Obećanja

  • Začetnik teme Začetnik teme Lexa
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Lexa

Buduća legenda
Poruka
30.368
Dajete li obećanja ljudima, kojim ljudima, kakva, koliko često? Kakvo je vaše mišljenje o obećanjima?
Da ne bude zabune ne mislim samo na reč "obećavam" već na garancije da će određena stvar biti urađena, da će se odviti na određeni način, da vi nešto hoćete ili nećete početi/nastaviti/preduzeti...

Da li su obećanja opravdana ili ne? Da li je izbegavanje obećanja u kompletu odraz nedostatka samopouzdanja/razmaženosti, u neku ruku? Da li je u pitanju izbegavanje odgovornosti?
Šta su posledice neispunjenog obećanja, tj. garancije? Zašto ne dajete obećanja, ako ih ne dajete?
 
trudim se da ne obećavam ''u prazno''...tj. kad obećam - i da ispunim obećano.
dešava se da vremenom promenim mišljenje i vidim da neka osoba možda nije vredna datog obećanja...ali, ipak ostvarim ono što sam zacrtala, jer ne želim da sama sebi ''uskačem u reč''. zaista retko obećavam (čak i sebi), ali....idem onom narodnom ''čovek se drži za reč, a vo za rogove'' :lol:
 
Видећу, али не обећавам.

Ситуације када сам неодређен типа да нагласим да ћу можда да свратим, а после ми каже: е, а обећао си, ниси свратио, ипадаш грбав како код.
 
Eto, ne valja obecavati, posto se vecina obecanog ne ispunjava, maksimalno izbegavam da bilo sta obecavam, pre svega zato sto smatram da se niko ne pridrzava svojih obecanja, prema tome ne mogu ni ja biti mimo svijeta...
 
Dajete li obećanja ljudima, kojim ljudima, kakva, koliko često? Kakvo je vaše mišljenje o obećanjima?
Da ne bude zabune ne mislim samo na reč "obećavam" već na garancije da će određena stvar biti urađena, da će se odviti na određeni način, da vi nešto hoćete ili nećete početi/nastaviti/preduzeti...

Da li su obećanja opravdana ili ne? Da li je izbegavanje obećanja u kompletu odraz nedostatka samopouzdanja/razmaženosti, u neku ruku? Da li je u pitanju izbegavanje odgovornosti?
Šta su posledice neispunjenog obećanja, tj. garancije? Zašto ne dajete obećanja, ako ih ne dajete?



Nikada ne dajem obecanja i smatram da nisu opravdana.
Par puta sam se opekla i nikada vise.
Izbegavanje obecanja nije nedostatak samopouzdanja, vec opreznost i nije izbegavanje odgovornosti jer ne mozemo predvideti sve okolnosti, to je vise stvar savesti.
Dakle, uvek kazem "Pokusacu. Nista ti ne obecavam" jer mnogo toga ne zavisi samo od nas. Ukoliko iskljucivo zavisi od mene, tek onda mogu da kazem da obecavam, ali ni tada to ne cinim, vec jednostavno uradim sta treba.
 
postoje obecanja koja dajem i iza kojih cvrsto stojim
i postoje iznudjena obecanja
kod prvih nema toga sto ce da me spreci da obecano ne ispunim
kod drugih uvek zaokruzim i ublazim i nikad ne dam cvrsto - gledacu ako budem mogla..i onima koji mi iznudjuju jasno je da je od ispunjenja nema niceg
 
Dajete li obećanja ljudima, kojim ljudima, kakva, koliko često? Kakvo je vaše mišljenje o obećanjima?
Da ne bude zabune ne mislim samo na reč "obećavam" već na garancije da će određena stvar biti urađena, da će se odviti na određeni način, da vi nešto hoćete ili nećete početi/nastaviti/preduzeti...

Da li su obećanja opravdana ili ne? Da li je izbegavanje obećanja u kompletu odraz nedostatka samopouzdanja/razmaženosti, u neku ruku? Da li je u pitanju izbegavanje odgovornosti?
Šta su posledice neispunjenog obećanja, tj. garancije? Zašto ne dajete obećanja, ako ih ne dajete?

Uglavnom se ogradim. Obicno kazem potrudicu se, pokusacu,... I ako je u mojoj moci, to i uradim. Nisam zaboravna ni lenja.
Kada se radi o dogovorima uvek se trudim da ih ispostujem. Ako sam bas sprecena, gledam da to javim na vreme. Ne volim da neko traci svoje prilike i vreme zbog mene.
Mislim da je bitno da covek drzi do reci. Ali i naivno verovati svacijim obecanjima. Treba uvek imati rezervu, tj. oslanjati se samo na sebe.
Kojim ljudima? Imam krug ljudi za koje bih uradila skoro sve. Znam da je obostrano. A ako nesto i propadne, sigurno nije zavisilo samo od nas. Nema ljutnje- okolnosti, visa sila,...
 
to sto obecam cu i da uradim
uradicu i ono sto nisam obecala, ako sam rekla, to je
prijatelji su mi uglavnom takvi, pouzdani su i stvarno mi je tesko da se prilagodim ljudima koji ne stoje iza onoga sto kazu. ne racunam one koji nisu sigurni da li mogu, nego bas ljude koji te slazu i to u vezi neke nebitne sasvim stvari. na takve nisam nailazila ranije, sad u poslednjih par godina sam upoznala par njih i nije mi jasno sta rade od svog zivota. vidim kakve su posledice po njih, uglavnom ih ljudi odjebu nakon nekog vremena iz zivota ali oni i dalje cepaju u tom pravcu. procitala sam gomilu literature na tu temu i nisam nesto pametnija, kapiram kako funkcionisu ali ne mogu da odredim granicu dokle ih treba pustiti kad krenu da pricaju bajke o tome sto ce da urade.
 
Dajete li obećanja ljudima, kojim ljudima, kakva, koliko često? Kakvo je vaše mišljenje o obećanjima?
Da ne bude zabune ne mislim samo na reč "obećavam" već na garancije da će određena stvar biti urađena, da će se odviti na određeni način, da vi nešto hoćete ili nećete početi/nastaviti/preduzeti...

Da li su obećanja opravdana ili ne? Da li je izbegavanje obećanja u kompletu odraz nedostatka samopouzdanja/razmaženosti, u neku ruku? Da li je u pitanju izbegavanje odgovornosti?
Šta su posledice neispunjenog obećanja, tj. garancije? Zašto ne dajete obećanja, ako ih ne dajete?

Zato što svet je okrutan, i
Obećanja se lome,
Ne pokušavaj da mi kažeš,
Bilo šta ne pokušavaj da mi kažeš,
Da bićeš iskrena meni, ti znaš,
Prava istina je nikada izgovorena.

:sad2:
 
Retko kad obećavam, što ne smeta ljudima da računaju na mene.
Nije potrebno da obećam ako želim nekom nešto da učinim...ne vezuje me obećanje, već volja da to završim.
 
niti dajem niti trazim obecanja.kome vjerujem ,vjerujem i bez obecanja.sebe ne zelim da obavezujem na taj nacin,naravno da cu dati sve od sebe da pomognem nekom do koga mi je stalno,ali ni za to ne treba obecanje,jer danas ni ono ne garantuje nista.postoje situacije koje ne mozemo kontrlisati a obecanje normalnog covjeka veze.mene bi jako grizla savjest kad bih nekom nesto obecala i ne bih mogla da uradim.
 
Dajete li obećanja ljudima, kojim ljudima, kakva, koliko često? Kakvo je vaše mišljenje o obećanjima?
Da ne bude zabune ne mislim samo na reč "obećavam" već na garancije da će određena stvar biti urađena, da će se odviti na određeni način, da vi nešto hoćete ili nećete početi/nastaviti/preduzeti...
Da li su obećanja opravdana ili ne? Da li je izbegavanje obećanja u kompletu odraz nedostatka samopouzdanja/razmaženosti, u neku ruku? Da li je u pitanju izbegavanje odgovornosti?
Šta su posledice neispunjenog obećanja, tj. garancije? Zašto ne dajete obećanja, ako ih ne dajete?
dajem obećanja, ukoliko osoba nije sigurna da ću nešto učiniti a dao sam izgleda da ću učiniti...moje mišljenje o obećanjima...pa eto...obećanja su tu da bi se ispunjavala, jer nije obećanje olaka stvar pa da se ne ispuni...obećanja su opravdana ukoliko se obećano može i želi ispuniti...ukoliko ne može, nije fer obećavati jer se gubi poverenje onog kome je obećano...
ne izbegavam obećanja ukoliko sam siguran da mogu ispuniti obećano...ne obećavam ukoliko nisam siguran da mogu ispuniti rečeno...prosto i jednostavno...:)
posledice su kao što sam rekao, gubljenje poverenja onog kome je obećano...
 
Ako hocu nesto da uradim i mogu onda i obecam ..
drugacije ne..jer obecavanja su ujedno i obaveze

a volim dirty obecanja...ono kao..aha obecavas .obecavam veceras kada dodjem ..:zper:
 
Retko kada dajem obecanja, a kada kazem "obecavam" u 99% slucajeva i ispunim to.
Ne volim da bilo sta garantujem ljudima, dize mi kosu na glavi a dodatni stres mi ne treba. Jedno je u poslu imati neku etiku i postovati rokove, smatram to odlikom profesionalnosti, ovako, "e pozvacu te kada zavrsim obaveze" i sl. ne racunam u neku garanciju, niti je dajem, niti ocekujem.
 
Скоро никад не обећавам.
Али испуним обавезе.
Поштујем договоре.

И сад, по договору, морам у град, на једну кафу. :)
 

Back
Top