očaj

DeeLite

Zaslužan član
Poruka
141.914
kako to izgleda...? opišite ako znate, ako niste bile, ili vas mrzi da se bakćete mojim nebuloznim temama - nije problem
ako je bilo može lock
 
To je i ono beznađe da ćeš ikad doći do željenog cilja.
Preostaje ti samo da se okaneš cilja ili da sačekaš da se stvore uslovi da ostvariš želje.
Inače je očaj dobra životna faza u tom pogledu što možeš da uočiš greške koje si počinio, pa ti je cilj izmakao.
 
Očaj je kada rešenje nije u tvojim rukama. Sve što zavisi od tebe samog, može da se popravi.

Bas to. Bolest, rat, zemljotres...mada se osecanja smenjuju od zatecenosti, negiranja, autosugestivne utehe (bice dobro), do najgoreg...kad strah paralise do te mere da jedva da ima zivota u coveku. Neki ocaj te ojaca, neki oslabi...
A neki je inspirativan/naravoucenije za dalje..."Kad nisam ocajan, ja ne valjam nista."
 
Ocaj nastaje kada uradis sve sto je u tvojoj moci, a ispreci se nesto na sta ne mozes da utices. Sve pada u vodu, sav trud uzalud. Ocaj je posledica nemoci.

Ukratko. Ružno osećanje koje me na sreću retko pritegne. Nekako sam uvek umeo da guram dalje bez obzira na sve. Mentalno sam tvrd kao čekić i oštar kao srp ispod njega :lol:
 
Очајна сам била када сам са 30-ак година остала без оба родитеља.

Нисам имала мотив да живим, било ми је све тако свеједно.

А онда се родила она.

И сада копам и рукама и ногама само да њој буде добро.
 
kako to izgleda...? opišite ako znate, ako niste bile, ili vas mrzi da se bakćete mojim nebuloznim temama - nije problem
ako je bilo može lock

pa, ocaj je jedna zahebana situacija, bash, bas..najjednostavnije bih je definisala kao stanje iz koga ne vidis izlaz, ne mozes ni za sta da se "uhvatis", kao da udaras u zidove gde god da se okrenes, cak i kada ti ljudi nude pomoc bilo koje vrste, ne osecas da je to od bilo kakve koristi..par puta sam se osetila ocajno..3 ili 4 da budem preciznija, tri puta su bile realne poteskoce u pitanju, cetrvti put sam bila prosto depresivna, pa se ocaj nadovezao..naucila sam u takvim situacijama da je za mene najbolje da cekam da jednostavno prodje, da me svaki pokusaj nasilnog izvlacenja iz ocaja cini jos slabijom i ocajnijom...samo govorim sebi "proci ce..." i tako i bude...
 
Ocaj je kad shvatis koliko si glup bio juce kada si verovao da si gospodar svoje srece, svog zivota. I traje onoliko koliko ti je potrebno da se pomiris s tim. Posle toga si pametniji covek.
 
Osećaj isti.

Povod: čitanje neke dokumentacije o deci koju je izbavila Diana Budisavljević i rečenica "pojedini mališani su čupkali travu i jeli je a iz prljavih barica pili vodu". I fotke ispijenih malih tela.

Uh... Mučan osećaj...

Josh i gore.....

Ako nekad neko bude imao priliku da poseti mesto - preporuchujem da se psihichki pripremi ^^

Beznadje........ ne ponovilo se ^^ :((((
 
da li je to uopste stanje svesti ili nekad samo situacija?
Svest nije nezavisna od situacije. Realno, odredjen dogadjaj dovede do odredjenog stanja svesti. U suprotnom je-uobrazilja.
Osećaj isti.

Povod: čitanje neke dokumentacije o deci koju je izbavila Diana Budisavljević i rečenica "pojedini mališani su čupkali travu i jeli je a iz prljavih barica pili vodu". I fotke ispijenih malih tela.

Meni je jos mucnije bilo kad sam procitala sta su njoj uradile komunisticke vlasti-nasilno oduzimanje dokumentacije, i nemogucnost da poveze porodice sa spasenim malisanima. I nervni slomovi kao posledica svega toga.
Sto rece njen unuk...citav svet zna za Oskara Shindlera koji je spasao nesto vise od 1000 ljudi (Jevreja), a malo ko zna za Dianu koja je spasila preko 10 000 (srpske) dece.
 

Back
Top