Оцене

  • Začetnik teme Začetnik teme Vexy
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Vexy

Buduća legenda
Poruka
34.723
Не сећам се да је била тема, па реко ајд да отворим
Како ви гледате на оцене своје деце?
Колико су оне вама важне?
Да ли вас много изнервира када дете добије јединицу, да ли се љутите на дете због тога, да ли га кажњавате?
Колико се радујете због петице и да ли награђујете додатно своје дете због петице?
 
nisu mi bile ocene, nisu ni sada kad je na fakultetu, ali mi je bilo bitno da znam da je dala svoj maksimum..
u zivotu sam je ucila da kad nesto radi, ili radi kako treba ili da ne radi uopste..
ocene u skoli su joj bile raznolike i nikad nisam praskala zbog njih, nego zbog pasivnih faza kroz koje je prolazila..
kad je upisala fakultet krenula je sa stavom da bude pravi sudent sa svim onim sto kampanjski rad podrazumeva..
tad sam sela da razgovaram sa njom i da joj objasnim da kroz studije ne treba da prodje kao maratonac, nego je bolje da ima brze trke i duge odmore..da dok je period predavanja i ispita ulozi 101%, a onda za nagradu dobije 4 meseca letnjeg odmora..
prvu godinu je zavrsila sa vrlo visokim prosekom..i ocistila je celu godinu u predroku..u drugoj je medju prvim ispitima polagala engleski koji zna kao svoj maternji..i polozila ga je sa sedmicom..
kad mi je saopstila, reakcija mi je bila bas ostra..
njen odgovor - sta je navukla si se na desetke, pa sad dramis zbog ove sedmice..:roll:
nisam pile, boli mene uvo za tvoju sedmicu, ali to samo pokazuje da knjigu nisi otvorila..a tako se ne izlazi na ispit!
da je bilo koji drugi predmet koji joj nije legao, ne bih reagovala..
ispit je ponistila i u sledecem roku ga polozila sa desetkom..
sve ispite i iz druge je ocistila ponovo pre junskog roka..prosek u drugoj joj je bio 10.
nedelju dana posle upisane trece pozvali su je sa fakulteta da joj kazu da je dobila stipendiju od 700eu..
samo sam joj rekla - jel vidis koliko vredi vredan rad?

nikad joj nisam placala dobru ocenu, ali je uvek dobijala parice za dobar uspeh na kraju godine kad bi pokazala knjizicu..
ne dobija novac ni sad kad je na fakuletetu, ali je uvek nagradim nekim putovanjem da napuni baterije za sledecu radnu fazu.
 
nisu mi bile ocene, nisu ni sada kad je na fakultetu, ali mi je bilo bitno da znam da je dala svoj maksimum..
u zivotu sam je ucila da kad nesto radi, ili radi kako treba ili da ne radi uopste..
ocene u skoli su joj bile raznolike i nikad nisam praskala zbog njih, nego zbog pasivnih faza kroz koje je prolazila..
kad je upisala fakultet krenula je sa stavom da bude pravi sudent sa svim onim sto kampanjski rad podrazumeva..
tad sam sela da razgovaram sa njom i da joj objasnim da kroz studije ne treba da prodje kao maratonac, nego je bolje da ima brze trke i duge odmore..da dok je period predavanja i ispita ulozi 101%, a onda za nagradu dobije 4 meseca letnjeg odmora..
prvu godinu je zavrsila sa vrlo visokim prosekom..i ocistila je celu godinu u predroku..u drugoj je medju prvim ispitima polagala engleski koji zna kao svoj maternji..i polozila ga je sa sedmicom..
kad mi je saopstila, reakcija mi je bila bas ostra..
njen odgovor - sta je navukla si se na desetke, pa sad dramis zbog ove sedmice..:roll:
nisam pile, boli mene uvo za tvoju sedmicu, ali to samo pokazuje da knjigu nisi otvorila..a tako se ne izlazi na ispit!
da je bilo koji drugi predmet koji joj nije legao, ne bih reagovala..
ispit je ponistila i u sledecem roku ga polozila sa desetkom..
sve ispite i iz druge je ocistila ponovo pre junskog roka..prosek u drugoj joj je bio 10.
nedelju dana posle upisane trece pozvali su je sa fakulteta da joj kazu da je dobila stipendiju od 700eu..
samo sam joj rekla - jel vidis koliko vredi vredan rad?

nikad joj nisam placala dobru ocenu, ali je uvek dobijala parice za dobar uspeh na kraju godine kad bi pokazala knjizicu..
ne dobija novac ni sad kad je na fakuletetu, ali je uvek nagradim nekim putovanjem da napuni baterije za sledecu radnu fazu.
Dobar metod, rekao bih, ali kad sam nešto slično izneo, neki su rekli da se tako stvara materijalista.
 
Dobar metod, rekao bih, ali kad sam nešto slično izneo, neki su rekli da se tako stvara materijalista.

pa zar svi nismo materijalisti?
ko od nas radi samo za - hvala?
kad je moje dete otaljavalo svoje obaveze ja sam joj to plasticno objasnila da mogu i ja isto tako da otaljavam svoj posao i da onda sedimo u kuci i vrtimo placevima jer necemo imati novca ni za sta..
sta znaci materijalista?
hoces li ti da odgajis stado ovaca i uzivas u uspehu svog rada bez materijalne nadoknade?
 
Pucaš na pogrešnog čoveka.

ma ne pucam ni u koga..
samo konstatacija da nekog pravis matrijalistom u danasnje vreme vredja intelekt..
pravila bih materijalistu kad bih joj svaku donetu ocenu placala novcem..ne pravim ako je na kraju godine nagradim za vredan rad, a ona shvati da u tome sto radi treba da pronadje sebe i da ce najvece zadovoljstvo da oseti sa dobijenom dobrom ocenom koja ce da joj bude potvrda za vredan rad...
ne mislim da je pametno placati decu da usisaju, operu sudove, srede sobu, jer ni ja sama nemam uslove da placam nekog da radi te poslove umesto mene..a i da imam, ne bih placala opet jer smatram da je normalno za sobom srediti i oprati..
nemam plavu krv i kraljevske gene da mogu da ocekujme svitu iza sebe koja ce to da sredjuje..
ali smatram da je u redu nagraditi dete nekim izletom npr. za to sto je bilo vredno, jer i samu sebe nagradjujem slicnim posle napornog rada..
 
Poslednja izmena:
Не сећам се да је била тема, па реко ајд да отворим
Како ви гледате на оцене своје деце?
Колико су оне вама важне?
Да ли вас много изнервира када дете добије јединицу, да ли се љутите на дете због тога, да ли га кажњавате?
Колико се радујете због петице и да ли награђујете додатно своје дете због петице?

ne ljutim se, znam da će popraviti.
ljutim se kada prećuti.
ne nagrađujem više... dok sam to radila, nisu shvatali da uče za sebe, ne za mene.
 
Pasivne, aktivne faze, sve je to promenljivo. Kod coveka ne postoji konstanta, vec smenjivanje dobrih i losih perioda. Perioda zasicenja, razocaranja, optimizma, pesimizma, strahova, hrabrosti...

Tako i deca, adolescenti, ali i odrasli. Da li se trudio ili nije zavisi od faze u kojoj se nalazi ili sta mu je preneseno. Neko je ovde spomenuo da ne nagradjuje decu jer treba da shvate da uce zbog sebe, a ne zbog nas.

Ne treba decu uporedjivati sa drugom decom, ali ni sa sobom, kao ni sa nasim ambicijama. Rad, odgovornost mora da postoji. Rezultati ce doci. Svadja moze neki put da pomogne, na duge staze stvara odbojnost.
 
mane su vaspitavali da budem vredna i da ucim i da ce rezulatati doci...i ja sam bila najbolji djak u skoli..i stvarno mi skola nikad nije bila teska...posle sam bila dobar student...nikad nisam dobila stipendiju ni kredit, onda sam vredno radila, za nekoga da se bogati...:)

tako da...verujem ja u sve to...ali na nekoj drugoj planeti....
 
Mene mnogo više brine šta ću sa ovim starijim kad bude dobijao loše ocene.
Jer je perfekcionista i u svemu hoće da bude najbolji, a pošto je to nemoguće, onda digne ruke i neće ni da se potrudi.:think:

Ja moje klince sigurno neću terati da uče. Šta fali da budu fizikalci? Mora i to neko da radi. Ne mogu svi da budu doktori nauka. A što se tiče para u Srbiji će više zarađivati kao moleri nego kao hirurzi. A ako se odmetnu u beli svet onda ih niko neće ni pitati za ocene. Tamo radi samo snalažljivost. Kao uostalom i ovde. I to je to. Ma ne moraju ni da idu u školu.
 
mane su vaspitavali da budem vredna i da ucim i da ce rezulatati doci...i ja sam bila najbolji djak u skoli..i stvarno mi skola nikad nije bila teska...posle sam bila dobar student...nikad nisam dobila stipendiju ni kredit, onda sam vredno radila, za nekoga da se bogati...:)

tako da...verujem ja u sve to...ali na nekoj drugoj planeti....

ako si bila najbolji djak u skoli, ako si bila dobar student, ako nisi bila samo bubator nego ucila sa rezonom, zasto nisi nista uradila po pitanju toga da dobijes stipendiju ako vec imas uslove za to?
ako si vredno radila, jesi li radila samo kao realizator ili si ukljucila svoj mozak i upotrebila nauceno?
mogla si da radis i za sebe, da ti budes ta koja se bogati, a ne neko drugi..
i uostalom sta to znaci, vredno sam radila da se neko drugi bogati?
 
ako si bila najbolji djak u skoli, ako si bila dobar student, ako nisi bila samo bubator nego ucila sa rezonom, zasto nisi nista uradila po pitanju toga da dobijes stipendiju ako vec imas uslove za to?
?

Gledao sam na TV tipa koji je imao dve diplome i bio pri kraju sticanja i treće, sve to u njegovoj 26-oj, i nisu mu odobrili neku stipendiju, krediti..ili šta već.
 
Bilo mi je bitno u pocetku a onda sve manje...I dalje su dobri djaci, ne bas Vukovci kao u osnovnoj ali jaki vrlodobri, zadovoljna sam. Kazu da ce na fakultetu opet da ganjaju prosek, u gimnaziji kao nije mnogo bitan.

Moja deca imaju retko jako opste obrazovanje. Bilo im je ne samo dopusteno vec smo to potencirali, da uce stvari koje skolski program ne nudi u meri koliko njih zanimaju, tako da znaju mnogo vise od vecine vrsnjaka o muzici, knjizevnosti, filmovima, istoriji, geografiji, umetnosti uopste. To mi je nesto bitnije od petica.
 
ako si bila najbolji djak u skoli, ako si bila dobar student, ako nisi bila samo bubator nego ucila sa rezonom, zasto nisi nista uradila po pitanju toga da dobijes stipendiju ako vec imas uslove za to?
ako si vredno radila, jesi li radila samo kao realizator ili si ukljucila svoj mozak i upotrebila nauceno?
mogla si da radis i za sebe, da ti budes ta koja se bogati, a ne neko drugi..
i uostalom sta to znaci, vredno sam radila da se neko drugi bogati?

mnogo si em isprozivala...:P

eto, sve je pocelo tako sto sam na diplomskom odbila doktorat, posao na univeriztetu u seulu i visu skolu u bg...htela sam da osetim zivot...i osetila sam ga..i dalje ga osecam...

kad sma ja studirala kredite su dobijali samo sa 0 primanja, a stipendije su davale firme u kojoj si imao nekog...

a sto se tice posla, vrednoce, bogacenja i ostalih stvari..mrzi me da rasapljujem o socioekonomskim i politickim prilikama u zemlji....

ali, dobro...zivot je preda mnom. ;)
 
Poslednja izmena:
mnogo si em isprozivala...:P

eto, sve je pocelo tako sto sam na diplomskom odbila doktorat, posao na univeriztetu u seulu i visu skolu u bg...htela sam da osetim zivot...i osetila sam ga..i dalje ga osecam...

kad sma ja studirala kredite su dobijali samo sa 0 primanja, a stipendije su davale firme u kojoj si imao nekog...

a sto se tice posla, vrednoce, bogacenja i ostalih stvari..mrzi me da rasapljujem o socioekonomskim i politickim prilikama u zemlji....

ali, dobro...zivot je preda mnom. ;)

onda se ne zalis na tamo neke koji se bogate dok ti radis, jer je to bio tvoj izbor..
nisam te bre isprozivala, nego me stvarno zanimalo kako neko ko ima takve kvalifikacije nije napravio nesto o cemu sada pise..
vidis, danas stipendiju dobijaju ako godinu ocite u predroku sa prosekom 10..primanja nisu bitna..
ti si odbila nesto, ali si zato osetila zivot..i to je skola..;) tako reci, jos jedna diploma..
 
meni je bitno da ima otvorena sva vrata pred sobom i da iskoristi svoje potencijale i prilike koje ima a koje nema jedno 80% njegovih vrsnjaka na planeti. bitno mi je da bude svestan od malih nogu da spada u povlasceni deo stanovnistva i da moze ili da ostane u njemu, ili da provede zivot u relativnom siromastvu - a izbor je na kraju njegov. moj sin doduse voli pare, nema komplekse u odnosu na to i zeli da ih ima i kad poraste (i ja sam bila takva kao mala, nije mi bilo nebitno).
sto se ocena tice, sa moje tacke gledista one otvaraju mnoga vrata. ogledalo su rada, ulozenog vremena i slike koju dete ima o sebi.
imao je jako losu startnu poziciju, dobre tri godine sam svaki raspust provodila radeci sa njim programe koje je u toku godine obradjivao i prosto nije napredovao. nisam dramila ali sam zavrnula rukave i razmisljala o problemu, pokusavala sve i svasta da mu olaksam dan u skoli, a mrzeo je iz dna duse.
onda je poceo da jaca malo po malo - videla sam da je problem u tome sto ne ume da odredi svoje ambicije i radila na tome sa njim. sada je najbolji matematicar u odeljenju a prvobitno mu je jedina bitna stvar bila da ne ponavlja razred. e ove godine smo odredili drugacije ciljeve i plan rada, treba da se navikne na to sto je najbolji i da prihvati sebe kao takvog a onda idemo dalje.
 
Poslednja izmena:
i da, nagradjujem ga - radio je jako dobro i prosle i ove godine pa je dobio mali notebook za rodjendan. tako moze da radi i da uci, da sam trazi na netu podatke kad ja nisam tu.
vodicu ga neko lepo mesto na moru ove godine, ne znam jos gde.
uciteljica ga isto prati, ne ispusta ga iz vida i cim malo skrene s puta, sto se desava s vremena na vreme odmah me obavesti tako da lako mogu da porazgovaram sa njim i da vidim sta se desava i zasto.
 
Пошто немам своју децу могу да кажем док сам ишао у школу како је то функционисало. Моји родитељи нису имали пуно времена за мене, углавном сам одрастао сам. У старту ми је било јасно или ћу учити, бити образован, начитан имати више предиспозиција да нађем добар посао и живим лагодним животом или нећу учити, живећу на рачун родитеља, проводићу се а кад дође време да радим копаћу канале и склапати крај с крајем. Тако да смо родитељи и ја направили компромис, они се мени не мешају у учење, не говоре ми учи, учи, учи, не пребацују ми ако нешто крене по злу, битан им је само коначан биланс на крају године, а да ли ћу ја учити сваки дан по пола сата или пред контролни два дана убијања то је на мени. И тако је и било, направио сам распоред где сам могао и да излазим и да се дружим, проводим а било је дана и кад се учило поштено. Завшрио сам сва четири разреда основне школе са одличним успехом. Био сам одличан математичар и природне науке су ми ишле од руке. Нису ме награђивали за појединачне оцене, на крају, кад дође летњи распуст добијао сам велики и вредан поклон који сам сам бирао на почетку године и који ми је био мотивација да целе године одржавам темпо учења. На крају прве године средње школе добио сам скутер, на крају друге већи мотор, на крају треће аутомобил, на крају четврте путовање.

Факутет сам завшрио са изврсним успехом. С тим што су на факултету моје успехе награђивала држава а не родитељи, стипендијама. А и одрастао сам па нисам имао потребу да тражим поклон од родитеља то ми је ипак некако за тинејџерски период.

Сматрам да је систем награђивања мојих родитеља био одличан. Да су ме награђивали за сваку оцену сигуран сам да не би био добар ученик, јер би правио компромисе "добићу 5 овде да добијем нешто а за остало ме баш брига", награде би сигурно било мање а самим тим и мотивација би опала. Награде на крају школске године дају много бољи ефекат јер терају на континуирани рад током целе године.
 
Poslednja izmena:
Важне су јер би могао да изгради систем линије мањег отпора, повлачења, несигурности, када му нешто не иде или је оцењен мањом оценом него што он мисли да би требало. Осим код матиша, срп, тих неких кључних предмета, географије коју би могао да им предаје тамо по школи, језика, постоји нпр. историја за 5. где је добио двојку на оним смарачким лекцијама из праисторије, па Стари Словени и то је ужасно сувопарно. Страшно је био погођен тиме што је ухваћен у незнању, није набубао јер то се буба и онда му је пар дана било криво, а онда је поправио оцену. Њему је битно, а ја сам ту да испратим.
Ако би попустио у математици, одмах би га узео у дрил и морао би да вежба јер је заиста талентован..Али нпр. ликовно, за то је антиталенат и не трпи поразе и критике, па зато је покушао и да збрише са часова. .Мора да научи да се не повлачи, да одради и оно зашта има 2 леве ноге, руке, кликера. Има бољих, ниси једини на свету, али мораш да радиш оно што и други, макар основе.
Школа је смор, али мора да је заврши, просто и једноставно :)))
И још едит овај:

Не награђујем га, моје дете је врло скромно и настојим да му ту урођену особину сачувам.
Добио је свој лап пре него што је кренуо у школу, не купујем га јер је нешто добро урадио, добро је-подразумевано, не дресирам га.
 
Poslednja izmena:

Back
Top