Tisinu noci,parao je povremeno zvuk,udaljenog rafala... Dok, u mokrom rovu, naviru secanja na topli dom,omiljenu fotelju,brata,devojku davno izgubljenu u secanjima,ON me je gledao,svojim tuznim, uplasenim ocima...Kao da je predosecao.....I ostaoje u blatnjavom rovu,ne rekavsi nista...U ocima osta samo ludilo ljudske ludosti rata,i ON zauvek u noci.....