Novosađanka pita: Zašto deca da kupuju učiteljicama skupe poklone za 8. mart?

dlugomir

stari roker
Moderator
Poruka
236.427

Novosađanka pita: Zašto deca da kupuju učiteljicama skupe poklone za 8. mart?​


Bliži se 8. mart i tom prilikom se širom sveta obeležava Međunarodni dan žena. Kao jedna od tradicija u Srbiji u vezi sa ovim datumom uspostavilo se i to da đaci u školama učiteljici ili razrednoj starešini tog dana kupuju poklon.

Nekada je to jedan poklon od celog odeljenja, a u nižim razredima deca sama donose dar.
Redakciji portala 021.rs obratila se jedna Novosađanka, majka troje dece iz, kako kaže, sasvim prosečne porodice. Želela je da podeli svoje iskustvo i da se objavljivanjem teksta pokrene priča o tome zašto deca moraju da nose poklone učiteljici.

Kako kaže, jedno od njene dece je treći razred osnovne škole i u roditeljskoj viber grupi je već napravljena anketa za glasanje o tome koliko novca bi trebalo da se prikupi. Ponuđene su sume od 300, 400 i 500 dinara po detetu.

"Proteklih godina smo imali rasprave, mnogi su se bunili, podeljena su mišljenja, pa smo bili u situaciji da polovina roditelja daje 300, a druga polovina 500 dinara. Onda bi se tu javio roditelj koji je imućniji u odnosu na ostale i platio bi razliku za one koji su dali 300, što je ponižavajuće. Ove godine, oni što su se nekada bunili sada ćute, neki su suzdržani, a većina glasa za 500 dinara, za 300 - niko. Verovatno ih je sramota da se bune ili ih je strah od toga da će oni ili njihova deca biti 'prozivani'", kaže ova Novosađanka.
Dodaje da je u mogućnosti da izdvoji 500 dinara za poklon, ali postavlja pitanje - da li je to normalno?

poklon_ruza_pxb.jpg


"Nekada je to bio znak pažnje, sada se učiteljici kupuje poklon u vrednosti od 10.000 dinara! Da li su krivi roditelji ili učiteljica koja prihvata takav poklon, 'pada u nesvest' od oduševljavanja i bogzna kako se zahvaljuje, iako joj nijednog momenta ne padne na pamet da kaže: 'Deco, hvala, ali zaista nije trebalo, ne mogu da primim toliko skupe poklone'. Možda ja grešim, ali smatram da je to zaista previše i pitam se da li i jedna od mama dece iz odeljenja dobija poklon od 10.000 dinara? Za bilo koji praznik. Učiteljice su plaćene da rade svoj posao, da li time treba da ih kupujemo kako bismo našoj deci poklonile više pažnje? S obzirom na to da mi je dete sada treći razred, pitam se da li ćemo na kraju četvrtog da skupljamo novac za automobil, stan ili šta već?", pita se ova Novosađanka.
https://www.021.rs/story/Novi-Sad/V...teljicama-skupe-poklone-za-8-mart-ANKETA.html

Hm, ne znam, moja deca su to već odavno prerasla, ali koliko se sećam nekad nisu bili baš tako skupi pokloni. Sa skupim poklonima i napadnim forsiranjem nekih da budu što skuplji raste i razumna sumnja da je u pitanju ono što se u narodu naziva šlihtanjem.
Kakva su vaša iskustva dragi moji forumaši?
 
Poslednja izmena od moderatora:
Ја сам 8 март, као некакав празник, укинуо пре више деценија и о томе обавестио целу фамилију и познанике.

Од тада моја жена не добија гомилу непотребних ствари нити ломи главу шта коме да купи.
 

Novosađanka pita: Zašto deca da kupuju učiteljicama skupe poklone za 8. mart?​


Bliži se 8. mart i tom prilikom se širom sveta obeležava Međunarodni dan žena. Kao jedna od tradicija u Srbiji u vezi sa ovim datumom uspostavilo se i to da đaci u školama učiteljici ili razrednoj starešini tog dana kupuju poklon.

Nekada je to jedan poklon od celog odeljenja, a u nižim razredima deca sama donose dar.
Redakciji portala 021.rs obratila se jedna Novosađanka, majka troje dece iz, kako kaže, sasvim prosečne porodice. Želela je da podeli svoje iskustvo i da se objavljivanjem teksta pokrene priča o tome zašto deca moraju da nose poklone učiteljici.

Kako kaže, jedno od njene dece je treći razred osnovne škole i u roditeljskoj viber grupi je već napravljena anketa za glasanje o tome koliko novca bi trebalo da se prikupi. Ponuđene su sume od 300, 400 i 500 dinara po detetu.

"Proteklih godina smo imali rasprave, mnogi su se bunili, podeljena su mišljenja, pa smo bili u situaciji da polovina roditelja daje 300, a druga polovina 500 dinara. Onda bi se tu javio roditelj koji je imućniji u odnosu na ostale i platio bi razliku za one koji su dali 300, što je ponižavajuće. Ove godine, oni što su se nekada bunili sada ćute, neki su suzdržani, a većina glasa za 500 dinara, za 300 - niko. Verovatno ih je sramota da se bune ili ih je strah od toga da će oni ili njihova deca biti 'prozivani'", kaže ova Novosađanka.
Dodaje da je u mogućnosti da izdvoji 500 dinara za poklon, ali postavlja pitanje - da li je to normalno?

poklon_ruza_pxb.jpg


"Nekada je to bio znak pažnje, sada se učiteljici kupuje poklon u vrednosti od 10.000 dinara! Da li su krivi roditelji ili učiteljica koja prihvata takav poklon, 'pada u nesvest' od oduševljavanja i bogzna kako se zahvaljuje, iako joj nijednog momenta ne padne na pamet da kaže: 'Deco, hvala, ali zaista nije trebalo, ne mogu da primim toliko skupe poklone'. Možda ja grešim, ali smatram da je to zaista previše i pitam se da li i jedna od mama dece iz odeljenja dobija poklon od 10.000 dinara? Za bilo koji praznik. Učiteljice su plaćene da rade svoj posao, da li time treba da ih kupujemo kako bismo našoj deci poklonile više pažnje? S obzirom na to da mi je dete sada treći razred, pitam se da li ćemo na kraju četvrtog da skupljamo novac za automobil, stan ili šta već?", pita se ova Novosađanka.
https://www.021.rs/story/Novi-Sad/V...teljicama-skupe-poklone-za-8-mart-ANKETA.html

Hm, ne znam, moja deca su to već odavno prerasla, ali koliko se sećam nekad nisu bili baš tako skupi pokloni. Sa skupim poklonima i napadnim forsiranjem nekih da budu što skuplji raste i razumna sumnja da je u pitanju ono što se u narodu naziva šlihtanjem.
Kakva su vaša iskustva dragi moji forumaši?
Moja uciteljica je bukvalno tražila, tj na pitanje uvlakača od dece šta bi želela za 8.mart govorila da bi nešto što može da se stavi na prst aludirajući na zlatan prsten ili da se nosi oko vrata, opet zlatna ogrlica.To su bila još i teška vremena Envera Hodže (skoro pa, msm Zlobodana Miloševića) i deca da ne bi bila mržena od strane nje su se napinjala i davala pare da jpj se kupi svo to zlato.Ja nisam tako da me je mrzela iz dna duše.Prvo me je žestoko tukla, a nakon što su moji intervenisali, psihički urnisala.Ta gadura je inače tukla i drugu (ali samo radničku) decu iako je i od njih dobijala poklone.Bio prost narod, pa je bilo kao, 'mora da slušaš učiteljicu'' (odobravanje da ga bije i dalje).Iz toga se vidi koliko smo loš, prevarantski, potuljen narod, svi ti roditelji su išli linijom manjeg otpora, u fazonu podmićuj, pogni glavu, nek završi dete tih 4 godina bez problema.Posle tih 4 godine, svi su je zaboravili, niko je se nije sećao da joj nosi darove za 8.mart i bilo šta, čak i najobičniji obilazak.Ja je nisam zaboravio, ali u smislu pamćenja po njenom zlu.Sada je matora prdara mrtva, već 2-3 godine, ali nadam se da joj moje povremeno pominjanje ne da mira tamo negde, ako ima ičeg i nadam se da ispašta za sve ono što je uradila ako ima uopšte ''onostrane'' pravde kad ovostrane nije bilo.Jedino eto što me je obradovalo što sam video njenu umrlicu, što je otišla a mogla je recimo još da živi jer njeni vršnjaci još uvek bivstvuju na ovom svetu.To je neka da kažem satisfakcija, što nije više među nama.
 
Prosvetne radnice treba da stanu na put tom blesavluku.
Neka svake godine inspirišu decu da ukoliko i skupljaju neki novac u ime tog praznika, sa njim urade nešto humano.
Postoje načini da se prvo roditelji, a onda i deca odviknu od takmičenja ko koliko može da priloži za učiteljicu/nastavnicu za 8. mart, a da se usput opravdaju i osvetlaju te krasne titule radnica u obrazovnom sistemu.
 
Сасвим је у реду да и просветне раднице добију,као и све остале жене у разним колективима неки цвет,чоколаду...сличне варијанте.Пошто нема правилника биће свачега и у будуће.
 
Kakva su vaša iskustva dragi moji forumaši?
Uglavnom su deca kupovala bukete cveca, cvece u saksiji i vaze.
Ja uciteljici kupio ciniju i obmotao je ukrasnim papirom.
Sva deca iz odeljenja su mislila da sam doneo pihtije.
Zadirkivali su me zbog toga.
Naredne godine joj nista nisam kupio.
 
Шта знам, мени је то ок. Ја сам имао случај да и у основној и средњој као разред купујемо нешто колективно. Улети се нека кинта раније и углавном пар штреберки већа и одлучује шта да јој узму. Колико се сећам то је увек било неко лепше запаковано цвеће или тако неки рад. Не видим проблем да свако дете улети пар стотина динара, није то Бог зна шта.
 
Nemam decu, međutim ne podržavam. Glupost. Nije mi jasno kako je ovo postao neki trend poslednjih godina.
zene su prsle nacisto. u poslednjih 5-10 godina dale gas
nekada ako je neko od profesora imao rodjendan pocastio je u zbornici sa nekim keksom, mozda sa nekim sokom.
sada se pravee torte posebno za kolektiv, neki nose i pecenje, prave se mini svadbe.
dal bila slava,rodjendan, imendan ili pa cak i rodjendan deteta, totalno ludilo

kako i onaj moj prosvetar kaze: koleginica dala 13 000 dinara za tortu samo (+ostalo pice), kako sada ja da se pojavim sa kutijom napolitanki, glupo je.
(pa umesto toga taj dan ode na bolovanje :lol: )

tako i ovo za 8. mart otislo u totalno ludilo. pokloni,vauceri za kupovinu piicke materine. a ljudi sastavljaju kraj sa krajem i grcaju u kreditima. boles' mozga
tu mislim na roditelje
 
Moja uciteljica je bukvalno tražila, tj na pitanje uvlakača od dece šta bi želela za 8.mart govorila da bi nešto što može da se stavi na prst aludirajući na zlatan prsten ili da se nosi oko vrata, opet zlatna ogrlica.To su bila još i teška vremena Envera Hodže (skoro pa, msm Zlobodana Miloševića) i deca da ne bi bila mržena od strane nje su se napinjala i davala pare da jpj se kupi svo to zlato.Ja nisam tako da me je mrzela iz dna duše.Prvo me je žestoko tukla, a nakon što su moji intervenisali, psihički urnisala.Ta gadura je inače tukla i drugu (ali samo radničku) decu iako je i od njih dobijala poklone.Bio prost narod, pa je bilo kao, 'mora da slušaš učiteljicu'' (odobravanje da ga bije i dalje).Iz toga se vidi koliko smo loš, prevarantski, potuljen narod, svi ti roditelji su išli linijom manjeg otpora, u fazonu podmićuj, pogni glavu, nek završi dete tih 4 godina bez problema.Posle tih 4 godine, svi su je zaboravili, niko je se nije sećao da joj nosi darove za 8.mart i bilo šta, čak i najobičniji obilazak.Ja je nisam zaboravio, ali u smislu pamćenja po njenom zlu.Sada je matora prdara mrtva, već 2-3 godine, ali nadam se da joj moje povremeno pominjanje ne da mira tamo negde, ako ima ičeg i nadam se da ispašta za sve ono što je uradila ako ima uopšte ''onostrane'' pravde kad ovostrane nije bilo.Jedino eto što me je obradovalo što sam video njenu umrlicu, što je otišla a mogla je recimo još da živi jer njeni vršnjaci još uvek bivstvuju na ovom svetu.To je neka da kažem satisfakcija, što nije više među nama.
Njoj ste trebali da kupite vestacki dildo posto je toliko izfrustrirana :hahaha:
Tako smo se mi dopisivali preko papirica sa nekim zenskama iz razreda sta cemo kupiti razrednoj za osmi a jedan moj drugar napise vestacki qurac i videla nastavnica istorije da se dobacujemo sa nekim papiricima srecom nije nasla taj gde je to pisalo nego nesto drugo.
 
Drugarica (uciteljica u jednoj OŠ u NS-u) predlozila deci da za osmi mart svako nacrta po crtez kod kuce, a onda zajedno na casu da uvezu crtez u neke lepe korice (taman da deca vide kako se uvezuje). Kada su deca to prenela roditeljima, roditelji su bili u fazonu "ma daj, gde da se deca smaraju sa crtanjem, damo po 300 din i kupimo nesto, svima lakse".

Znaci, roditelji su debili.
 
zene su prsle nacisto. u poslednjih 5-10 godina dale gas
nekada ako je neko od profesora imao rodjendan pocastio je u zbornici sa nekim keksom, mozda sa nekim sokom.
sada se pravee torte posebno za kolektiv, neki nose i pecenje, prave se mini svadbe.
dal bila slava,rodjendan, imendan ili pa cak i rodjendan deteta, totalno ludilo

kako i onaj moj prosvetar kaze: koleginica dala 13 000 dinara za tortu samo (+ostalo pice), kako sada ja da se pojavim sa kutijom napolitanki, glupo je.
(pa umesto toga taj dan ode na bolovanje :lol: )

tako i ovo za 8. mart otislo u totalno ludilo. pokloni,vauceri za kupovinu piicke materine. a ljudi sastavljaju kraj sa krajem i grcaju u kreditima. boles' mozga
tu mislim na roditelje
sada si me potsetio pa cu malo u off topic...
da su pocele da se slave i sulude stvari koje ranije nisu tipa zavrsilo dete osnovno skolu...
tako sam ja bila pozvana jednom na tu proslavu...nisam znala sta me je snaslo...vencanje ili sta...
restoran...minimum 30 odraslih u restoranu i to jedno dete (decija proslava je bila posebno)...vecernje toalete...sto sa poklonima tipa zlatni lancici, cuda...:eek:
nisam znala da je to uslo u modu :lol:

pojedinih uvlakaca je uvek bilo mislim...secam se da smo imali uvek u razredu 1-2 ucenika ciji su roditelji nosili nastavnicima, uciteljicama sta god su imali...nekako mi je ostalo u secanju gajbe jabuka, zimnica, slika, i tome slicno...bez obzira na praznik...:lol:
 
Ја сам 8 март, као некакав празник, укинуо пре више деценија и о томе обавестио целу фамилију и познанике.

Од тада моја жена не добија гомилу непотребних ствари нити ломи главу шта коме да купи.

А који празник је укинула жена теби?
Оно, да ни ти не добијаш гомилу непотребних ствари нити да ломиш главу шта коме да купиш.
 
Ја сам 8 март, као некакав празник, укинуо пре више деценија и о томе обавестио целу фамилију и познанике.

Од тада моја жена не добија гомилу непотребних ствари нити ломи главу шта коме да купи.
Isto.
Komunističke slave ne slavimo.
 
mnogo je glupo kupovati dragocenosti učiteljicama i vaspitačicama doktokama poreskim inspektorkama…i svima ostalima…
jer oni primaju platu za uslugu koju vrše
posle kažu u ovoj zemlji mito i korupcija caruju a počnu od prvog razreda svojoj deci krčiti put kroz život mitom i korupcijom…
kaktus u maloj saksiji sasvim je dovoljan za učiteljicu …
 

Back
Top