O samoubistvu se priča, ali to nije dovoljno

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Skoro sam procitala, da covek ne zeli da ubije sebe, vec ono sto je u njemu. Nadam se da si se izborio sa time i veoma mi je drago da si ostao ziv :heart:

Procitala sam i da samoubice misle da ce samoubistvom resiti problem, ali to je pogresno. Problem ostaje, samo oni odu.

Svako ko pomisli na samoubistvo, treba odma da potrazi strucnu pomoc. Sama pomisao je vec znak za uzbunu.
Da, kao što alkoholičar ili neko drugi u trenutku pomerene svesti lema ženu jer je osetio "žensku emociju" pa se prestravio. I ubija to žensko u sebi.
Ima i obrnutih slučajeva.
 
Meni je najveci faktor koji me dovodi do ovakvih misli posao i nepostojeca buducnost i sigurnost. Bar da smem da pijem i na poslu i kod kuce pa da podnosim nekako posao ali ne daju. Od drustva i devojke sam odustao, bitan mi je samo internet i tako mogu da zivim u svom svetu. Onaj stres na poslu je nepodnosljiv, mrzim sve ljude tamo, vecinu i ne poznajem a ima ih i dosta gadnih. Trudim se da ono sto zaradim malo sklonim sa strane da bih imao i kada ne radim ali onda me i inflacija ****, znaci nema nikakvog izlaza. Ako nisam u stanju da trpim stres na poslu i treba da se ubijem jer je tako zivot neodrziv. Uzasno sam nezadovoljan poslom i zivotom a devojku i ne zelim vise uopste, svima je bolje na poslu i svi imaju neki izduvni ventil osim mene. Bedan i stresan posao i jeste realan razlog, bolje da se ubijem nego da cekam da crknem od gladi, sasvim racionalno samoubistvo.
 
Meni je najveci faktor koji me dovodi do ovakvih misli posao i nepostojeca buducnost i sigurnost. Bar da smem da pijem i na poslu i kod kuce pa da podnosim nekako posao ali ne daju. Od drustva i devojke sam odustao, bitan mi je samo internet i tako mogu da zivim u svom svetu. Onaj stres na poslu je nepodnosljiv, mrzim sve ljude tamo, vecinu i ne poznajem a ima ih i dosta gadnih. Trudim se da ono sto zaradim malo sklonim sa strane da bih imao i kada ne radim ali onda me i inflacija ****, znaci nema nikakvog izlaza. Ako nisam u stanju da trpim stres na poslu i treba da se ubijem jer je tako zivot neodrziv. Uzasno sam nezadovoljan poslom i zivotom a devojku i ne zelim vise uopste, svima je bolje na poslu i svi imaju neki izduvni ventil osim mene. Bedan i stresan posao i jeste realan razlog, bolje da se ubijem nego da cekam da crknem od gladi, sasvim racionalno samoubistvo.
Starija neka gospodja ti resava sve probleme i muke.
Gastarbajterka neka.
Ne odustaj od zivota.
 
Samoubojstva će se dogadjati pričali se ili ne o
U koje doba godine većina ljudi počini nešto nezamislivo i oduzima sebi život? Ako ste pomislili na „praznike“, ne biste bili u pravu. Većina samoubistava se zapravo dešava krajem jula i avgusta, ali zaista je nepoznato zašto je tako.

O samoubistvima, autor teksta je, u više navrata, razgovarao sa dr Šonom. Dr Šon je napisala „Praktičnu mogućnost procene samoubistva”, a u centru njegovog rada su veterani, naročito oni koji se vraćaju iz rata. Dr Šon je odradila odličan posao na terenu, ali mnogo toga je još uvek ostalo nepoznato.
priscilla-du-preez-F9DFuJoS9EU-unsplash.jpg

Izvor - https://www.psihoverzum.com/o-samoubistvu-se-prica-ali-to-nije-dovoljno/
Sorry ali napisala si tešku glupost a i neistinu. Psihologija je odavno objasnila pojavu praznike depresije, zapravo može je se razumiju onako zdravo razumski. Uzmimo da je neka osoba prezaposlena, ne voli posao koji radi i jedva čeka odmor. Taj odmor dodje i što se dogodi? Pa shvatiš da si se udaljio od partnera i da ste dvoje stranaca. Ili solo osoba koja još i nema prijatelja, bude joj na odmoru dosadno i isprazno, na kraju ispadne da je bil bolje na poslu što je zaista depremirajuće. I eto ti depresije i možda samoubojstva tokom ljetnih praznika ili božićno- novogodišnjih, zaista nije neka misterija.
 
Vecina onih koji pricaju da ce ubiti to neuradi.Najvise suicida se desava oko praznikna.Netraze pomoc i kako onda da znas da im pomoc potrebna
Da pogotovo zato jer tako ne izgledaju, tako se ne ponašaju. Npr ovaj zadnji kojeg znam da je izvršio samoubojstvo je uplatio tiket, bio na kavi s svojim prijateljima, srdačno se uobičajno pozdravio s prijateljima iotišao doma di se objesio. Pa sad ti predvidi ko će izvršiti samoubojstvo!!!
 
Starija neka gospodja ti resava sve probleme i muke.
Gastarbajterka neka.
Ne odustaj od zivota.
Ne zelim vise nikakve ljubavne veze, samo mi je bitan krevet, internet i mastanje. Inace tezim nezavisnosti, najradije bih radio posao sam za sebe gde me neki automat isplacuje za obavljeni rad, da nemam saradnje ni sa kim. Meni je posao najveci ubica zivota, druzenje i ljubavni zivot mi vise ne trebaju (ok, druzenje moze ali kad pocnem da pijem) ali ja nemam nikakvog mira u ovom zivotu, imam socijalnu fobiju i depresiju a moram da trpim raznorazne nadredjene i kolege, bukvalno teska kazna ni za kakav prekrsaj ili krivicno delo. Da sam u zatvoru u nekoj samici ali da imam internet, skoro nista mi ne bi ni falilo, slicno tako i zivim a bar bih imao mir. Nemam nacina da budem apsolutno nezavisan od ovog sistema.
 
Poslednja izmena:
Ne zelim vise nikakve ljubavne veze, samo mi je bitan krevet, internet i mastanje. Inace tezim nezavisnosti, najradije bih radio posao sam za sebe gde me neki automat isplacuje za obavljeni rad, da nemam saradnje ni sa kim. Meni je posao najveci ubica zivota, druzenje i ljubavni zivot mi vise ne treba ali ja nemam nikakvog mira u ovom zivotu, bukvalno kazna ni za kakav prekrsaj ili krivicno delo.
Internet i maštanje te i bacaju u bedak.. Kad izađeš vani, odmah je bolje raspoloženje.. a za posao, većini je slična situacija, tako da nisi jedini slučaj! Bitno je da imaš svoje pare, da ne zavisiš od drugog..
 
Internet i maštanje te i bacaju u bedak.. Kad izađeš vani, odmah je bolje raspoloženje.. a za posao, većini je slična situacija, tako da nisi jedini slučaj! Bitno je da imaš svoje pare, da ne zavisiš od drugog..
Jedino zbog para i radim i ne volim da zavisim ni od koga, s tim sto izuzetno malo trosim i razvio sam razne mehanizme u slucaju ekstremne oskudice, i trudim se da sve usluge koje mogu da ne placam, npr. sisam se sam, svuda gde mogu idem peske itd, krvav mi je svaki dinar, takodje se trudim i da stekam, samo sto mi je inflacija neprijatelj pa tu i nemam nekog izlaza, bar da kako-tako skupim za penzione doprinose koje samostalno placam da ne bih bio totalni golja u starosti, cak ne znam ni da li cu i to uspeti. Srecom, imam posao gde radim na dnevnicu, nisam formalno zaposlen pa je veza bez obaveza a taj posao niko nece ni da radi pa uvek ima posla. Ranije sam umeo da se krecem napolju, osecao sam se jos gore jer sam uvek bio sam i kao da sam omasio planetu, dok kuci mogu npr. svasta da citam i nekako sam svoj na svome. Druzenje bih mozda i mogao (da imam neke) ali samo kad bih poceo da pijem, voleo bih da pijem i da se tako druzim, samo sto moji u kuci ne tolerisu alkohol a bez toga mi je strasan smor.
 
Ne zelim vise nikakve ljubavne veze, samo mi je bitan krevet, internet i mastanje. Inace tezim nezavisnosti, najradije bih radio posao sam za sebe gde me neki automat isplacuje za obavljeni rad, da nemam saradnje ni sa kim. Meni je posao najveci ubica zivota, druzenje i ljubavni zivot mi vise ne trebaju (ok, druzenje moze ali kad pocnem da pijem) ali ja nemam nikakvog mira u ovom zivotu, imam socijalnu fobiju i depresiju a moram da trpim raznorazne nadredjene i kolege, bukvalno teska kazna ni za kakav prekrsaj ili krivicno delo. Da sam u zatvoru u nekoj samici ali da imam internet, skoro nista mi ne bi ni falilo, slicno tako i zivim a bar bih imao mir. Nemam nacina da budem apsolutno nezavisan od ovog sistema.
Zašto ne pokušaš da nađeš posao koji bi ti više odgovarao? Ja se dosta prepoznajem u ovome što si napisao ali na sreću radim od kuće.
 
Da, kao što alkoholičar ili neko drugi u trenutku pomerene svesti lema ženu jer je osetio "žensku emociju" pa se prestravio. I ubija to žensko u sebi.
Ima i obrnutih slučajeva.
Mislim da to sto sam pisala "covek ne zeli da ubije sebe, vec ono sto je u njemu" se vise odnosi na psihicku tezinu koju covek oseca u sebi, ne moze da je objasni, a ne moze ni da je vise podnese. Kada govorimo o samoubistvu
Ne zelim vise nikakve ljubavne veze, samo mi je bitan krevet, internet i mastanje. Inace tezim nezavisnosti, najradije bih radio posao sam za sebe gde me neki automat isplacuje za obavljeni rad, da nemam saradnje ni sa kim. Meni je posao najveci ubica zivota, druzenje i ljubavni zivot mi vise ne trebaju (ok, druzenje moze ali kad pocnem da pijem) ali ja nemam nikakvog mira u ovom zivotu, imam socijalnu fobiju i depresiju a moram da trpim raznorazne nadredjene i kolege, bukvalno teska kazna ni za kakav prekrsaj ili krivicno delo. Da sam u zatvoru u nekoj samici ali da imam internet, skoro nista mi ne bi ni falilo, slicno tako i zivim a bar bih imao mir. Nemam nacina da budem apsolutno nezavisan od ovog sistema.
Ne znam dali si potrazio strucnu pomoc, ako nisi, mislim da bi ti to mnogo pomoglo. Potrebno je da vidis i razumes zasto se osecas tako, zasto ti je tolerancija na stres niska, zasto si toliko bezvoljan. Verujem da ako nadjes dobrog terapeuta i ako ubaci i neku terapiju, mozes da rasteras te oblake i da pocnes da vise uzivas u zivotu. I socijalna fobija i depresija mogu da se izlece, da se tako izrazim, ali treba raditi na tome.
Po ovome sto pises, mislim da si mlad covek i da ces lako da prevazidjes ovo stanje, samo treba da te neko usmeri. A treba i sam da nadjes nesto sto te ispunjava, neki hobi, setnja, sport, nesto sto ti cini da se osecas dobro.

Pocni da se ponasas asertivno, da sa postovanjem i uvazavanjen izrazis svoj stav i misljenje, koje moze biti razlicito od drugih. Znaci daj do znanja da postujes i uvazavas tudjo misljenje, ali da je tvoje drugacije. Time postujes sebe i svoje misljenje i stavove, ali postujes i tudje misljenje i stavove, samo ne mora da se slozis sa istim. To ce ti pomoci na poslu, da nemas utisak da mora da trpis i takvim ponasanjem ces promeniti i svoju percepciju prema sebi, ali ce i drugi da te drugacije dozivljavaju i uzvratice ti na isti nacin. Pokusaj, meni je to dosta pomoglo.
Ali svakako potrazi pomoc profesionalca, ako vec nisi, ovo sto se tebi desava, desava se mnogima i prevazilazi se, samo je potrebno da te strucna, obucena osoba usmeri i nauci nekim tehnikama.
Sa srecom :heart:
 
Zašto ne pokušaš da nađeš posao koji bi ti više odgovarao? Ja se dosta prepoznajem u ovome što si napisao ali na sreću radim od kuće.
Nema nijedan posao gde necu imati uopste nikakvog kontakta ni sa kim a da mi samo neki automat izbaci novac za odredjeni posao, znaci totalna nezavisnost od svih i svega. Svuda mora da se ima saradnja i ku*vanje sa ljudima koje nevidjeno mrzim. Biti u coporu odvratnih, nepostenih, proku*cenih itd. ljudi mi je gore od najgore kazne a izlaza iz toga nema.

Ne znam dali si potrazio strucnu pomoc, ako nisi, mislim da bi ti to mnogo pomoglo. Potrebno je da vidis i razumes zasto se osecas tako, zasto ti je tolerancija na stres niska, zasto si toliko bezvoljan. Verujem da ako nadjes dobrog terapeuta i ako ubaci i neku terapiju, mozes da rasteras te oblake i da pocnes da vise uzivas u zivotu. I socijalna fobija i depresija mogu da se izlece, da se tako izrazim, ali treba raditi na tome.
Po ovome sto pises, mislim da si mlad covek i da ces lako da prevazidjes ovo stanje, samo treba da te neko usmeri. A treba i sam da nadjes nesto sto te ispunjava, neki hobi, setnja, sport, nesto sto ti cini da se osecas dobro.

Pocni da se ponasas asertivno, da sa postovanjem i uvazavanjen izrazis svoj stav i misljenje, koje moze biti razlicito od drugih. Znaci daj do znanja da postujes i uvazavas tudjo misljenje, ali da je tvoje drugacije. Time postujes sebe i svoje misljenje i stavove, ali postujes i tudje misljenje i stavove, samo ne mora da se slozis sa istim. To ce ti pomoci na poslu, da nemas utisak da mora da trpis i takvim ponasanjem ces promeniti i svoju percepciju prema sebi, ali ce i drugi da te drugacije dozivljavaju i uzvratice ti na isti nacin. Pokusaj, meni je to dosta pomoglo.
Ali svakako potrazi pomoc profesionalca, ako vec nisi, ovo sto se tebi desava, desava se mnogima i prevazilazi se, samo je potrebno da te strucna, obucena osoba usmeri i nauci nekim tehnikama.
Sa srecom :heart:
Izmenjao sam vise terapija, jos od 2019., i sad je pijem isto i nista ne pomaze a i ne moze. Alkohol bi mi jako puno pomogao, mislim da jedino to i moze, ali se ne tolerise ni na poslu a ni kod mene kuci, ali jedino tako mogu da progutam sve. Lekovi ama nista ne pomazu i niti ce. Otprilike se i trudim da ne mislim ni na sta i da se bavim nekim svojim stvarima ali me posao, razmisljanje o buducnosti, o nepravdama itd. izvode iz takta. Leka jednostavno nema, mozda jedino svakodnevno zestoko alkoholisanje i kod kuce i na poslu i da mi se dozvoli da bar tako funkcionisem kad bi mi se dozvolilo. Hvala ti na lepim recima.
 
Izmenjao sam vise terapija, jos od 2019., i sad je pijem isto i nista ne pomaze a i ne moze. Alkohol bi mi jako puno pomogao, mislim da jedino to i moze, ali se ne tolerise ni na poslu a ni kod mene kuci, ali jedino tako mogu da progutam sve. Lekovi ama nista ne pomazu i niti ce. Otprilike se i trudim da ne mislim ni na sta i da se bavim nekim svojim stvarima ali me posao, razmisljanje o buducnosti, o nepravdama itd. izvode iz takta. Leka jednostavno nema, mozda jedino svakodnevno zestoko alkoholisanje i kod kuce i na poslu i da mi se dozvoli da bar tako funkcionisem kad bi mi se dozvolilo. Hvala ti na lepim recima
Alkohol pomaze, ali na kratke staze, na duge sam alkohol postaje problem, odnosno postoji rizik da postanes alkoholicar. Alkoholizam je vec bolest sama po sebi, a povlaci sa sobom jos puno drugih problema sa zdravljem. Tako da budi oprezan sa alkoholom, moze za neko veselje ili druzenje, ali umereno. I nikako sa lekovima, posebno ne sa sedativima i nikako u velikim kolicinama.

Promeni i terapeuta ako ti ovaj ne pomaze, menjaj ih slobodno dok ne nadjes onog ko tebi odgovara. Nekada i sam razgovor sa terapeutom moze pomoci, ali ako se pogodite, ako tebi legne, tako da se izrazim. Da imas utisak da ides da se vidis sa prijateljem, a ne kod doktora.

U vezi razmisljanja u buducnosti, savetovala bih te da ne mislis puno o tome. Buducnost se nije jos desila, kako i kada ce nesto biti, to niko ne zna i nije sigurno. I jas potrosila puno vremena misleci o buducnosti, plasila sam se i strepela od ovoga ili onoga, a na kraju 90% od stvari koje sam zamisiljala nisu se desile. Desilo se sasvim nesto trece, na na koje nisam ni pomislila da se moze desiti.
Razmisljanje o buducnosti ti je apsolutno nepotrebno, uzaludno je i donosi ti samo anksioznost i strepnju. Veruj mi.
Ne da bukvalno zivis od danas za sutra, treba imati neki dugorocni plan, ali kao nacrt. Sve drugo treba da ide korak po korak, danas cu da uradim ovo, sutra ovo i videcu kako ce izaci, pa posle toga videti za prekosutra.

Razmisli i o fizickoj aktivnosti, sport,setnja, muzika isto mnogo pomaze, upisi se na neki kurs, nadji hobi. Nekada je resenje i u malim, jednostavnim stvarima.
Godinama sve postaje lakse, videces, samo treba da izdrzis ovaj period, ovo sazrevanje.
Zelim ti da se sto pre osecas mnogo bolje :heart:
 

Back
Top