O operi, mjuziklu, baletu i pozorištu

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
rok-opera-header.jpg

Novosadski big bend & Orkestar opere SNP

Dirigent: Fedor Vrtačnik
 
Da bismo započeli diskusiju o pozorišnoj umetnosti danas, moramo se osvrnuti na njenu prošlost i značaj za razvoj naše civilizacije. Pozorište je počelo na ulici – grupa umetnika, glumaca, bi se okupila i spontano sakupila publiku improvizovanim malim predstavama zabavnog karaktera. Joakim Vujić osnovao je prvi ,,Knjažesko-srbski teatar u Kragujevcu’’ (1835-1836), u kojem je bio direktor, dramaturg, reditelj, glavni glumac, prevodilac i adapter dramskih dela, zbog čega imao titulu ,,oca srpskog pozorišta’’. Prva profesionalna pozorišna grupa nastala je u Novom Sadu 1838. godine.
Neki od naših najznačajnijih pisaca koji su pisali dramska dela za pozorišne predstave bili su Jovan Sterija Popović (1806-1856), Laza Kostić (1841-1910), Đura Jakšić (1832-1878), Borisav Stanković (1876-1927) i Branislav Nušić (1864-1938).

U Srbiji danas radi 35 profesionalnih pozorišta. Tri visoke škole za pozorišno obrazovanje (Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu, Akademija umetnosti u Novom Sadu i Fakultet umetnosti u Prištini). Dva pozorišna muzeja (Muzej pozorišne umetnosti Srbije u Beogradu i Pozorišni muzej Vojvodine u Novom Sadu). U okviru pozorišta postoje različite umetničke i tehničke profesije koje se izučavaju u školama i drugim fakultetima u našoj državi. Među njima su: pisci, kompozitori, režiseri, koreografi, scenografi, dizajneri svetla i zvuka, inspicijenti, lektori, rekviziteri, krojači, scenski tehničari, i tako dalje.
 
Kao i u filmu, svaka scena je umetničko delo za sebe, a svaka ta scena sastoji se od nekoliko delova koji takođe mogu biti posmatrani kao dela za sebe. Ono što odvaja film od predstave jeste to što je svaka izvedba iste predstave drugačija i može ostaviti potpuno drugačiji utisak na nas. Predstave nam nisu dostupne u svako doba dana i noći na našim pametnim uređajima. Nisu oblikovane kamerom, fotografijom i provučene kroz filtere produkcije. Predstave su jedinstvene, neponovljive, neuhvatljive celine koje mi moramo doživeti sami. One nam ostaju u sećanju, kako bi ih mogli kroz emocije i misli kasnije doživeti ponovo.
 
Male pozorišne trupe sada su u usponu, festivali kao što su ,,Sterijino pozorje’’ i ,,BITEF’’ nude sve više različitog sadržaja. U Novom Sadu čak imamo i jedno malo pozorište ,,Promena’’ koje je proizvod studenata ,,Akademije Umetnosti’’. Možete da odete i slušate čitanje tekstova za buduće predstave amaterskih dramaturga. U ,,Srpskom Narodnom Pozorištu’’ ponekad možete naleteti na plesnu predstavu ,,Foruma za novi ples’’ koji se bavi modernim plesom.

Pozorište je deo naše tradicije i kulture, ne dozvolimo mu da odumre zbog naše lenjosti. Filmovi će uvek biti tu za nas, sačuvani na million strana. Nekada umesto bioskopa ili kafića izaberite pozorište, obećavam da se nećete pokajati.
 

Back
Top