Ako želimo pisati, misliti i osećati Ljubav, moramo živeti u Ljubavi, moramo biti ljubavno raspoloženi. Ako želimo mir, moramo ga prvo sami steći. Ako želimo videti lepotu, moramo je tražiti. Ako želimo hodati a ne toliko padati, moramo se nadati. Da bi se naše nade uzvisile i bile uslišene, moramo verovati. Mi živimo i na javi i u snu, imamo spoljašnost i unutrašnjost. Razumljivo je da dosta toga ne vidimo i da se dosta toga ne sećamo. Bez obzira na to trebamo čuvati reč i misao u sadašnjem vremenu. Sada i ovde trebamo da završimo svako svoje zadatke, teško je da sve prođe po planu i kako nam se hoće. Izazov treba doživeti kao budući napredak, pad kao šansu da se vratimo i podignemo.
Čovek i Žena su bića zajednice, obratimo se drugome i razgovarajmo jedni sa drugima.
Čuvajte misli i pazite na reči...reči opisuju, upućuju i spasavaju... reči mogu da uništavaju, umeju da teško peku i bole... reči su dakle, na određeni način žive.
Čovek i Žena su bića zajednice, obratimo se drugome i razgovarajmo jedni sa drugima.
Čuvajte misli i pazite na reči...reči opisuju, upućuju i spasavaju... reči mogu da uništavaju, umeju da teško peku i bole... reči su dakle, na određeni način žive.