86bogomoljka
Legenda
- Poruka
- 55.343
Pa da...
Meni to deluje bas strasno.
Da neko koga volis najiskrenije i najdublje...
neko s kim si prosao svasta, stvorio porodicu, delio i dobro i zlo...
Da jedan dan prosto prestanes da ga volis ili da on prestane da te voli?!
Kad uz to uzmes decu...
Bas je tragedija...
Ali se desava.
Gledas ga i pitas se ko je on. Sta ces ti pored njega. Stran ti je. I ti sebi neprirodna u tom odnosu.
Pricala sam sa jednom zenom koja se razvela i sudiji rekla da je njen muz divan covek i otac, nema sta da mu zameri ali jednostavno takav nije za nju. Ne zeli drugog, ni boljeg ni goreg. Ali ne zeli vise ni njega. Nema nicega, ravnodusnost, cimeri. I cemu onda zajednica? Da se dele racuni i zajedno ide na porodicna okupljanja?
- - - - - - - - - -
Mm i ja smo 24 godine zajedno, proslavili smo 21. godinu braka. Sa moje tačke gledišta, volimo se i poštujemo isto kao prvog dana, čak nas sada vežu i neka dublja osećanja. Pisala sam o tome, da moje mlađe dete kaže da mm i ja prvo volimo ono drugo najviše, pa su nam na drugom mestu deca.Eto kako on doživljava naš odnos. I oboje smo i ušli sa tom namerom u brak da se volimo do kraja života, i da ostarimo zajedno. A da li će to tako biti ko zna.
Obećala sam starijem detetu da ću mu davati mesečno 3500 za mesečnu kartu za bazen. I to obećanje ću se ispuniti. Obećala sam mlađem detetu da ću juče peći palačinke, i pekla sam. Ali ne mogu da obećavam emocije.
Moji drug i drugarica sa folklora su imali mladalačku ljubav kakvu ja nikada nisam videla. Obožavali su se, dugo se zabavljali, venčali, voleli, voleli, voleli i razveli posle 10 godina braka.A ljubav bila kao iz romana.
Lepo...

Da, nekada se emocije istrose, odnos izlize. I zasto siliti...