Da bismo započeli diskusiju o pozorišnoj umetnosti danas, moramo se osvrnuti na njenu prošlost i značaj za razvoj naše civilizacije. Pozorište je počelo na ulici – grupa umetnika, glumaca, bi se okupila i spontano sakupila publiku improvizovanim malim predstavama zabavnog karaktera. Joakim Vujić osnovao je prvi ,,Knjažesko-srbski teatar u Kragujevcu’’ (1835-1836), u kojem je bio direktor, dramaturg, reditelj, glavni glumac, prevodilac i adapter dramskih dela, zbog čega imao titulu ,,oca srpskog pozorišta’’. Prva profesionalna pozorišna grupa nastala je u Novom Sadu 1838. godine.
Neki od naših najznačajnijih pisaca koji su pisali dramska dela za pozorišne predstave bili su Jovan Sterija Popović (1806-1856), Laza Kostić (1841-1910), Đura Jakšić (1832-1878), Borisav Stanković (1876-1927) i Branislav Nušić (1864-1938).
U Srbiji danas radi 35 profesionalnih pozorišta. Tri visoke škole za pozorišno obrazovanje (Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu, Akademija umetnosti u Novom Sadu i Fakultet umetnosti u Prištini). Dva pozorišna muzeja (Muzej pozorišne umetnosti Srbije u Beogradu i Pozorišni muzej Vojvodine u Novom Sadu). U okviru pozorišta postoje različite umetničke i tehničke profesije koje se izučavaju u školama i drugim fakultetima u našoj državi. Među njima su: pisci, kompozitori, režiseri, koreografi, scenografi, dizajneri svetla i zvuka, inspicijenti, lektori, rekviziteri, krojači, scenski tehničari, i tako dalje.