
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
NOVA SAZNANJA
Ja nisam vozač…..nije da nisam polagala…jesam..no, nekako sve uz vetar oni ljudi…zacepojle …prvi put sam prošla na crveno jer stadoh lepo i propisno iza kamiona i on krenuo, ja i ne gledam u semafor, reko zna čoek, iskusan, pa ajd Ljiljka za njim tj. za iskustvom ...oćeš....malo morgen....drugi put mi milicioner kaže da se ranije zastavljam pred semaforom....a ja bre bila prva u koloni i lepo podalje još počeh da kočim te mi uopšte nije jasno šta je hteo da kaže...pa samo su se malo zaklatili....a sve krupni ljudi, stameni, stabilni...aman bre



E, sad, iako nisam vozač znam jedno…..neće kola da idu ako ne sipaš gorivo…I to ne bilo kakvo gorivo…aaaaa….jok….samo odgovarajuće inače zariba motor i sve se nešto joguni, štekće, beči, krči, ripa …i stane…
Otkud znam? Pa komšinica Zaga sela u njihova nova novcata kola….i otišla na pumpu da sipa gorivo, al nije znala koje, pa žena mislila da idu na onaj isti benzin kao i stara te taj naručila kod zgodnog dečka koji radi na pumpi....i on uslužio gospoju kako je tražila bez uključivanja gornjeg mozga….al’ oćeš djavola….idu na neki drugi ….bezolovni….i tako krk, štuc…koji ti je moj sad u ***** ********.....*****.....***** ******* (to ga pita komšinica Zaga sve onako našminkana i namontirana sa sve svežom frizurom jer je do frizera bilo goriva a i pedikir, manikir i ostali uslužni svi su tu na gomili te je baš doteraše po jusu....i preko jusa

Bože, svud čovek nailazi na nova saznanja…ali svud.
