Antička Grčka nije poznata samo po vrsnim filozofima, već i sofistima. Sofisti su u početku smatrani mudracima i učiteljima s velikim ugledom. Medjutim, kasnije se uvidela njihova pritvornost i manipulativnost jer im je cilj bio postizanje materijalne koristi, a ne istinskog znanja i duhovnog napretka.
Dosta filozofa, kao npr. Platon, Aristotel, Sokrat itd. su se dinstacirali od sofista. S obzirom da su imali dublje, kompleksnije razumevanje ukazivali su na njihovu lažnu, prividnu mudrost. Filozofi iskreno tragaju za istinom, dok su sofisti vešti obmanjivači koji je žrtvuju ako je to u njihovom interesu.
Sofistima se treba odati priznanje što su zapazili moć reči i značaj elokventne prezentacije neke ideje da bi zvučala ubedljivo i prihvatila se kao istina. Posvetili su naročitu pažnju usavršavanju govora i stilskim figurama/sredstvima u pisanju. Razvili su metod kojim su uspevali da "slab argument učine jačim" bilo kontradikcijom, zbunjivanjem, sugestijom, pometnjom, a iznad svega veštim izborom i upotrebom reči. Znači nisu se ustručavali prevara niti potkrepljivanja pogrešnog shvatanja da bi postigli ono što žele. To znanje su rado prodavali uz visoke naplate.
Kako izgleda danas je sofizam nadjačao i prevladao filozofiju. Retki su oni koji tragaju za mudrošću i istinom bez koristoljublja. Više je onih koji tvrde da su je pronašli. Služe se bombastičnim rečima i velikim obećanjima s ciljem da profitiraju. Medjutim, kada se malo bolje razgrne opsena koju time stvore ukaže se jalovost. Uvidi se da u suštini nije ništa značajno rečeno.
Jedan od razloga procvata sofizma je sve prisutnija mentalna lenost i gubitak umne oštrine oslanjanjem na gotove, instantne informacije bez samostalnog istraživanja i dublje kontemplacije. Ne treba biti lakoveran i nasedati na sentimentalne, prazne priče i laskanje, već treba sve dobro pretresti, analizirati, razmotriti da bi se proverila verodostojnost pre nego što se prihvati.
Prilikom toga procesa važno je imati otvoren um, ali ne u tolikoj meri da se potisne zdrav razum i logika. Bez njih se lako pada pod tudji uticaj. Dobar primer su kultovi u kojima harizmatičan vodja toliko zavede, inače, veoma inteligentne ljude da veruju sve što im kaže, ma koliko da je besmisleno, i koji su spremni da učine bilo šta za njega.
Dosta filozofa, kao npr. Platon, Aristotel, Sokrat itd. su se dinstacirali od sofista. S obzirom da su imali dublje, kompleksnije razumevanje ukazivali su na njihovu lažnu, prividnu mudrost. Filozofi iskreno tragaju za istinom, dok su sofisti vešti obmanjivači koji je žrtvuju ako je to u njihovom interesu.
Sofistima se treba odati priznanje što su zapazili moć reči i značaj elokventne prezentacije neke ideje da bi zvučala ubedljivo i prihvatila se kao istina. Posvetili su naročitu pažnju usavršavanju govora i stilskim figurama/sredstvima u pisanju. Razvili su metod kojim su uspevali da "slab argument učine jačim" bilo kontradikcijom, zbunjivanjem, sugestijom, pometnjom, a iznad svega veštim izborom i upotrebom reči. Znači nisu se ustručavali prevara niti potkrepljivanja pogrešnog shvatanja da bi postigli ono što žele. To znanje su rado prodavali uz visoke naplate.
Kako izgleda danas je sofizam nadjačao i prevladao filozofiju. Retki su oni koji tragaju za mudrošću i istinom bez koristoljublja. Više je onih koji tvrde da su je pronašli. Služe se bombastičnim rečima i velikim obećanjima s ciljem da profitiraju. Medjutim, kada se malo bolje razgrne opsena koju time stvore ukaže se jalovost. Uvidi se da u suštini nije ništa značajno rečeno.
Jedan od razloga procvata sofizma je sve prisutnija mentalna lenost i gubitak umne oštrine oslanjanjem na gotove, instantne informacije bez samostalnog istraživanja i dublje kontemplacije. Ne treba biti lakoveran i nasedati na sentimentalne, prazne priče i laskanje, već treba sve dobro pretresti, analizirati, razmotriti da bi se proverila verodostojnost pre nego što se prihvati.
Prilikom toga procesa važno je imati otvoren um, ali ne u tolikoj meri da se potisne zdrav razum i logika. Bez njih se lako pada pod tudji uticaj. Dobar primer su kultovi u kojima harizmatičan vodja toliko zavede, inače, veoma inteligentne ljude da veruju sve što im kaže, ma koliko da je besmisleno, i koji su spremni da učine bilo šta za njega.