Obnova Memorijalnog centra: Nova zbivanja na Starom sajmištu

ziltoid

Iskusan
Banovan
Poruka
5.859

Obnova Memorijalnog centra: Nova zbivanja na Starom sajmištu​

Obnova Memorijalnog centra: Nova zbivanja na Starom sajmištu 2
Dobro je što će nešto početi da se gradi: Aleksandar Vučić danas na Starom sajmištu

Dobro je što će posle toliko decenija na Starom sajmištu, valjda, početi nešto da se gradi. Ne znam da li su već iseljeni privatnici koji su se tamo bili proširili. Tamo je bilo i jedno od sedišta stranke čiji je predsednik Aleksandar Vučić. Bio je i jedan restoran koji je, pored svega, služio i krvave bifteke​


Aleksandar Vučić nam je saopštio da je on najzad "oslobodio“ Staro sajmište, setio se da postoji mesto na kome može da se oduži nevinim žrtvama nacističkog pogroma znatno bliže njegovim rezidencijama od jezivog Jasenovca. Ko bi drugi, ako ne on lično?

Ja sam, nažalost, lično vezan za sva stratišta. Moja mama je sa Starog sajmišta, kroz centar Beograda, u kamionu dušegupki zadavljena i odvezena u smrt. Moj otac je iz Topovskih šupa, koje se smatraju delom Starog sajmišta, kao "talac“ odveden na streljanje. Moj rođeni ujak je sa ženom i dvoje male dece usmrćen u Jasenovcu.
Staro sajmište je bilo pod neposrednom komandom esesovaca, ali su Jevreje po Beogradu hapsili Nedićevi žandari i predavali ih Nemcima.

Oprostićemo predsedniku Srbije što je, pominjući Dvajta Ajzenhauera, pogrešno navodio Aušvic, istu grešku napravio je i Barak Obama. Tada još general, Ajzenhauer nije pomenuo nikakav Aušvic, posetio je Buhenvald i zgrozio se. Deda-ujak bivšeg američkog predsednika nije, kao što je Obama javno tvrdio, oslobađao Aušvic, nego je učestvovao u oslobađanju Buhenvalda. Aušvic je oslobodila Crvena armija. Bio sam i u Aušvicu i u Buhenvaldu, ponovo mogu da posvedočim kao svedok vremena, ali, naravno, nije o meni reč.
Dobro je što je obeležavanje Starog sajmišta kao memorijalnog centra počelo od one stare kule, njegovog poznatog simbola. Posetio sam Sajam tehnike prilikom otvaranja još pre rata sa svojim ocem i divio se nemačkim, hitlerovskim aeroplanima koji su bili izloženi. Eto, spadam u matorce koji tragično pamte isuviše toga.
Dosta toga znam o sve tri faze života Starog sajmišta. Ne grešim, nisu dve, kao što se obično misli, nego baš tri, a bio bi veliki greh zaboraviti treću, rađanje moderne srpski umetnosti u njegovim paviljonima odmah posle završetka Drugog svetskog rata. Prva faza, od jeseni 1941. do maja 1942. godine, bio je "Judenlager Semlin“ – "Jevrejski logor Zemun“. Tu se se zatvarale jevrejske žene i deca, muškarci u Topovske šupe. Druga faza, sve do pred kraj 1944, bio je sabirni logor kroz koji je prošlo najviše Srba, koji su odatle prebacivani u druge logore, na primer u Jasenovac ili Aušvic.

Treća faza nastala je kada su umetnici dobili atelje u Kuli i u dva paviljona, 1952. godine. U Beogradskom dramskom pozorištu trebalo je da bude postavljena čudna drama Samjuela Beketa "Čekajući Godoa“, ali je neposredno pred premijeru zabranjena. Posle toga su je umetnici odigrali polutajno, bajagi privatno, u ateljeu Miće Popovića na Starom sajmištu pred odabranom publikom. To se pročulo. Pošto vlasti ništa tim povodom nisu preduzele, predstava se preselila u salu zgrade "Borbe“ u koju je stalo samo 212 stolica. Tako se rodio Atelje 212.
U paviljonima je stvarana moderna srpska likovna umetnost.
Da li to ukazuje na manjak pijeteta odmah posle rata? Ne mislim da je tako. Ako jeste i sam sam kriv, jer sam posećivao atelje davno pokojnog vajara Steve Dukića, iako sam znao da je moja mama bila tu. Ali, verujem da baš na stratištima treba da se slavi život. U Vajmaru, gradiću pored koga je bio logor Buhenvald, svake godine krajem leta se održava festival umetnosti. Prve večeri je uvek koncert klasične muzike posvećen žrtvama logora, prilika da se održe prigodni govori. Posle sledi preko stotinu pozorišnih predstava, koncerata moderne muzika, performansa, predavanja, razna vesela zbivanja u slavu uživanja, života, radosti.

Dobro je što će posle toliko decenija na Starom sajmištu, valjda, početi nešto da se gradi. Ne znam da li su već iseljeni privatnici koji su se tamo bili proširili. Tamo je bilo i jedno od sedišta stranke čiji je predsednik Aleksandar Vučić. Bio je i jedan restoran koji je, pored svega, služio i krvave bifteke.
Na Starom sajmištu, pored muzejske postavke, treba da se organizuje i obrazovni centar. Meni nije potreban, ali mladima jeste. Ja sam svoje unuke vodio u Memorijalni centar Buhenvald. Bile su potresene. Doskora su ekskurzije đaka iz Srbije vođene, na primer, u Beč, ali nisu posetili obližnji Mauthauzen, vođene su u Krakov, ali nisu u programu imali Aušvic. U "staroj“ Jugoslaviji, kada je na Titov predlog podignut onaj slavni cvet, delo beogradskog umetnika Bogdana Bogdanovića, ekskurzije su redovno odlazile u Jasenovac. Aleksandar Vučić priča da je takvom prilikom on prvi put bio tamo. https://www.vreme.com/kolumna/obnova-memorijalnog-centra-nova-zbivanja-na-starom-sajmistu/



Prošlo je više od osamdeset godina od kada su Nedićevi žandarmi prvoj grupi Jevreja dostavili naredbu da se prijave Specijalnoj policiji za Jevreje u ulici Džordža Vašingtona, radi upućivanja u tek formirani logor na tadašnjem Beogradskom sajmištu. Jevreji su zatim sistematski ubijani u ozloglašenom gasnom kamionu koji je posle rata prozvan "dušegupka". Kamion je kružio tadašnjim Beogradom dok se ne bi zaustavio blizu Dunav stanice gde je onda gušio ljude. Svi su znali da se u tom kamionu nalaze Jevreji. Nedićeva Srbija je ubrzo potom proglašena za Judenrein – "očišćenu od Jevreja". Da Staro sajmište predstavlja mesto sećanja na holokaust u Nedićevoj Srbiji, danas upućuju samo dva zapuštena i delimično oštećena spomenika, jedan iz osamdesetih, drugi iz devedesetih. Vreme je za novi spomenik žrtvama fašizma na Starom Sajmištu.
 
Poslednja izmena:
Усташле лажи! Сајмиште је био логор на територији НДХ којим су управљали Немци.
Логором су управљали Немци а људе им испоручивала Недићева "стража". Но свеједно, на територији Београда, под Недићевом управом, постојали су још и логор Бањица, логор Топовске шупе (на Аутокоманди на Вождовцу) и логор Милишићева циглана. У Србији концентрациони логори постојали су још у Бору и Нишу, као и у Шапцу где су постојала два логора - логор у касарнама на месту званом Сењак и логор у баракама на Сави.
 

1658967755471.png

Počeli radovi na rekonstrukciji Centralne kule Memorijalnog kompleksa „Staro sajmište“


Počeli radovi na rekonstrukciji Centralne kule Memorijalnog kompleksa Staro sajmište 1


Jelena Tasić danas 22:25

U prisustvu državnih zvaničnika Srbije i crkvenih visokodostojnika juče su na levoj, novobeogradskoj strani reke Save počeli radovi na rekonstrukciji Centralne kule Memorijalnog kompleksa „Staro sajmište“.

Na tom prostoru, koji je tokom Drugog svetskog rata bio pod NDH, nalazili su se nacistički „Jevrejski logor Zemun“ i „Prihvatni logor Zemun“ u kojima je stradalo desetak hiljada Srba, više od 6.500 Jevreja i više stotina Roma. Žrtvama je odata pošta minutom ćutanja, a predsednik Srbije Aleksandar Vučić javno se izvinio „što je ova zgrada u takvom stanju i što gotovo 80 godina nismo vodili računa o svojoj prošlosti, niti brinuli ni o svojoj budućnosti“.

– Na našu sramotu imali smo preča posla nego da se bavimo žrtvama. One su ostavljane po strani zarad dnevnopolitičkih ciljeva. Vidna zapuštenost ovog mesta je posledica nebrige, slika i prilika naše sramote i nefer odnosa, jer su se brojne generacije ogrešile o stradalnike Starog sajmišta. Istina o ovom logoru dugo bila zanemarivana i on se danas na 78. godišnjicu ukidanja l konačno oslobađa. Ponosan sam što sam deo generacije koja je oslobodila Staro sajmište – poručio je Vučić.

Početku radova u Memorijalnom kompleksu „Staro sajmište“ prisustvovalo je nekoliko ministara iz odlazeće vlade Ane Brnabić, novi gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić, poglavar SPC patrijarh Porfirije (Perić), nadbiskup beogradski Stanislav Hočevar, predsednik Saveza jevrejskih opština Srbije Aleksandar Albahari, reis-ul-ulema Islamske zajednice Srbije Sead Nasufović, v. d. direktor Memorijalnog centra Krinka Vidaković Petrov, potomci logoraša, građani…

Memorijalni centar „Staro sajmište“ zajednički je projekat Ministarstva za kulturu i informisanje Vlade Srbije i Grada Beograda. Planirane su dve muzejske celine – jedna posvećena prvoj fazi logora – „Jevrejskom logoru Zemun“ i druga „Prihvatnom logoru Zemun“ u kojem su većinu činili Srbi. U Centralnoj kuli trebao da budu smešteni kancelarije Memorijalnog centra, prostor za izložbe i edukativne namene. U sastav Memorijalnog centra ući će i Jevrejski prolazni logor Beograd – Topovske šupe, koji se nalazio u blizini današnje Autokomande.

Povodom početka radova na „Starom sajmištu“, čija bi prva faza trebalo da bude završena do decembra, oglasio se Dejan Ristić, direktor Muzeja žrtava genocida, ocenom da je „Memorijalni centar zanemarivan decenijama jer je bilo potrebno da stasa generacija političara svesna svoje istorijske i ljudske odgovornosti da očuva sećanje na nedužne žrtve“.

Radovi na „Starom sajmištu“ počeli su dva dana posle otvorenog pisma zagrebačkog nadbiskupa kardinala Jopisa Bozanića patrijarhu Porfiriju, u kome dovodi u pitanje odluke Sabora SPC o kanonizaciji dece ubijene u Jastrebarskom i Sisku, negirajući postojanje logora za decu i ulogu Rimokatoličke crkve u NDH. Ovom Bozanićevom pismu, o kome poglavar SPC i Srpska patrijaršija za sada ćute, prethodio je niz naizgled nepovezanih događaja.

Na navodno iznenadni Vučićev poziv, 16. jula sa njim se sastaje Sinod SPC koji predvodi patrijarh Porfirije, a isto veče iz Grčke stižu vesti o padu ukrajinskog aviona sa srpskim naoružanjem koji je navodno leteo za Bangladeš. Sledećeg dana patrijarh sa dvojicom vikara stiže na liturgiju u Zagreb, a iz medija se saznaje da hrvatske vlasti nisu dozvolile Vučićevu privatnu posetu Jasenovcu i Pakracu planiranu za taj 17. jul.

Još se nije stišalo višednevno medijsko ludilo oko Jasenovca i Vučića, za kog u Zagrebu sad tvrde da je jedini predsednik Srbije koji je zvanično tražio posetu ovom stratištu, 25. jula stiglo je otvoreno pismo kardinala Bozanića. Sutradan mu zvanično odgovara odlazeći prvi srpski policajac Aleksandar Vulin, koji se 21. jula sastao sa patrijarhom Porfirijem.

Početak radova na Starom sajmištu, kome su juče prisustvovali i Vučić i patrijarh, deli manje od 10 dana od 27. godišnjice hrvatske vojno-policijske akcije „Oluja“ u kojoj je 1995. nestala Republika Srpska Krajina. Dok zagrebački mediji spekulišu da će posle godišnjice „Oluje“ Vučiću navodno biti dopušteno da ode u Jasenovac, mnogi su pažnju usmerili i na jučerašnje obeležavanje nekadašnjeg Dana ustanka u Hrvatskoj, koje je u Srbu organizovalo Srpsko nacionalno vijeće.
– Da li su svi ovi događaji povezani – to je pitanje za Nobelovu nagradu. Ovde je sve uvek povezano jedno sa drugim. Stvari treba posmatrati iz ugla normalne države u kojoj predsednik ne bi čekao šest godina mandata da ode Jasenovac. Sad čujemo da je to njegov treći zahtev, zašto nam nije rekao kad je prvi put odbijen?
U normalnoj državi ne bi se najavljivalo da će đačke ekskurzije ići u Jasenovac u drugoj državi, a da se ne traži da se deca vode na KiM koje u sastavu Srbije. U normalnoj državi SPC bi morala da objasni građanima zbog čega su generacije arhijereja odbijale da daju autokefalnost MPC, a sad je došao za patrijarha neki Porfirije i odmah sve dao. Patrijarh mora da vernicima kaže ko je to odlučio – kaže za Danas politički analitičar Cvijetin Milivojević.

On ističe da je aktuelni poglavar SPC dužan da vernicima i građanima objasni i „čiji su srednjovekovni manastiri u Severnoj Makedoniji i Crnoj Gori, gde odlučuje o crkvenoj imovini, ali i da kao nekadašnji mitropolit zagrebačko-ljubljanski i član Mešovite komisije Sinoda SPC i Biskupske konferencije Hrvatske objasni o čemu se radi“.

– Ta Mešovita komisija nije se bavila samo likom i delom kardinala Alojzija Stepinca, već i dečijim logorima u NDH, Jasenovcem i događajima u Hrvatskoj tokom Drugog svetskog rata. U normalnoj državi SPC ne bi smela da o svemu tome ćuti, pogotovo ne patrijarh koji je javno, jasno, čak i stranački podržao vlast, koja je, između ostalog, pre nekoliko godina na brzinu smenila direktora Muzeja žrtava genocida Veljka Đurića Mišinu koji je prvi pisao o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi u NDH – kategoričan je Cvijetin Milivojević.

Komisija o Stepincu
Rad Mešovite komisije SPC i HBK, među čijim članovima su bili i kardinal Bozanić i tadašnji mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije, završen je sredinom jula 2017, ali nije približio stavove crkvenog Beograda i Zagreba o liku i delu kontraverznog kardinala Stepinca pre, tokom i posle Drugog svetskog rata.
Održano je šest sastanaka, a tadašnji poglavar SPC patrijarh Irinej javno se žalio da delegaciji SPC nisu bili dostupni Vatikanski arhivi. Komisiju je, prema zvaničnoj verziji, na predlog patrijarha Irineja formirao papa Franja, kako bi mu zaključci sa pregovora, navodno, pomogli u donošenju konačnog suda o proglašenju kardinala Stepinca za sveca. Papa Jovan Pavle Drugi 1998. Stepinca je proglasio blaženim.
Analiza Muzeja žrtava genocida
Dejan Ristić nije želeo da za Danas komentariše pismo kardinala Bozanića. Prema Ristićevim rečima, „stručni tim Muzeja žrtava genocida vrši detaljnu i celovitu analizu istorijske i činjenične utemeljenosti tvrdnji iznetih u tom pismu a, po okončanju analize, javno izneti svoje stavove“.
 

Bešlin: Vučić laže o Starom Sajmištu i nastavlja sa morbidnom kampanjom zloupotrebe žrtava​



Beslin-foto-Gradski-portal-1024x474.jpg


Istoričar Milivoj Bešlin oštro je danas kritikovao predsednika Srbije Aleksandra Vučića zbog izjave da 78 godina od ukidanja nacističkog logora Staro Sajmište ”mi ga oslobađamo” i rekao da će taj logor biti oslobođen tek kada se o njemu u srpskim udžbenicima istorije bude napisala istina o tome kako su Nedićev režim i deo domicilnog stanovništva učestvovali u sprovođenju Holokausta u Beogradu.

“Jedino je istina oslobađajuća, sve drugo su manipulacije.
Kada u našim udžbenicima istorije bude vrednovana i upisana uloga Aćimovićevog i Nedićevog kvislinškog aparata, kao i učešće domicilnog stanovništa u sprovođenju Holokausta u okupiranom Beogradu, tek tada će doći do stvarnog ‘oslobađanja’ Starog Sajmišta”, rekao je Bešlin za portal Autonomija i agenciju Beta.

Dodao je da je “ogoljena laž”, koja je izrečena na crkveno-političkom skupu, da se Jugoslavija, koja je bila zasnovana na antifašističkom vrednosnom konsenzusu nije sećala žrtava fašizma.

“To prosto nije istina, naprotiv! Veoma je zabrinjavajuće što se budući spomenik žrtvama fašističkog okupatora u Beogradu pretvara u bestidnu kampanju jednog autoritarnog poretka”, kazao je Bešlin.

Dodao je da je ovo što danas gledamo “neprekinuti niz morbidne političke kampanje” zasnovane na zloupotrebi žrtava od Srebrenice i Jasenovca do Starog Sajmišta.
(Autonomija, foto: Gradski portal)
 
Već godinama se nosim mišlju da srpski narod zaslužuje jedno obimno istraživanje na temu koliko su srpske vladajuće strukture, za čije uspostavljanje u današnjem obliku neki navode Majski prevrat, doprinele njegovom stradanju u XX veku. Ko se sve i kako krio iza patriotizma i trgovao milionima života, što kolektivno, što pojedinačno, ne bi li ostvario svoje lične interese ili interese stranih sila za koje je radio.

To bi svakako bilo monumentalno delo.
 
Već godinama se nosim mišlju da srpski narod zaslužuje jedno obimno istraživanje na temu koliko su srpske vladajuće strukture, za čije uspostavljanje u današnjem obliku neki navode Majski prevrat, doprinele njegovom stradanju u XX veku. Ko se sve i kako krio iza patriotizma i trgovao milionima života, što kolektivno, što pojedinačno, ne bi li ostvario svoje lične interese ili interese stranih sila za koje je radio.

To bi svakako bilo monumentalno delo.
Мислиш да те структуре имају везе са истребљењем Срба у Хрватској?
Чиме су мученици заслужили онакав третман и какве они имају везе са
структурама које помињеш?
Усташки злочини не могу се рационално објаснити.
 
Budimo srbi i posteni zandari,ustase i nemci su dobro saradjivali u to vreme.
Ни један Србин није био упосленик логора.
Наведи пример сарадње ’жандара’ и усташа.
Зарезе боље да не користиш, без њих би лакше
схватио шта си написао.
 
Ни један Србин није био упосленик логора.
Наведи пример сарадње ’жандара’ и усташа.
Зарезе боље да не користиш, без њих би лакше
схватио шта си написао.
Privodili su a sta je to nego saradnja.To je 100% istina od koje ne treba da se bezi.
 
Privodili su a sta je to nego saradnja.To je 100% istina od koje ne treba da se bezi.
Јевреји би опстали да их српски жандари нису приводили?
Да Недић није пристао на ’непопуларност’ тај посао би обављале
усташе, балисти и бугарски фашисти а њима су Срби Јевреји.
Срби немају никакве везе са истребљењем Јевреја и без минорног
српског доприноса у виду тих ’приводилаца’ били би почишћени.
 
Јевреји би опстали да их српски жандари нису приводили?
Да Недић није пристао на ’непопуларност’ тај посао би обављале
усташе, балисти и бугарски фашисти а њима су Срби Јевреји.
Срби немају никакве везе са истребљењем Јевреја и без минорног
српског доприноса у виду тих ’приводилаца’ били би почишћени.
Svabo nije znao gde zive samo zandari i ustase.
 
Мислиш да те структуре имају везе са истребљењем Срба у Хрватској?
Чиме су мученици заслужили онакав третман и какве они имају везе са
структурама које помињеш?
Усташки злочини не могу се рационално објаснити.
Da li ti misliš da bi stradanje Srba od ustaša i Srba u Srbiji od Nemaca bilo izbegnuto da izvesnim osobama nije palo na pamet da pevaju ''Bolje grob nego rob''?
 
Da li ti misliš da bi stradanje Srba od ustaša i Srba u Srbiji od Nemaca bilo izbegnuto da izvesnim osobama nije palo na pamet da pevaju ''Bolje grob nego rob''?
Откуд ти такве идеје? Усташе би нас рокале у финишу рата јер би се опет
боље позиционирали, овај пут подржани од стране Британаца.
Срби би били страна која има пакт са Хитлером и тада би је разбуцали до
даске. Имајући у виду како су издали ЈВуО размишљам како би тек прошли
да смо Британцима рекли не 27. марта?
Срби немају заштитника сем Русије кад је у могућности а и њима смо ’48-е
рекли не и зато смо попушили деведесетих и попушићемо сваки пут ако
Руси нису у могућности да нас заштите или будемо контра њих.
Ми једино њима требамо, свима осталима смо сувишни и радо би нас се
решили или барем свели на ’разумну меру’.
 
(...)
Срби немају заштитника сем Русије
Ми једино њима требамо, (...)
Да ли смо русима требали и када су хтели да Санстефанским миром Бугарској дају наше Србијанске градове Ниш, Лесковац, Врање, Пирот, Белу Паланку…?
Срећом по Кнежевину Србиjу, овај план Царске Русије није спроведен због противљења Кнежевине Србије и Румуније шта је довело до одржавања Берлинског конгреса на коме смо уз помоћ западних сила задржали своје територије и постали суверена држава - постали смо међународно призната Краљевина Србија. На томе можемо првенствено да захвалимо западним силама, јер ни на Берлинском конгресу Царска Русија није одустала од свог пулена Бугарске и заговарала је стварање Балканске конфедерације где би главну реч водила Бугарска; Балканска конфедерација би, по руској замисли, била de facto Велика Бугарска.

Споразум из Сан Стефана природно је изазвао велики заокрет у спољнополитичкој оријентацији Србије, у чему су велику улогу одиграли кнез, касније краљ, Милан Обреновић, као и министар иностраних послова Јован Ристић.
Видећи у Царској Русији главног заштитника Србије, Милан Обреновић је био слепо одан руском цару све до Сан-Стефанског мира. Након покушаја Царске Русије да Бугарима поклони наше Србијанске територије, краљ Милан је исправно закључио да је заснивање спољне политике Србије на словенској сентименталности веома опасна ствар по интересе Србије, па је извео неопходан заокрет ка прозападној спољној политици.

Нажалост, и након негативног искуства са Санстефанским миром и срамне игре Царске Русије против Кнежевине Србије, Србијанци су се и даље често окретали русима као "браћи". Међутим руси уопште не сматрају нас Србијанце својом "браћом", већ само гледају своје интересе и интересе њима много ближих држава као што је поменута Бугарска. Руси су од Србије очекивали једино да се повинује руским интересима. Тако је било у Сан Стефану, тако је било ´48ме, тако је и данас у овој сада ситуацији када Кремљ одлично зна да да смо пре више од деценије изабрали европски пут, да је Србија кандидат за ЕУ, да нам је сходно томе ЕУ највећи економски партнер, да са тог пута нећемо да скренемо, а ипак Москва врши на нас притисак и траже да их подржавамо у њиховом шизофреном освајачком рату. А ви који ових дана пискарате то што пискарате, везано за агресију РФ на Украјину, неки од вас несвесно, а неки итекако свесно руске интересе лажно представљате као интересе Србије. То је школски пример издаје земље. Додуше, мора се рећи и да је чињеница да многи од вас и нису из Србије.
 
Откуд ти такве идеје? Усташе би нас рокале у финишу рата јер би се опет
боље позиционирали, овај пут подржани од стране Британаца.
Срби би били страна која има пакт са Хитлером и тада би је разбуцали до
даске. Имајући у виду како су издали ЈВуО размишљам како би тек прошли
да смо Британцима рекли не 27. марта?
Prošli bi kao Bugarska.

Срби немају заштитника сем Русије кад је у могућности а и њима смо ’48-е
рекли не и зато смо попушили деведесетих и попушићемо сваки пут ако
Руси нису у могућности да нас заштите или будемо контра њих.
Ми једино њима требамо, свима осталима смо сувишни и радо би нас се
решили или барем свели на ’разумну меру’.
To je upravo ono što ovi ljudi o kojima ja pričam žele da narod misli. Sa takvim opšteraširenim mišljenjem, njima je najlakše da vladaju i trguju sudbinom svog naroda. Sve što je drugim evropskim zemljama i narodima normalno, Srbiji je nezamislivo i neprihvatljivo. I obrnuto, potezi koje su gotovo sve srpske vlasti od 1903. povlačile, narodima i političarima drugih zemalja bi bili suludi. Jedini dobar potez bio je okretanje leđa SSSRu 1948. Ali sve pre i posle toga je bila katastrofa koja je rezultovala milionima unesrećenih Srba. Druge zemlje i kad bi vodile ratove, to ne bi bilo toliko katastrofalno i posle par godina bi se oporavile. A ratovi koje je Srbija vodila su bili takvi da i dan danas osećamo posledice. To je zato što ovoj gospodi koja nas vodi sudbina svog naroda uopšte nije bitna. Gledaju nas kao potrošnu robu. Jedino što im je bitno da sačuvaju svoje vodeće pozicije u takvom društvu, osakaćenom, ćoravom, neobrazovanom, zatucanom i duboko iskompleksiranom. Takvo društvo nikada neće da postavi pitanje kako to da mladi Srbi danas idu u Slovačku da rade poslove koje Slovaci smatraju nedostojnim sebe. Isti oni Slovaci za koje smo mi do pre tridesetak godina bili bogata gospoda. I nisu nas samo oni pretekli, nego svi koji su bili daleko iza nas. E to ti je pravi pokazatelj rezultata rada ovih patrijota. Treba im da Srbi rade za male pare da bi mogli da kupe njihove glasove za pišljive dve ili tri hiljade. Treba im da Srbija bude bombardovana da bi mogli da pošalju jednog pilota sa neispravnim MIG-29 na dvadeset F-16 da bi posle lelekali nad njegovim grobom i predstavljali se kao patrijote. Treba im streljanje đaka i ljudi u Kragujevcu (prethodno pobili par desetina nemačkih vojnika znajući da sledi odmazda i pobegli) da bi sebe predstavili kao borce za slobodu a ove koji nisu hteli to da rade kao saradnike okupatora. Isto rade i sada po pitanju ovog rata u Ukrajini. I radiće sve dok ima takvih koji veruju u njihove laži.
 
Prošli bi kao Bugarska.
Бугари немају Хрвате!
Такође нису Русима рекли не.
У ситуацији да смо испоштовали пакт
са Немцима и ми би Русима морали рећи да.

To je upravo ono što ovi ljudi o kojima ja pričam žele da narod misli. Sa takvim opšteraširenim mišljenjem, njima je najlakše da vladaju i trguju sudbinom svog naroda. Sve što je drugim evropskim zemljama i narodima normalno, Srbiji je nezamislivo i neprihvatljivo. I obrnuto, potezi koje su gotovo sve srpske vlasti od 1903. povlačile, narodima i političarima drugih zemalja bi bili suludi. Jedini dobar potez bio je okretanje leđa SSSRu 1948. Ali sve pre i posle toga je bila katastrofa koja je rezultovala milionima unesrećenih Srba. Druge zemlje i kad bi vodile ratove, to ne bi bilo toliko katastrofalno i posle par godina bi se oporavile. A ratovi koje je Srbija vodila su bili takvi da i dan danas osećamo posledice. To je zato što ovoj gospodi koja nas vodi sudbina svog naroda uopšte nije bitna. Gledaju nas kao potrošnu robu. Jedino što im je bitno da sačuvaju svoje vodeće pozicije u takvom društvu, osakaćenom, ćoravom, neobrazovanom, zatucanom i duboko iskompleksiranom. Takvo društvo nikada neće da postavi pitanje kako to da mladi Srbi danas idu u Slovačku da rade poslove koje Slovaci smatraju nedostojnim sebe. Isti oni Slovaci za koje smo mi do pre tridesetak godina bili bogata gospoda. I nisu nas samo oni pretekli, nego svi koji su bili daleko iza nas. E to ti je pravi pokazatelj rezultata rada ovih patrijota. Treba im da Srbi rade za male pare da bi mogli da kupe njihove glasove za pišljive dve ili tri hiljade. Treba im da Srbija bude bombardovana da bi mogli da pošalju jednog pilota sa neispravnim MIG-29 na dvadeset F-16 da bi posle lelekali nad njegovim grobom i predstavljali se kao patrijote. Treba im streljanje đaka i ljudi u Kragujevcu (prethodno pobili par desetina nemačkih vojnika znajući da sledi odmazda i pobegli) da bi sebe predstavili kao borce za slobodu a ove koji nisu hteli to da rade kao saradnike okupatora. Isto rade i sada po pitanju ovog rata u Ukrajini. I radiće sve dok ima takvih koji veruju u njihove laži.
Немам појма о којм људима пишеш и није ми јасно шта је то
’не’ Србима добро донело?
Две аутономне покрајине?
Што се мене тиче волео би да је победила монархистичка опција
али у ситуацији кад није више би ми пријала управа ЦКСК СССР-а
него ЦКСК Хрватске.

Најјаче је што ти комшију лајкује пост а нема појма да је полазишна
тачка пакт са нацистичком Немачком.
Није ни приметио да си му се посрао по антифашизму, видео да си
опљунуо по Русима и то је за њега довољно.
Према томе можеш оценити коме је то ’не’ из ’48-е донело бенефите.
 
Бугари немају Хрвате!
Такође нису Русима рекли не.
У ситуацији да смо испоштовали пакт
са Немцима и ми би Русима морали рећи да.
Ne bi jer bi Srbija ostala kraljevina i bila bi u zapadnoj zoni interesa.

Немам појма о којм људима пишеш и није ми јасно шта је то
’не’ Србима добро донело?
Две аутономне покрајине?
Pitaj nekog starijeg da ti kaže koja je bila razlika između života u SFRJ i u Rumuniji, recimo.

Што се мене тиче волео би да је победила монархистичка опција
али у ситуацији кад није више би ми пријала управа ЦКСК СССР-а
него ЦКСК Хрватске.
Ti kao monarhista bi se baš lepo proveo u periodu 1944-1948. A i posle toga.

Најјаче је што ти комшију лајкује пост а нема појма да је полазишна
тачка пакт са нацистичком Немачком.
Није ни приметио да си му се посрао по антифашизму, видео да си
опљунуо по Русима и то је за њега довољно.
Према томе можеш оценити коме је то ’не’ из ’48-е донело бенефите.
Ja se uopšte nisam posrao po antifašizmu. Ako kažem da je trebalo spasiti zemlju i narod umesto suludog žrtvovanja ne znači da sam fašista. Po tvom rezonu, i Draža Mihajlović je bio fašista jer je govorio da nije vreme za borbu, što je vrlo čudno jer kažeš da si monarhista.
 
Ne bi jer bi Srbija ostala kraljevina i bila bi u zapadnoj zoni interesa.
Исто као Пољска?
Могао би размислити пре него нешто напишеш.

Pitaj nekog starijeg da ti kaže koja je bila razlika između života u SFRJ i u Rumuniji, recimo.
Старијег? Па ја сам живео у том накарадном систему, видео сав јавашлук,
нерад, неодговорност, богаћење директора будућих буржуја, прикривену
националну нетрпељивост, служио војску која у земљи пред распадом
није у стању да заштити животе војника, био у заробљеништву,
вратио се кући после размене па поново у рат, рањен и избачен из строја...

Ti kao monarhista bi se baš lepo proveo u periodu 1944-1948. A i posle toga.
Писао сам у датој ситуацији о повољнијој опцији за нас.
После ’48-е горе од монархиста су прошли заслужни другови,
монархисти одлежали своје а друговима сломљен дух и кости.
Ja se uopšte nisam posrao po antifašizmu. Ako kažem da je trebalo spasiti zemlju i narod umesto suludog žrtvovanja ne znači da sam fašista. Po tvom rezonu, i Draža Mihajlović je bio fašista jer je govorio da nije vreme za borbu, što je vrlo čudno jer kažeš da si monarhista.
Сећаш ли се свога уписа?
Ево да се подсетимо.

Treba im streljanje đaka i ljudi u Kragujevcu (prethodno pobili par desetina nemačkih vojnika znajući da sledi odmazda i pobegli) da bi sebe predstavili kao borce za slobodu a ove koji nisu hteli to da rade kao saradnike okupatora.

Из комшијуеве визуре ово би требало бити жешће кењање по антифашистичкој
борби другова и другарица а он ти удара лајк.
 
Исто као Пољска?
Могао би размислити пре него нешто напишеш.
Uhvatio si se za zemlju na koju je SSSR bacio oko davno pre početka rata. U Srbiji komunisti ne bi imali šta da traže da je ostala monarhija i Trojni pakt jer ne bi bilo razaranja i stradanja, koji su njima bili odskočna daska za dolazak na vlast, pored Crvene armije.

Старијег? Па ја сам живео у том накарадном систему, видео сав јавашлук,
нерад, неодговорност, богаћење директора будућих буржуја, прикривену
националну нетрпељивост, служио војску која у земљи пред распадом
није у стању да заштити животе војника, био у заробљеништву,
вратио се кући после размене па поново у рат, рањен и избачен из строја...
A jel si putovao malo po Istočnom bloku da se nadgledaš rada, reda, discipline, obilja i luksuza koje su sovjeti doneli sa sobom?

Писао сам у датој ситуацији о повољнијој опцији за нас.
После ’48-е горе од монархиста су прошли заслужни другови,
монархисти одлежали своје а друговима сломљен дух и кости.
Nikako da objasniš šta bi to bilo povoljnije.

Сећаш ли се свога уписа?
Ево да се подсетимо.

Treba im streljanje đaka i ljudi u Kragujevcu (prethodno pobili par desetina nemačkih vojnika znajući da sledi odmazda i pobegli) da bi sebe predstavili kao borce za slobodu a ove koji nisu hteli to da rade kao saradnike okupatora.

Из комшијуеве визуре ово би требало бити жешће кењање по антифашистичкој
борби другова и другарица а он ти удара лајк.
Ne znam šta će komšija da misli o meni kad vidi ovo ali znam da niko normalan ne bi radio to što su radili ti ''antifašisti''.

Evo ti još mojih razmišljanja: Kome i iz kojih razloga je palo na pamet da tera vojsku preko Albanije 1915? Sulud potez.
 
Uhvatio si se za zemlju na koju je SSSR bacio oko davno pre početka rata. U Srbiji komunisti ne bi imali šta da traže da je ostala monarhija i Trojni pakt jer ne bi bilo razaranja i stradanja, koji su njima bili odskočna daska za dolazak na vlast, pored Crvene armije.
Којој Србији? Она не постоји 1941-е.
У том случају хрватски партизани би добили протекторат
над неверном Србијом(која наравно не постоји).

A jel si putovao malo po Istočnom bloku da se nadgledaš rada, reda, discipline, obilja i luksuza koje su sovjeti doneli sa sobom?
Тата ми је радио у Русији, таст у Чехословачкој и Пољској, причали су ми о
људима које су упознали, несташицама којекаквих западних тричарија за
којима су жудели исто као и ми, гладни нису били исто као и ми, производили
су боље аутомобиле од нас. Све у свему бољи смо били само у извозу радне
снаге која нам је доносила оне тричарије а ми им се дивили до имбецилности.
Да би нас још више задивили градили су огромне кућетине по својим родним
вукојебинама које сада не могу да продају због погрешне локације.
Малограђанска посла.

Nikako da objasniš šta bi to bilo povoljnije.
Шта би било боље са управом из Москве уместо из Загреба?
Све, они заслужни другови дочекали би ’свети лик’ који их је
мотивисао сво време рата и српске позиције би биле кудикамо
боље третиране, чак ни можда Друг Стари гулио гулаг или би
га појео мрак због непослушности у току НОБ-е.
Највероватније не би било ни рата деведесетих.

Evo ti još mojih razmišljanja: Kome i iz kojih razloga je palo na pamet da tera vojsku preko Albanije 1915? Sulud potez.
Савезницима, истим оним који су нас продали ’43-е.
Због неодлучности Грчке на коју ће страну условљавали су нас
отказивањем помоћи ако кренемо кроз Грчку без њихове дозволе.
Пошто је нама помоћ тада била неопходна донета је одлука да се
крене кроз Албанију. И тада су нас желели уништити задржавањем
италијанских бродова који су били задужени за евакуацију преживелих
али их је Цар Николај(нека му је вечна слава и хвала) уценио сепаратним
миром са Немцима, па су на крају невољно издали наређење за спас
српских мученика.
Међутим Енглези су покушали још једном са уништењем својих српских
савезника инсистирајући на слању српских јединица на западни фронт.
Тамо би их поделили на више праваца и тако раштркане могли сатрти
у бесмисленим јуришима. Тај сценарио су спречили Французи.
Енглезима је успело само да нас раздвоје од руских добровољаца на
солунском фронту.
Зашто су Енглези то радили?
Моје лично мишљење је због истих ратних бенефита које су обеђали
и нама и Италијанима. Избацивањем Србије из постојања могли су
намирити Италијане Далмацијом коју су ови веома желели.
Хрватске ***** нам се захвалише Јасеновцем и Градишком Старом,
нека им је на вечну срамоту.
 

Back
Top