Od svemira veća...

Od svemira veća...

Zora će raspršiti krhke delove neostvarljivih snova.
Bled i napušten, ja tada sakriću se od zluradih pogleda
Čekajuci da moja zvezda koja danju drugoga greje
opet nekako nadje malo vremena za mene.

Poput Meseca, reflektujem svetlost svoga Sunca...
Ipak, prečesto je mračna strana od svetlije veća.
Hladan, mrtav, tudjim delovima neba lutam
U potrazi za malo topline da mi pokrije pleća.

Rane i ožiljci na mojoj koži, obeležja prošlosti,
Su mozda preduboki da bi ikada stvarno zarasli...
Ali, ja više ne gledam nazad i ubrzano hitam napred!

Kružeći čekam uticaj neke spoljašnje sile da sve promeni!
I da me pošalje put moga Sunca, da se zauvek sjedinimo!

Ili da me već jednom uništi...

...ljubav
 
Hvala na komentarima.

svetlostmogasunca.jpg
 
Poslednja izmena:
lelavi:
Zar stvarno nisi pomislio da te zvezda greje i kad je ne vidis?
Predivna pesma,sta drugo da napisem.Nekako me je dirnula u srce....:heart:
:cmok2:

Zamisli da svake veceri gledas u nebo bez zvezda... znajuci da je tvoja tamo negde i stalno je trazeci pogledom.....
Koliko dugo bi izdrzala a da ti se ne zavrti u glavi, da te ne zabole oci od naprezanja.....
Ubrzo bi pozelela da je stalno mozes videti i da ne moras vise da je trazis u svom tom mraku.... Dan za danom, dok ti ljubav za njom postaje sve veca i veca.....Najveca, ikada.........
I sve to vreme znas da i ona tebe trazi, da te zagrli i okupa svojom toplotom, jer zna da je volis isto koliko i ti nju....

Kosmicka ljubav koja se sudara i skriva u tacki nemogucnosti.......

Drago mi je da ti se svidela pesma :cmok:
 
Poslednja izmena:

Back
Top