Preklinju me moja slova
da ih pustim
da se sloze
da se mnoze
pa da krenu...
Pa da dusu moju nose
kao stenu razbijenu
Da komade pokazuju,
oblikuju
ostavljaju na pragove
nepoznatih stanovnika,
nesudjenih kriticara
koji za cas smisle psinu
i hitnu ih u visinu
u daljinu
u siprazje,barustinu
gde ne sme da noga kroci
gde ne skrece pogled oci...
A,ja sama,
prazna
izbledela,pocepana
kao stara olupina
i bez suze, i bez smeha
bez kajanja i bez greha ...
Radost li je jutro novo
na papiru - mrtvo slovo?
da ih pustim
da se sloze
da se mnoze
pa da krenu...
Pa da dusu moju nose
kao stenu razbijenu
Da komade pokazuju,
oblikuju
ostavljaju na pragove
nepoznatih stanovnika,
nesudjenih kriticara
koji za cas smisle psinu
i hitnu ih u visinu
u daljinu
u siprazje,barustinu
gde ne sme da noga kroci
gde ne skrece pogled oci...
A,ja sama,
prazna
izbledela,pocepana
kao stara olupina
i bez suze, i bez smeha
bez kajanja i bez greha ...
Radost li je jutro novo
na papiru - mrtvo slovo?