Od ludost do glupost...pa do prava :)

• Petak, 11 juni 2009 godine,sjedim u sobi,za racunarom,tipkam text za blog u nadi da ce oboriti rekorde citanosti. Ma koga zavaravam,dosao sam da ispraznim dusu od svega sto se nakupilo prethodnih,dana,mjeseci,godina. Da sjedim kod kuce a petak je vece. Zasto to radim,zasto gubim vrijeme,sjedeci kod kuce,tipkajuci po racunaru,gledajuci TV. Zasto? Zato sto sam,sam sebe doveo do ovoga. Od onda kada sam se povukao iz svega,odlucio sta zelim i krenuo za tim,pa makar to znacilo i moju izolaciju. Ne nisam lud,ne nisam u zatvoru,ni u kucnom pritvoru,jednostavno sam sam sebe zatvorio izolirao od svijeta. Zasto ? Zato sto mi se smucilo dosta toga,smucilo mi se praviti iste pogreske,gluposti,zar je moralo to da se razbije meni od glavu pa da sam izabrao ovakav nacin zivota,penzionerski naci. Opet,zasto? Zato sto moja prica pocinje prije par godina,vise godina dok sam jos bio mali balavac,djecacic sa 15 godina,koji je imao uzore,lude,bad boys djecake,starije momke. Gledao sam i slusao njihove price dok su se spremali za grad a ja igrao u dvoristu,gledao kako motaju dzoint,ispijaju pivu i odlaze u grad,slusao price o tucama,voznjama,ludovanju. Da to je uticalo na svijest jednog djecaka,drugi djecaci.
  
• Kao i svaki drugi poceo sam izlaziti prilicno rano,mozda bar tako mislim,prva ekipica je bila okupljena kao obicni mali klosari skupili smo se u gradskom parku,nas osmorica,skolski drugari,matursko vece,8 razred. Sjedimo i motamo dzoint,da prvi dzoint u zivotu,idemo da se puhnemo,da udahnemo car marihuane da probamo jednu od stvari nasih komsijskih uzora.Da smotali smo je mada nije izgledala tako nesto posebno,cak prilicno loshe je bila smotana,dosta napljuncena,ali se pripalila,nasa prva dzoja. Krenulo je u krug,dosla do mene i povukao sam dim,cak sam poceo da kasljem nenormalno,grozan smrad,ali eto idu svi pa idem i ja.Svukli smo jednu,nije osjecaj bio nesto poseban,prilicno umrtvljen i dosadan.Vratili smo se u skolu,da vidimo ostale,gledam drugari mi se prosipaju po podu,glume odvaljenost,neki povracaju,ja jedini umrtvljeno gledam i pratim desavanja,ne mogu da shvatim sta se to njima desava,nista nije toliko ni smijesno kako bi trebalo da bude,kako se prica. Ali sta je tu je,vidim djevojku,ma jednu malu,iskreno da vam kazem radodajku,barem su tako pricali za nju,meni nije dala,ali eto posluzilo je necemu,smuvali smo se i otisli iza skole,pao je poljubac,dodirivanje,kak kazu druga i treca faza,nismo spavali,jer nisam ni razmisljao tada o tome da bi se to moglo tako desiti. Matura prosla razlaz kuci. Kod kuce sam cijeli dan razmisljao o tome,prvoj dzoji,djevojci s kojom sam bio,nasem odrastanju mozda i mi stvorimo svoj bad boy club. Mozda bude nesto od nas. Vrijeme je prolazilo,srednja skola dosla,ljeto ispunjeno kojom pivom i redovno maricom,zar tako da prolaze djecacki dani,ali tada smo bili zainteresirani za takve stvari. Da budemo novi gradski bad boy club. Pijanke,alkohol,droga sve se brzo odvijalo cak u drugom srednje uzimali smo bobe,extaze,neki su rokali i artane. Glupo i loshe,posmatrano s ove perspektive. Zivot nam je tekao jednolicno opijanje,opijati i djevojke. Ma koliko djetinjasto zvucalo ali je bilo cajki radodajki,zasto nisam nikada shvatio ali nama je bilo fino. Treci srednje,drug i ja krademo vozilo parkirano pred kafanom od jednog poznanika,da bio je poznanik urokani Belja koji nije mogao ni da se digne s plocnika pred ulazom u kafanu,stara Bembura 316 i sada je se sjecam. Palimo,odnosno drugar i idemo da se strkamo s nekim iz grada,prozori spusteni i mladi pajdasi traze belaja. Malo turiranja,paljenja guma,dodavanja gasova onoliko koliko se znalo,proletanja kroz centar grada,samo da nas vide i upamte da smo mi slijedeci bad boy's. Uglavnom cijela prica sa Bemburom nije dobro zavrsila zabili smo se u Đacki klub,nikoga nije bilo kasno u vece,totalno smo skrsili auto,ja razbijeno celo i par modrica,drugu nista samo neke natekline oko usana. Bjezimo s lica mjesta,ma da ko ce posumnjati na dvojicu maloljetnika po 16 i 17 godina mislismo.Cijela stvar je zavrsila na sudu,lakse sam prosao jer nisam vozio ali sam ucestvovao tako da su roditelji isplatitli ceh sa ovim za bemburu,sreca pa je bila starija bembura . Kasnije vratili smo se istim stvarima drozi,alkoholu,ravama,ma mislili smo da smo tipovi,gotivili su nas drugi,koji su bili kao mi,stariji nas pamtili kako i sta dalje. Tukli smo se,izazivali probleme, lupali kafane, samo da se zna ko smo i da smo mi nasljednici. Konacno formirali se kao momcici sa dostiznom reputacijom upali smo u drustvo pravo zaebanih likova. Da tipovi sa pucama,dilerima,svodnicima,kokain na stolu za redovnu upotrebu,da posla smo imali sa pravim deckima i pravim ravama. Ne onim srednjoskolkama koje se loze na mangupcice vec prave prostitutke. Pao je prvi sex sa majstoricom zanata. Cak i sada se sjecam toga,kako je bilo,jer kod pravih djecaka ne smijes da odbijes crtu ni ravu jer to je znak dobrodoslice u prvu ligu.Nismo znali sta se iza svega toga krija,a iskreno bolilo nas je. Vremenom poceli smo da vozamo njihove automobile,motore,vodimo poslove,potrcko. Od cijele ekipe na kraju smo ostali samo nas dvojica,dva drugara koji su cijeli zivot zajedno,od rodjenja pa do tada.
  
• Situacija kod kuce nije bila sjajna kako ce i biti kad imas sina delikventa,niko nista ne poduzima,roditelji nemocni,ispadamo obojica iz kuce,selimo se u safe house. Upadamo u kucu glavnih deckica,odnosno kucu gdje su spavale prostitutke i gdje su se vrsili glavni dilovi,roba se rasparcavala i slala dalje,djecici po skoli da je prodaju,odnosno nas dvojica smo talili robu po srednjoj skoli,nije bilo ni bijelog ni zutog,samo marica,bobica,exer,artan,cak ni za spid nismo bili zaduzeni. To su obavljali stariji,skolu smo redovno isli tako da nas ne izbace,povlacili se na popravne i na kraju placali za ocjene. Dvojka 500 KM,da cak i sada kada vidim profesora kojem smo davali novce za prolazne ocjene,jedan covjek je nama sredjivao ocjene a mi smo njemu talili novce. Niko nije pitano ni kako ni gdje,jednostavno je bilo,nasa briga roba i pare. A sa novcem kupujes sve tako je i bilo. Finih osoba tu nije bilo,rokali smo se,dobro ja sam se na kraju zadrzao na alkoholu i mari a drugar je vukao spid i koku. Rave su bile sastavni dio dana. Glupirali smo se uveliko,mislili smo da prolazimo sve u zivotu,par pickica,droga,auta,motori,kafane,pjevaljke,koje premlacivanje i taljenje robe. Ma daj vise smo puta mi ti bili razbijene glave,slomljene ruke,polomljenog nosa. Ipak koliko god da zajeban bio uvijek ima neko i veci i jaci. Stigli smo do samog dna,barem smo tako mislisli, s roditeljima nismo imali kontakt,krivili smo njih za sve,ne nas,kao mi imamo samo sebe i postovanje drugih,niko nas vise ne zanima.
• Stvarali smo svoj kodeks zivljenja. Mi,bad boys pa onda svi ostali. Poslovi su cvijetali,murija nas privodila ali i radila sa nama,dobro par prljavih murjaka,dobro dodju u poslu. Ma daj ko bi nas hapsio kad smo smecu prodavali robu,a ono nama vadilo novce,koji su pokretali ostali dio grada. Rave su donosile novce,kao sto su dolazile same,kamionom iz Rumunije,Makedonije,Moldavije,Albanije,domace. Samo su kruzile i smjenjivale se. Dok su drugi imali broj kojim su se hvalili koliko opaljenih imaju mi nismo mogli da brojimo jer smo se gubili sedmicna posljka iznosila je veliki broj,sto robe sto prostitutki. Zasto da se broji kada nije vazno. Vazna je bila reputacija i ono sto smo stvorili,vazni smo bili mi. Kvarnjaci maleni. Sve se odigralo u nepune dvije godine. Cak smo uspjeli da zavrsimo skolu,kupili smo diplomu. Ali smo se zdrzali u gradu u isom mjestu u istom "sejf housu". Ni pogleda ni pomisli na buducnost,samo smo zivjeli za "ovaj tren". Svi otisli na fax,mi u buxu,po 6 mjeseci zbog prekrsaja i dilanja,nisu nam mogli suditi za rasparcavanje jer nije bilo dokaza. Odsluzili smo tu,nekako zadrzali pamet,ipak kad ti nema ko docu u posjetu,osjecas se ludo,drugar se navukao na fix ja manio sve robe. Pederluka ima u zatvoru ali sreca pa sve odvojeno,odnosno tezi i laksi prekrsaji i delikti ne nalaze se na istom nivou. Progurali smo to izasli,kad smo dosli bili smo bijednici obicni ,bez kinte u dzepu i krova nad glavom. Pokusali se zaposliti ali tesko islo,samo smo imali dva puta vratiti se onima zbog kojih smo i lezali ili moliti na kucnom pragu. Vratio sam se doma,molio,obavezao se i zatvorio. Frend isto tako,samo sto je imao boljku,potkradao je radisne roditelje,za fix,se davao. Na kraju je zavrsilo tragicno pokrao sve,ubio oca za mjesecnu platu,robija i danas. Ja bio pretucen par puta od onih zbog kojih sam i robijao,zasto jer nisam vise bio s njima. Jedini spas mi je bio pronalazak drugog mjesta,boljeg zivota. Vjerovali ili ne na kraju nisam ni izlazio niti imao kontakta sa spoljim svijetom,ponekad malo pred kucom sijedio,takvo stanje trajalo je 2 mjeseca. Kako kazu stari "Dok se strasti ne smire!". Mnogi su me se i dalje bojali,izbjegavali me,djecu sklanjali,jer jednom gresnik uvijek gresnik,jednom zatvorenik uvijek zatvorenik. Preselio sam se u drugi grad,upisao pravo,pravni fakultet,upoznao djevojku,3 godine s njom,cak ni ona ne zna sav moj zivot,samo pojedine dijelove,zasto nikada ne idem kuci,nemam kontakt s roditeljima samo mjesecnu svotu na racunu i na kraj mjeseca polaganje racuna,potpis stanodavca i racune od hrane izlazaka saljem kuci u omotnici. Jer sam tako izabrao,jos uvijek nije zadovoljna odgovorima ali tako provlacim se sreca pa nikoga ne zna iz moga grada. Do kada cu to tajiti pa do kraja zivota,sramim se svega,bio sam glup i lud nista dobro mi to nije donijelo,evo sada sam zatvoren u stanu,pisem ovu pricu,za koju ce mnogi da misle da je laznjak i kvarnjak ali eto to je moj izbor moram negdje da izbacim nesto i da kazem,pa mozda je to plod maste ali mozda cak i stvarnost jer sta bi jedan momak od 22 godine radio sada kod kuce.