Počne negde kasno kada stihija te popne na toranj kome još jedino imiganicaj može da nagodi, i to u obliku groma. Ali sam taj toranj je gromobran, vetru i talasima otporan. Takvog su ga gradili.
Svetlo mu postane što ostane od života. A daljine i oblake koja ta svetlost krstari je uvek pravo. Nekada obojeno za praznik, nekada slabašno i jedva se nazire danima.
Smeta sad pomisao više o voljenima. Tužno i bolnije je setiti se obrisa i likova. Da nije fotografija negde u nekom kovčegu zatrpanih medju ostalim stvarim. Ili više nepotrebnim, ili prestalim da rade, ili sačuvanim u zalihama reserve. Kako od sunca tako i gamadima sa ovog pustog ostrva.
Bio bi to čudan praznik i doživljaj spustiti se. Treba to planirati. U ritual pretvori spor. Ležajlka prvo i groždje. Pa pola litra vina is potruma na svež vazduh, čula hlada i suvog čela.
Možda do podneva bi se i zaboravio dan. Nešto drugo pustilo lastavicu da pronadje za tren u mislima.
Niko se neće ljutiti niti mnogo patiti, za sutra i nedoradjenog podruma.
Bud@(InTheEndThereCanOnlyBeOne)
Svetlo mu postane što ostane od života. A daljine i oblake koja ta svetlost krstari je uvek pravo. Nekada obojeno za praznik, nekada slabašno i jedva se nazire danima.
Smeta sad pomisao više o voljenima. Tužno i bolnije je setiti se obrisa i likova. Da nije fotografija negde u nekom kovčegu zatrpanih medju ostalim stvarim. Ili više nepotrebnim, ili prestalim da rade, ili sačuvanim u zalihama reserve. Kako od sunca tako i gamadima sa ovog pustog ostrva.
Bio bi to čudan praznik i doživljaj spustiti se. Treba to planirati. U ritual pretvori spor. Ležajlka prvo i groždje. Pa pola litra vina is potruma na svež vazduh, čula hlada i suvog čela.
Možda do podneva bi se i zaboravio dan. Nešto drugo pustilo lastavicu da pronadje za tren u mislima.
Niko se neće ljutiti niti mnogo patiti, za sutra i nedoradjenog podruma.
Bud@(InTheEndThereCanOnlyBeOne)