nekad
u mirnom koraku
objasniti sebi
kako je sve ovo skockano
i scenarijski obradjeno
a sve onako kako ne bi trebalo
a
tu je i ponaša se
kao naručeno samo da zadovoljnicu
podpišem
...da li ću moći
kad ne budem mogao
mislima da prošetam
zašto sad kad mogu sve to
moći ću kad ne bude imalo cijenu ništa i nikome...
...mirno bih sebi oprostio
sve
samo nebih i neću
što toliko pitanja gajim
i nijedno nema odgovora
osim gorkih
da bolje je uvijek ono sjutra
i ako to sjutra
kao sjenka bježi
i sjedinjeno osmjehom i režanjem
vučjim
teži...teži
da dosegne sve ono što i ne bih smio
ono od čega sam pobjegao
da bih mazohistički sad njemu
sebe slao u nesanici
i jutarnjem bdjenju bez molitve
kad kiše se nude
onako gole i kvasne
da muka kao sedativ dobar tjelesni
nagoni da splasne
nagonska želja i njen bijes neutoljeni
jer kako bi voljeli
da nijesmo voljeni...