Gluvo doba noci,deca spavaju...Meni se ne spava...I lutam ''hodnicima'' ovog virtuelnog sveta,citam tudje misli,slusam setne pesme...Po nesto napisem i ja....Noc,a ja sama...Sama i ovde u virtuelnom svetu....I prija mi samoca,da sagledam sebe,da svedem bilanse dana,nedelja,meseci,godina...
Jucerasnji dan su nekako obelezila losa desavanja....Moj drug, koga sam smatrala prijateljem,se zeni...Naravno,to je lepo,ali za veridbu sam saznala preko Faceboka,a za svadbu koja je sledece nedelje,juce,u frizerskom salonu....NIsam pozvana...I ne pomaze sto i ostali nasi prijatelji nisu pozvani,i sto me svi tese da se mnogo promenio i zaboravio staro drustvo.Ne pomaze jer je to bio moj najbolji (muski) prijatelj s kim sam;podelila toliko lepih i teskih trenutaka...Mogli smo jedno drugo pozvati u pola noci za pomoc i podrsku...Bila sam uz njega dok je pokusavao da prebrodi razvod,znao je da me pozove i kaze:''Trebas mi,tesko mi je,mozes li izaci da odemo negde da se ispricamo?''Naravno,uvek...I on je za mene uvek bio tu...Govorila sam tada da cu da ih ozenim obojicu(moja dva najbolja druga)i da cu biti najveselija na njihovim vencanjima.
Od letos ''nema vremena'' za kaficu i druzenje...Tek posle saznah da ima devojku..I obradovah se,konacno nesto lepo da mu se desi...Ali vise nema vremena za staro drustvo...Svi smo zaboravljeni,pa i ja...
I na Faceboku juce okacih nasu zajednicku sliku sa letovanja 2009,a ispod slike ovaj tekst koji sam tada dodala:''Moj najbolji prijatelj,osoba na koju mogu da racunam i u dobru i u zlu...Moja podrska,rame za plakanje,prijatelj u nevolji,drugar za provode do zore,dzentlmen...Mnogo mi je drago sto se mogu nazvati njegovim prijateljem...Nedostajao mi je samo jos jedan dragi prijatelj,N....Moja dva najdraza druga...''
Rasplakah se...I potekose ove reci,okacih ih kao status na Fejsu:
''Usunjaju se neke osobe u nas zivot,zavolimo ih,poverimo im svoje tajne,podelimo i lepe i teske trenutke,nazovemo ih prijateljima...Mozda sam ja ludi sanjar,mozda gresim sto smatram da se svaka veza izmedju dvoje ljudi treba da neguje...Narocito prijateljstva...Ona treba da poloze sve ispite zrelosti i opstanu,tek onda 1+1 jesu 2...Mozda sam zato danas tuzna jer 1+1 vise nisu dva vec samo jedan...''
Kazu mi nasi dugari: ''Drzi tu sliku i tekst dok on ne vidi,posto jeovih dana zauzet pripremama za vencanje.''..Eh,dragi moji nisam ja zato pisala,vec da pretocim svoju tugu,kao i uvek,kroz pisanje,ne mora da vidi''
Onda dodjem ovde i saznam da neko ko mi pise najlepse reci vec mesecima,to u stvari pise mnogim zenama...I da nisam samo ja ''posebna i najdraza'',''voljena i zeljena''...Posle gubitka prijatelja to mi cak i nije bilo strasno,doslo mi prosto normalno...Prijale su lepe reci,ali se bar jos nisu unele emocije,bilo je puno praznih obecanja,ali nije bilo mnogo nadanja,bilo je puno razgovora,ali nije bilo susreta...
Samo zelja da se upozna jedno takvo ljudsko bice za koje sam pomislila da vredi upoznati,da delimo slicna razmisljanja,da i njemu fali srodna dusa,kao i meni...i da iza takvih lepih reci koje sam dobila ne moze biti neko los...Valjda zato sto ja svima pridjem iskrenog srca i otvorene duse...I ne znam cemu sva ta poigravanja sa ljudima,cemu ta osvajanja kao da smo teritorije,a ne ziva bica...Ali kada te prijatelj izda,sta da se onda nadamo od ''nepoznatih''?
Vreme je za pocinak...Vec svice novi dan,a danas moram biti vesela,idem na svadbu svoje koleginice...A svi ce ocekivati da me vide onakvu kakvu me znaju,sa osmehom na usnama,pesmom i igranjem bez prestanka...
Laku noc,nocobdije...ako vas ima....
Jucerasnji dan su nekako obelezila losa desavanja....Moj drug, koga sam smatrala prijateljem,se zeni...Naravno,to je lepo,ali za veridbu sam saznala preko Faceboka,a za svadbu koja je sledece nedelje,juce,u frizerskom salonu....NIsam pozvana...I ne pomaze sto i ostali nasi prijatelji nisu pozvani,i sto me svi tese da se mnogo promenio i zaboravio staro drustvo.Ne pomaze jer je to bio moj najbolji (muski) prijatelj s kim sam;podelila toliko lepih i teskih trenutaka...Mogli smo jedno drugo pozvati u pola noci za pomoc i podrsku...Bila sam uz njega dok je pokusavao da prebrodi razvod,znao je da me pozove i kaze:''Trebas mi,tesko mi je,mozes li izaci da odemo negde da se ispricamo?''Naravno,uvek...I on je za mene uvek bio tu...Govorila sam tada da cu da ih ozenim obojicu(moja dva najbolja druga)i da cu biti najveselija na njihovim vencanjima.
Od letos ''nema vremena'' za kaficu i druzenje...Tek posle saznah da ima devojku..I obradovah se,konacno nesto lepo da mu se desi...Ali vise nema vremena za staro drustvo...Svi smo zaboravljeni,pa i ja...
I na Faceboku juce okacih nasu zajednicku sliku sa letovanja 2009,a ispod slike ovaj tekst koji sam tada dodala:''Moj najbolji prijatelj,osoba na koju mogu da racunam i u dobru i u zlu...Moja podrska,rame za plakanje,prijatelj u nevolji,drugar za provode do zore,dzentlmen...Mnogo mi je drago sto se mogu nazvati njegovim prijateljem...Nedostajao mi je samo jos jedan dragi prijatelj,N....Moja dva najdraza druga...''
Rasplakah se...I potekose ove reci,okacih ih kao status na Fejsu:
''Usunjaju se neke osobe u nas zivot,zavolimo ih,poverimo im svoje tajne,podelimo i lepe i teske trenutke,nazovemo ih prijateljima...Mozda sam ja ludi sanjar,mozda gresim sto smatram da se svaka veza izmedju dvoje ljudi treba da neguje...Narocito prijateljstva...Ona treba da poloze sve ispite zrelosti i opstanu,tek onda 1+1 jesu 2...Mozda sam zato danas tuzna jer 1+1 vise nisu dva vec samo jedan...''
Kazu mi nasi dugari: ''Drzi tu sliku i tekst dok on ne vidi,posto jeovih dana zauzet pripremama za vencanje.''..Eh,dragi moji nisam ja zato pisala,vec da pretocim svoju tugu,kao i uvek,kroz pisanje,ne mora da vidi''
Onda dodjem ovde i saznam da neko ko mi pise najlepse reci vec mesecima,to u stvari pise mnogim zenama...I da nisam samo ja ''posebna i najdraza'',''voljena i zeljena''...Posle gubitka prijatelja to mi cak i nije bilo strasno,doslo mi prosto normalno...Prijale su lepe reci,ali se bar jos nisu unele emocije,bilo je puno praznih obecanja,ali nije bilo mnogo nadanja,bilo je puno razgovora,ali nije bilo susreta...
Samo zelja da se upozna jedno takvo ljudsko bice za koje sam pomislila da vredi upoznati,da delimo slicna razmisljanja,da i njemu fali srodna dusa,kao i meni...i da iza takvih lepih reci koje sam dobila ne moze biti neko los...Valjda zato sto ja svima pridjem iskrenog srca i otvorene duse...I ne znam cemu sva ta poigravanja sa ljudima,cemu ta osvajanja kao da smo teritorije,a ne ziva bica...Ali kada te prijatelj izda,sta da se onda nadamo od ''nepoznatih''?
Vreme je za pocinak...Vec svice novi dan,a danas moram biti vesela,idem na svadbu svoje koleginice...A svi ce ocekivati da me vide onakvu kakvu me znaju,sa osmehom na usnama,pesmom i igranjem bez prestanka...
Laku noc,nocobdije...ako vas ima....