
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove, ali neću, Ipak sam ja prozaik, rasni prozaik i svaka tuga u mojim se rečenicama automatski transformira u farsu. I zato, ne nudite me vinom, jer će svaka moja pijana reč odzvanjati takvom porugom da je nećete biti u stanju stresti s porodičnog stabla još dugi, dugi niz godina. Tek tamo, stotinu ili dve stotine godina kasnije, kad kružnim tokom vremena vaši preci ustajući iz grobova, masne zemlje i drvotočine jeftinih kovčega, kad ponovno zasednu u fotelje još pospani od dugotrajne smrti: tek tada...gde sam ono stao?
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove, ali đavola... Tuga je za krelce. Ja jesam krelac, ali ne tog tipa. Noću uglavnom spavam. Praktičan sam čovek. Spremam se za beli dan. Svašta se mora obaviti, sve ispočetka proveriti, svaku rupu popuniti. A rupe pred očima niču. Upravo sada, dok ovo pišem, jedna takva, pomalo i podmukla rupa otvara se posred koleginice Nebo. Je li to kraj sveta, nebeska dečja bolest ili nespretan pokušaj večnosti da me poljubi u obraz - u usta ne bih dao, ipak, uprkos svemu, neki osećaj doličnosti nikad me nije napustio, čak ni sada, usred noći... što ono beše tema?
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove, ali me boli zglob. Ozbiljno me boli. Razmišljam da pozovem hitnu pomoć, 194, ili čak hitniju pomoć: 007. Pokušavam potonju opciju, ali ruka mi se zaglavi u brojčaniku - da, imam, još uvek, starinski telefon s kružnim brojčanikom, pa šta... o čemu smo ono pričali?
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove... Bih li mogao? I bih li se usudio? Ne znam... U zadnje vreme sve više toga me muči, ništa mi ne ide od ruke, tuga najmanje, pa kako da onda napišem tužne, najtužnije stihove? Celo vreme se smejuljim, stalno mislim pozitivno, lepe misli razdiru mi dušu i rasturaju um... Nema teorije da pišem bilo kakvu liriku dok sam u takvom stanju. A noć izmiče. A nova, ko zna hoće li ikad... Bolje da probam. Najtužnije stihove, napisati, noćas. Sad ili nikad. Pa kako ispadne. Yebi ga, čovek mora napraviti što čovek mora napraviti. I zato evo:
Eci peci pec
Ja sam mali zec
A ti Alisa u zemlji čuda
Reci, peci, seci...