Očevima

Pijani i mili, naši,
u bezbrižnosti maglenoj
predugo se zamajavate.
Godine izbrojaše kusure
vremenom uobličene,
a vi jednako daleko
ostadoste.

Ratom natjerani, naši
pelene nam ne vidjeste,
tek suze prvih padova
i ožiljke vama urezane.
Satovi se razbiše,
a vi mišlju svojom
stradaste.

Zaboravljeno dobri, naši,
krinkama se sakriste
u agoniji neprevaziđenoj
slabosti svoje bijesne.
Pokvarila se tolerancija
a vi zaneseni sobom
trajaste.

Nepouzdani i dragi, naši,
u sekundarnom svjetlu
još uvijek boravite.
Pijesak nove dine gradi
uz rast vaših izdanaka,
a vi praznim pogledom
ostariste.



(Skidam kapu izuzecima, možda ne tako rijetkim kao što ja mislim)

 

[sirijus49]

Nepouzdani i dragi, naši,
u sekundarnom svjetlu
još uvijek boravite.
Da nisi malo prestroga..._!

 

[*pustinjakinja]

Eh ...sjajna pjesma

 

[Mračak@]

Odlicno.

 

[Lebdeća]

Nepouzdani i dragi, naši,
u sekundarnom svjetlu
još uvijek boravite.
Da nisi malo prestroga..._!

Pa... možda i jesam, zavisi iz kojeg ugla posmatraš to sekundarno svjetlo.
U svakom slučaju, hvala ti na posjeti i ovom i prethodnom tekstu.

 

[Lebdeća]

*Pustinjakinjo, hvala.. Mračak@ isto
Moram reći da sam očekivala protest na to što sam napisala. Ali, može i ovako.