Obecavam!

Pa da...
Meni to deluje bas strasno.
Da neko koga volis najiskrenije i najdublje...
neko s kim si prosao svasta, stvorio porodicu, delio i dobro i zlo...
Da jedan dan prosto prestanes da ga volis ili da on prestane da te voli?! :(

Kad uz to uzmes decu...
Bas je tragedija...

Ali se desava.
Gledas ga i pitas se ko je on. Sta ces ti pored njega. Stran ti je. I ti sebi neprirodna u tom odnosu.
Pricala sam sa jednom zenom koja se razvela i sudiji rekla da je njen muz divan covek i otac, nema sta da mu zameri ali jednostavno takav nije za nju. Ne zeli drugog, ni boljeg ni goreg. Ali ne zeli vise ni njega. Nema nicega, ravnodusnost, cimeri. I cemu onda zajednica? Da se dele racuni i zajedno ide na porodicna okupljanja?

- - - - - - - - - -

Mm i ja smo 24 godine zajedno, proslavili smo 21. godinu braka. Sa moje tačke gledišta, volimo se i poštujemo isto kao prvog dana, čak nas sada vežu i neka dublja osećanja. Pisala sam o tome, da moje mlađe dete kaže da mm i ja prvo volimo ono drugo najviše, pa su nam na drugom mestu deca. :) Eto kako on doživljava naš odnos. I oboje smo i ušli sa tom namerom u brak da se volimo do kraja života, i da ostarimo zajedno. A da li će to tako biti ko zna.

Obećala sam starijem detetu da ću mu davati mesečno 3500 za mesečnu kartu za bazen. I to obećanje ću se ispuniti. Obećala sam mlađem detetu da ću juče peći palačinke, i pekla sam. Ali ne mogu da obećavam emocije.

Moji drug i drugarica sa folklora su imali mladalačku ljubav kakvu ja nikada nisam videla. Obožavali su se, dugo se zabavljali, venčali, voleli, voleli, voleli i razveli posle 10 godina braka. :sad2: A ljubav bila kao iz romana.

Lepo... :)

Da, nekada se emocije istrose, odnos izlize. I zasto siliti...
 
Ali se desava.
Gledas ga i pitas se ko je on. Sta ces ti pored njega. Stran ti je. I ti sebi neprirodna u tom odnosu.
Pricala sam sa jednom zenom koja se razvela i sudiji rekla da je njen muz divan covek i otac, nema sta da mu zameri ali jednostavno takav nije za nju. Ne zeli drugog, ni boljeg ni goreg. Ali ne zeli vise ni njega. Nema nicega, ravnodusnost, cimeri. I cemu onda zajednica? Da se dele racuni i zajedno ide na porodicna okupljanja?

- - - - - - - - - -



Lepo... :)

Da, nekada se emocije istrose, odnos izlize. I zasto siliti...

ne trose se bez veze
ima razloga
sto je stvar vaspitanja
 
Jedino što mogu obećati je da ću se potruditi da nešto uradim. Više od toga obećati ne mogu.

Ljubav do smrti ne obećavam jer je smešno, i neizvodljivo. Šta ako prestanem da ga volim je l to znači da moram da se ubijem ne bi li ispoštovala obećanje?

Majčinstvo je takođe pipav momenat za obećati. Šta ako ne možeš imati biološku decu? Šta ako ne možeš usvojiti dete? Šta ako muž kome si obećala "i u dobru i u zlu" ne želi da usvojite dete? Onda jedno obećanje potire drugo, ne?

AMIN!!!
Potpuno se slazem sa tobom!
 
Neke stvari, kao sto su majcinstvo nisu za razmatranje!
Mm je znao od prvog dana nase veze da zelim decu i da cu ih imati,
nikad ali nikad ne bih ni dovela sebe u situaciju da se to razmatra! Neprihvatljivo!
Nije se jos rodio taj muskarac ili ta osoba koja bi me ubedila u suprotno, i nece!
 

Back
Top