Nostalgija za familijom

Mmarin

Početnik
Poruka
34
Eto, zanima me, kako je ljudima koji su nedavno došli u Australiju, kako podnose tu razdaljinu od svoje familije.

Ja ne mogu zamisliti, kako bi bilo da ostavim svoju obitelj i ne vidm ih 1-2godina, a možda i više. Jeste da sam najstariji od djece, imam sestru 4god mlađu i brata i sestru 13 god mlađu- neznam kako bi to izdržao.

Hoće li se to promijeniti kad budem imao svoju familiju pa ova padne u drugi plam:whistling:


Kako je vama???

Znam da je GeaGea nedavno prošla, kakvi su osjećaji...?
 
Eto, zanima me, kako je ljudima koji su nedavno došli u Australiju, kako podnose tu razdaljinu od svoje familije.

Ja ne mogu zamisliti, kako bi bilo da ostavim svoju obitelj i ne vidm ih 1-2godina, a možda i više. Jeste da sam najstariji od djece, imam sestru 4god mlađu i brata i sestru 13 god mlađu- neznam kako bi to izdržao.

Hoće li se to promijeniti kad budem imao svoju familiju pa ova padne u drugi plam:whistling:


Kako je vama???

Znam da je GeaGea nedavno prošla, kakvi su osjećaji...?

Ja sam bio u slicnoj situaciji..VRLO TESKO da ZNAS narocito ako imas svoju decu..kao ja..mora covek da bude stena sto posto!!!Ali vazan je cilj na kraju koji svima na kraju trebalo bi bar da donese dobro.
 
Kod mene je pa obrnuta situacija, dok sam bila u Beogradu, što se kaže pred nosom smo bili jedni drugima,
trebali su mi, da mi se nađu oko dece nekada da pomognu, ali ništa, tako da sam ja sve njih prežalila još dok smo bili u jednom gradu,
na par autobuskih stanica jedni od drugih. Ružno je što to kažem, ali meni ne nedostaju uopšte. I onako se čujemo telefonom, zovem ih na svake 2 nedelje.

 
Kod mene je pa obrnuta situacija, dok sam bila u Beogradu, što se kaže pred nosom smo bili jedni drugima,
trebali su mi, da mi se nađu oko dece nekada da pomognu, ali ništa, tako da sam ja sve njih prežalila još dok smo bili u jednom gradu,
na par autobuskih stanica jedni od drugih. Ružno je što to kažem, ali meni ne nedostaju uopšte. I onako se čujemo telefonom, zovem ih na svake 2 nedelje.

Iskustva su razlicita,i mi smo razliciti..kao osobe..da budem iskren,meni je zao sto sam emotivniji..pa zato i placam ceh sto sam se vratio u Srbiju..sad nikako da se iskoblejam odavde..ali ne odustajem.. i ne predajem se..pozdr\v iz BGD
 
:(
Nema nikakve veze moja poruka sa temom, i ja se izvinjavam unapred..Ali rastuzim se uvek pri pomenu Australije..nedostaje mi neko..mnogooo..
I oprostite, ali cak me i poruka na temi vezanoj za Australiju..cini da se bar malo osecam blize...nekome..:(
 
Kod mene je pa obrnuta situacija, dok sam bila u Beogradu, što se kaže pred nosom smo bili jedni drugima,
trebali su mi, da mi se nađu oko dece nekada da pomognu, ali ništa, tako da sam ja sve njih prežalila još dok smo bili u jednom gradu,
na par autobuskih stanica jedni od drugih. Ružno je što to kažem, ali meni ne nedostaju uopšte. I onako se čujemo telefonom, zovem ih na svake 2 nedelje.


Imam 3 razloga...

1) Zato sam i ja rekao NE ZENIM SE DOK NE ODEM. ( Nacicu neku tamo ),
2) Moji su razvedeni ( svako gleda svoju stranu ),
3) Decu jos uvek nemam i sve cu da napraviim tamo negde u AU.

I jos nesto 5 godina ne dolazim u Srbiju.
 

Back
Top