Ociju tvojih da nije
Ociju tvojih da nije
Ociju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U slepom nasem stanu
Smeha tvoga da nije
Zidovi ne bi nikad
Iz ociju nestajali
Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nezne preko praga presle
Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu nasem prenocilo
Vasko Popa (1922-1991)
Oči
Beskonačne tvoje oči, mlada ženo,
Dve duge večeri u pustinji mora;
Dve sumorne bajke što uznemireno
Imaju šum slutnje u granama bora,
Dve mirne galije s crnim zastavama;
Dve žene u crnom, na molitvi, neme;
Dve ponoćne reke kroz kraje od kama;
Dva glasnika bola koji kroz noć streme.
Oči moje žene, mračni trijumf ploti,
Koje večnom tugom opijene behu,
Svoj su prostor našle u njenoj čistoti,
A svoj čar nebeski u njenome grehu.
Od suza prosutih u velika bdenja,
Te beskrajne oči sijaju se stoga,
Dalekim i čudnim sjajem ushićenja,
Kao neke oči što videše Boga.
Čuvaju na svojoj beskonačnoj mreži
Sve tamne ekstaze snova koje sanja,
Oči nepregledne, na čijem dnu leži
Velika i mračna sablast očajanja.
Jovan Dučić

Ociju tvojih da nije
Ociju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U slepom nasem stanu
Smeha tvoga da nije
Zidovi ne bi nikad
Iz ociju nestajali
Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nezne preko praga presle
Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu nasem prenocilo
Vasko Popa (1922-1991)

Oči
Beskonačne tvoje oči, mlada ženo,
Dve duge večeri u pustinji mora;
Dve sumorne bajke što uznemireno
Imaju šum slutnje u granama bora,
Dve mirne galije s crnim zastavama;
Dve žene u crnom, na molitvi, neme;
Dve ponoćne reke kroz kraje od kama;
Dva glasnika bola koji kroz noć streme.
Oči moje žene, mračni trijumf ploti,
Koje večnom tugom opijene behu,
Svoj su prostor našle u njenoj čistoti,
A svoj čar nebeski u njenome grehu.
Od suza prosutih u velika bdenja,
Te beskrajne oči sijaju se stoga,
Dalekim i čudnim sjajem ushićenja,
Kao neke oči što videše Boga.
Čuvaju na svojoj beskonačnoj mreži
Sve tamne ekstaze snova koje sanja,
Oči nepregledne, na čijem dnu leži
Velika i mračna sablast očajanja.
Jovan Dučić