NOSTALGIJA


Ali da bi isao u buducnost treba ti neko iskustvo, a to iskustvo ne mora nuzno biti lose, sto znaci da ako je pozitivno onda imas neke lepe uspomene, zasto ih ne negovati.... E sad, moj je problem sto ja zelim da se vratim da to prozivim ponovo i jos bolje jer se plasim da vise nikada necu osetiti takvu srecu, odnosno ubedjen sam u to.
 
Nostalgija je nepotrebno arcenje emocija .
Kao kada neko ode u drugu zemlju, osnuje porodicu tamo, radi , vodi normalan zivot a ovamo kuka za rodnim krajem,
njivama i ovcama koje je cuvao ..dom je tamo gde zivis a ne gde si ziveo
Nostalgija je, po meni, sasvim normalna. Samo što joj nismo svi skloni, neki nikako, neki umereno a neki previše (pa možda postane štetno).
Za ljude koji su nerado (čak prisilno) otišli je vrlo razumljiva. Jedno je kad odeš svojom voljom, željom, a drugo kad si oteran npr tj proteran.
U svakom slučaju, treba živeti u sadašnjosti i za budućnost, ali povremena lutanja kroz prošlost su mi razumljiva, nekom su lepa, nekom drugom bolna i u tom slučaju je bolje "čupati se" iz toga.
 
Kada je čoveku teško i u nekoj krizi onda mu mozak sam od sebe izvlači ta pozitivna sećanja koja mu daju snagu da nastavi dalje i da ne potone. Ja sam imao jedan ne toliko dug period, koji je po svemu bio u pozitivnom smislu različit od ostatka mog sumornog života i mogu da kažem da sam po milione puta to premotavao u svojoj glavi i prisećao se tih druženja i to mi je dalo snagu da ne poludim mnogo puta.
 

Back
Top