Oči Beograda

Nemoj tako tužno-realistično Hakime....bolje je veselo-realistično. A klinci su tu ne da nas podsete da smo živi nego da daju snagu da živimo i dalje sa pogledom u neke druge oči, da li preko puta nas ili u nama važno je imati podignut pogled.
 
Današnji klinci,bar ovi koje ja viđam u svom gradu, gledaju pred sebe,sa onim slušalicama u ušima, žive u nekom svom svijetu.Današnji klinci, umjesto da se igraju po parkovima i trče za loptom, slobodno vrijeme provode za kompom, play station-om....
Hakime,ne poznajem baš puno BG, al mislim da je to manje- više slično svuda...gradovi se mijenjaju mozda u smislu infrastrukture, al ljudi(pa i klinci)....nisu više isti....zato se i čini da se mijenjaju i gradovi.Ili je to možda isto, jer šta čini jedan grad....čine ga ljudi....duše kojih ima ili nema....pozz.
 
Evo i izveštaj iz NS...I ovde slušalice,mobilni i priča sam(a) sa sobom...Ipak...neki novi klinci na Bećarcu kraj Dunava
žuraje s gitarama , pivkanima i roštiljima...Navratio da vidim s vecom kako nam se sinak zabavlja,a ono njih pedesetak
sviraju,pevaju i plešu...I nema nafiksanih...Čak ni ganđa nije smrdela...Otšunjali se veca i ja-nisu nas primetili...To
bilo letos-sledi po gajbama...Drukčije jeste...Pa i mi smo bili drukčiji našim matorsonima...
 
Na jednom blogu sam posle ovog komentara ostavila i svoje neslaganje, tj svoje vidjenje duse Beograda. Ili njeno gubljenje.
Ovde nemam sta da dodam, ovo je kao poezija, vazne su oci.

I ovde slušalice,mobilni i priča sam(a) sa sobom..

Dusko Radovic je jednom rekao: "Nekad su samo ludaci isli ulicom i pricali sami sa sobom, danas svi idu..."
 

Back
Top