mnogo brate pitanja...
bio sam stidljiv...veoma stidljiv...preterano stidljiv...veza između samopouzdanja i stidljivosti je toliko velika da je to za mene isto...stidljive osobe imaju malo samopouzdanja...a uzrok tome je vaspitanje, okruženje, odrastanje u specifičnoj porodici...ali pr svega vaspitanje......posledica...najebavanje u životu...odbacivanje od sredine (čitaj društva), što vodi u još veće povlačenje u sebe, što vodi u depresiju, štaznam...al nikako ne može dobro da bude...ništa dobro mi to nije donelo...suviše sam bio mlad da bi upadao u depresije i to, al eto jednostavno nisam bio mnogo pričljiv...
nisam nešto patio u smislu da se grizem, jedem...jer sam pomalo egoističan...
u m/ž odnosu jesam imao posledice zbog stidljivosti...samo gubitak...isto i u vezu šansi za nalaženje posla..samo gubitak...doduše nisam ni imao neke prilike, al eto...nije da nije bilo par...
znam osobu koja je prevazišla stidljivost...DeeLite...kako...? neam pojma šta da ti kažem...društvo, literatura, proučavanje psihologije okruženja svog (dok ćutiš i stidiš se)...
bestiudnost je neukus, neumerenost, takvi su napadne osobe, nametljive...nikako ne može da bude dobra osobina...ali eto vidiš takvi danas bolje prolaze od stidljivih...
ovo sam ti napiso i na ljisu...
i još ovo što nisam tamo napiso, a palo mi na pamet u međuvremenu...ako si ti stidljiv i ako postavljaš ovde ovakva pitanja, a uzgred si nameran da ovde pribaviš sebi partnerku, onda su ti ovakve stvari običan auto gol...
ti nisi glup ni šupalj...svojom oštrinom uma, elovnentnošću možeš lako da se izdigneš iznad bezlične mase...ne kao vođa, ali da odskočiš od proseka...ali ne trebaš biti stidljiv...pobedi prvo to...