Novi prozni konkurs na temu POČETAK ŽALJENJA

Poruka
51.037
Wirdz nam je zadao novu temu:
POČETAK ŽALJENJA

Hmm ... Prvo što mi pada na pamet, jeste čuveno pitanje: da li je teže žaliti zbog nečeg što se dogodilo, ili za onim što se nije dogodilo? :mrgreen:
Ali, batalite moje "filozofiranje" i bacite se na pisanje.
Šalter za prijem priča biće otvoren do 26. decembra, do 20 h.
Pravila znate, a ukoliko ne znate:
- priče šaljete meni u privatnoj poruci
- priča ne bi trebalo da bude duža od 5000 karaktera
- priča mora biti nova, dakle nigde objavljivana do trenutka postavljanja na ovaj konkurs
 
wasteland.jpg

Neverovatno kako su kompatibilne teme dva konkursa - usahlost i početak žaljenja... :D
Dve strane iste medalje opisane pesnički i prozno... Sjajno, jedva čekam da vidim i jedan i drugi...

Odoh sad da počnem da žalim... i da pišem... :heart:
 
kolko sam shvatio, po šopenhauru, sažaljenje (koje hoće tuđe dobro) je osnova morala.
zanima me kako je to počelo kod vas (ako je počelo ;)), ili neka priča o tome: sažaljenje, samosažaljenje, žaljenje.
ozbiljna tema, bar ja tako mislim.
Ne sažaljenje, saosećanje. Tu i Ozi greši (verovatno ste čitali isti prevod) jer sažaljenje dolazi iz potrebe ega da se žali za nekim koji je emotivno ili fizički drugačiji od tebe. Šopenhauer je verovatno mislio na saosećanje, jer saosećanje ne dolazi iz ega (ličnosti) nego iz suštine koja ima potrebu da razume drugog.

Problem je što se compassion sa engleskog može prevesti i kao sažaljenje i kao saosećanje. Na srpskom saosećanje ima sasvim drugačije značenje od sažaljenja. Žaliti za nekim nije isto što i saosećati sa nekim.
 
Ne sažaljenje, saosećanje. Tu i Ozi greši (verovatno ste čitali isti prevod) jer sažaljenje dolazi iz potrebe ega da se žali za nekim koji je emotivno ili fizički drugačiji od tebe. Šopenhauer je verovatno mislio na saosećanje, jer saosećanje ne dolazi iz ega (ličnosti) nego iz suštine koja ima potrebu da razume drugog.

Problem je što se compassion sa engleskog može prevesti i kao sažaljenje i kao saosećanje. Na srpskom saosećanje ima sasvim drugačije značenje od sažaljenja. Žaliti za nekim nije isto što i saosećati sa nekim.

potrebno je da i drugim korisnicima, blablabla.

Ali tema je žaljenje, a ne sažaljenje. Tako da, ima se prostora :)
 
Ne sažaljenje, saosećanje. Tu i Ozi greši (verovatno ste čitali isti prevod) jer sažaljenje dolazi iz potrebe ega da se žali za nekim koji je emotivno ili fizički drugačiji od tebe. Šopenhauer je verovatno mislio na saosećanje, jer saosećanje ne dolazi iz ega (ličnosti) nego iz suštine koja ima potrebu da razume drugog.

Problem je što se compassion sa engleskog može prevesti i kao sažaljenje i kao saosećanje. Na srpskom saosećanje ima sasvim drugačije značenje od sažaljenja. Žaliti za nekim nije isto što i saosećati sa nekim.

ne znam, meni sažaljenje zvuči konkretnije.
saosećanje... eo nzm. često se koristi ta reč...
kako npr. neko ko nije bio u teškom problemu, može da se stavi u kožu nekog ko jeste? može samo da mu bude žao.
svako je emotivno ili fizički drugačiji od tebe, ne postoje 2 iste jedinke.
 
Nemojte se mučiti oko Šopija,njemu ni nemački nije bio dovoljan da se reši solipsizma Upanišade,a to je
totalno nerazumevanje sopstvene svesti i bitka ispod nje...Ipak već Hegel je to "načeo",a fenomenolozi objasnili
da intencijalnost svesti je ta transcedencija na kojoj se koplja lome...Noeme i noeze svesti nisu ni nalik rečima
kojima se služimo a tek sintaksa i sintagma kao da tim rečima pišu jazz kompozicije koje s izvorom intencijom svesti
gube svaku vezu-osim porekla!
Reči su igra!
Ovu notornu činjenicu svesti je, sudbinski,izrekao Ludvig Witgenstein i do dana današnjeg kao Damoklov mač stoji nad svakom
upotrebom jezika!
Nije ovo mesto za filozofiju,ali i književnici trebaju znati da je njihovo sredstvo zapravo igra i to ne baš pouzdana i ne baš
s čvrstim i nenarušivim pravilima...
Obićno kažem da je ponajbolji jezik za komunikaciju koji sadrži najviše metafora,ali i drugih stilskih figura koje olakšavaju deduciranje
ne samo reči,već i slika,čak pokretnih u događanja...
Dakle;kad pišete književno delo ili ga čitate,imajte u vidu da se, ustvari,igrate...
 
ne znam, meni sažaljenje zvuči konkretnije.
saosećanje... eo nzm. često se koristi ta reč...
kako npr. neko ko nije bio u teškom problemu, može da se stavi u kožu nekog ko jeste? može samo da mu bude žao.
svako je emotivno ili fizički drugačiji od tebe, ne postoje 2 iste jedinke.

Pokušaj da postaviš sebi pitanje: ako bih se ja našao u takvom problemu, da li bih želeo da me neko razume ili da me sažaljeva zbog problema u kome sam se našao.
Reč je o unutrašnjoj i vanjskoj konsiguracija, odnosno o unutrašnjem i vanjskom pridavanju značaja. Kad uhvatim malo vremena više ću pisati o tome.
 
Pokušaj da postaviš sebi pitanje: ako bih se ja našao u takvom problemu, da li bih želeo da me neko razume ili da me sažaljeva zbog problema u kome sam se našao.
Reč je o unutrašnjoj i vanjskoj konsiguracija, odnosno o unutrašnjem i vanjskom pridavanju značaja. Kad uhvatim malo vremena više ću pisati o tome.

nije bitno šta bih ja želeo, sažaljenje je, da tako napišem, prirodan respond, za onog ko ga ima.
niko ne može u potpunosti da "razume", ni da "saoseća", jer čak i da pretpostavimo da je prošao "potpuno isto" iskustvo - nije istog sklopa ličnosti, ako me razumeš.
žaljenje je legitiman respond u takvoj situaciji.
 
nije bitno šta bih ja želeo, sažaljenje je, da tako napišem, prirodan respond, za onog ko ga ima.
niko ne može u potpunosti da "razume", ni da "saoseća", jer čak i da pretpostavimo da je prošao "potpuno isto" iskustvo - nije istog sklopa ličnosti, ako me razumeš.
žaljenje je legitiman respond u takvoj situaciji.
Upravo je to bitno, jer ti kada žališ nekoga ispoljavaš svoje negativne emocije prema osobi koja već ima probleme sa vlastitim negativnim emocijama u kojem se nalazi.

Da bi mogao da razumeš drugog, moraš prvo da razumeš sebe. Sažaljenje je oblik unutrašnje identifikacije sa svojim egom i, slično kao i briga, pogrešan je jer nosi negativne emocije, mada te emocije mogu biti i iz dobre namere.
 
Upravo je to bitno, jer ti kada žališ nekoga ispoljavaš svoje negativne emocije prema osobi koja već ima probleme sa vlastitim negativnim emocijama u kojem se nalazi.

Da bi mogao da razumeš drugog, moraš prvo da razumeš sebe. Sažaljenje je oblik unutrašnje identifikacije sa svojim egom i, slično kao i briga, pogrešan je jer nosi negativne emocije, mada te emocije mogu biti i iz dobre namere.

ovo je tema o osećanju žaljenja, ne o razumu.
razum ne oseća.
zar su sve emocije pogrešne, osim pozitivnih?
onog trenutka kad gurneš sve u razum, prestaješ da osećaš?
sažaljenje, osnovno moralno osećanje.
a tema je žaljenje.
:ok:
 
Upravo je to bitno, jer ti kada žališ nekoga ispoljavaš svoje negativne emocije prema osobi koja već ima probleme sa vlastitim negativnim emocijama u kojem se nalazi.

Da bi mogao da razumeš drugog, moraš prvo da razumeš sebe. Sažaljenje je oblik unutrašnje identifikacije sa svojim egom i, slično kao i briga, pogrešan je jer nosi negativne emocije, mada te emocije mogu biti i iz dobre namere.


S wirdzom se ne slažem da je sažaljenje preciznije od saosećanja. To su dva jasno različita pojma, svaki vrlo precizan, i oko razlike između saosećanjai sažaljenja se slažem sa Cocom. Ne bih volela da me bilo ko sažaljeva. S druge strane, bitno mi je da me može osetiti, a i razumeti (oboje je bitno, i nije isto)

S druge strane, ne slažem se da negativna osećanja treba ignorisati, ili negirati.
Negativna osećanja su deo iskustva, a kroz iskustvo se može učiti. Rezultat nekad može biti veoma korisna lekcija, ili sticanje veoma važnog uvida.

To što Coco kaže da je sažaljenje negativno osećanje daleko manje vredi od istog uvida koji neko stekne kroz vlastito iskustvo :)

- - - - - - - - - -

sažaljenje, osnovno moralno osećanje.
a tema je žaljenje.
:ok:

Po meni je sažaljenje nemoralno, upravo zbog ovoga što Coco kaže.
Saosećanje i razumevanje (udruženi) imaju veću vrednost.
Sažaljenje osećaš s pozicije nadmoći, tu je ego debelo u igri.

- - - - - - - - - -

Da, šta se trude kad se zna ko će da pobedi... :rotf:
Zanemarujete da na konkursima već odavno nema Don Hosea i Čoveka bez imena, a to je bitno uzeti u obzir :)
 

Back
Top