O1

. . razmišljanje o velikim ljubavima
Zašto velike ljubavi za sobom ostavljaju tugu, žal, završavaju tragično a pamte se večno:

Na našoj planeti Zemlji na ovom svetu važi zakon harmonije i sklada. Svako izlaženje iz harmonije traži svoju "protiv težu" da bi opet bila uspostavljena harmonija.

Velike ljubavi odišu snagom, lepotom, dobrotom, energijom i sposobnošću prožimanja sa svim bićima i stvarima u univerzumu .
Sve to prati zanos, ushićenje, euforiju ne samo blaženih, ljubavlju darovanih, vrtlog lepote dotiče okolinu pomera je , njiše. Silina i lepota, zanos, talasi emocija objedinjenih dvoje prožetih ljubavlju i okoline pojačavaju taj mali svemir eksplozije života...kada se dosegne kritična tačka van ravnoteže dolazi do poniranja ka svojoj suprotnosti;
osmeh u suzu,
radost u tugu, istom žestinom, snagom suprotnosti svoje...

Ljubav rođena, iskrom zapaljena, kao nevidljiv pokrivač; spremne oživljuje i ljubavlju daruje...
Ljubav je tajanstvena i večna
jednom nastala nikada ne nestaje osim;
ukoliko se ne ubija,
ako je se ne odiče,
ako se ne poništava i ignoriše
ona umire samo kada se u nju ne veruje.

Nekad nas život zanese i ne prepoznamo ljubav na rođenju ...Nekada je previdimo, nekada je omalovažimo na nju ne pazimo, ne poštujemo je, ne slavimo je , ne zahvalno zaboravljamo krhost, tananost njenog postojanja.
 
збуњен;bt37828:
Hvala.
sesir.gif
 

Back
Top