не показује тенденцију да се скупи у неку малу планету. Зашто се то не дешава са Сатурновим прстеновима који су пуни прашине на међусобно малом растојању па не показују тенденцију да створе нови сателит ове планете.

Нешто је труло у "дежави" науке.
 
Verovatno se koristi nakaradna logika evolucionista:
Nekada davno, neka čudesna riba je razvila pluća, dok se davila u plitkoj bari.
Posle nje više nikada nijedna.
Nekada se neki čudesni majmun uspravio, skratio ruke, produžio noge, opala mu dlaka.
Posle njega se to nije desilo nijednom drugom majmunu.

Nekada davno je neka čudesna gravitacija skupila čestice u objekte.
Posle nje se to nikada nije desilo (niti je dotična sila dokazana).
 

Back
Top