novogodišna euforija

Dok sam dirala najvoljenije ruke na svijetu, ljubila i govorila -ovo je samo moje, imala sam osjećaj da mi niko ništa ne može.
Od -nisi normalan, vidjeće nas neko, do -radi (mi) šta hoćeš i gdje hoćeš.
Od - ne moramo ozbiljno do - umrijeću ako me ostaviš.
Od- zar moramo tamo, tamo je mnogo ljudi, do -vodi me u najveću gužvu - nek svi vide da sam tvoja.
Ja sam bila stub, ali bih bez tebe i na najmanji dašak vjetra pala.
Ja sam bila vatra, ti voda.
Ja sam bila glina, ti ruke.
Ja sam bila dijete ti roditelj.
Ja sam tebe trebala iako sam bila dovoljno jaka da okean preplivam.
Ti si mene trebao iako ti je cijeli svijet bio pod nogama.
Znaš, ti si bio moja vanvremenska ljubav, moj kiseonik, moj pogled u svijet, moj dan i moja noć, moj sinonim za sreću, moja najveća duševna i fizička bol, shvataš kakav kontrast i kakav haos u organizmu?

Jel znaš da sam umalo umrla kad si otišao?

A da li znaš da te sada mogu gledati kako umireš i da ne osjetim ništa?
 

Back
Top