L A S T E
Trudicu se maksimalno da stavim sebe na dlanu onima koji oce da citaju i oce da razumiju.
Od naslova je ocekivati da pisem o milim mi pticama lastavicama.
Pamtim ko dijete da sam im se divila .
Dugo i pomno ih posmatrajuci jos u mom rodnom kraju.
Dolazile su sa proljecem i toplom vremenu kad trave ozelene a insekti se namnoze. Graditeljke ako ne bi nasle proslogodisnje gnijezdo gradile su nova .
Umorne od dugog putovanja stigle bi galamljive i vesele .
Dogovore i planove oko prestojeceg posla bi dijelile u paru.
Cvrkut ko govor bio bi dug i nikad bez ubjedjivanja .
Jedna lastavica je uvijek opozicija druga vodja.
Posao zajednicki i krvavi sve dok gnijezdo ne bude sagradjeno.
Iz blatnjavih barica u kljunu ko prevoznom sretstvu vukle bi materijal od koga ce sagraditi to cudo grdjevinsko u kom ce poloziti tri cetiri jajeta i izleci svoje potomstvo ...
Odgojiti ta sicusna bica dati im zivot i sve sto im treba da ojacaju i odlete .
Ove godine su me iznova obradovale veselim cvrkutom. No kako bas u tom vremenu po dvoristu ispod strehe setao se moj pas Brundo i njegov drugar macak Marko, bile su vidno uznemirene i dugo su se domundjavale sto da rade.
Bila sam u strahu da ne odu negdje drugo zauvijek . Smirivala sam ih tako sto sam Brunda odvlacila dalje od strehe .
Toj budalici psecoj pricajuci da su dosle laste i da se plase od njega. Umirio bi se na kratko gledajuci me radoznalo masuci repom . Dok bi se Marko drzao po strani poludivalj po svojoj volji .
Samo sa Brundom bi bio veseo igrajuci se jureci u krug. Znanci su Brundo i Marko od njihove rane mladosti . Zimus sam ih ujutro zaticala kako su spavali u Brundovoj kucici.
Vidjevsi me Marko je na trzaj bjezao Brundo se ne bi pomakao gledajuci me zahvalno jer je slijedilo hranjenje a to ne bi volio nikako dijeliti ne samo sa Markom nego ni sa kim.
Lasta nije bilo nekoliko dana i vec sam gubila nadu kad su zacvrkutale jednog jutra.
Polozile su jaja i izlegle svoja ticad. Malena bespomocna nejaka nisam ih danima mogla vidjeti ni da vire iz gnijezda .
Po neprestalnim letovima i dnevnim obrocima osjecala sam da ticad napreduju.
Kasnile su za komsinskim lastama i brinula sam se hoce li im uspjeti sav taj trud.
Na moju veliku radost virnule su tri glavice otvorenih kljunova oivicenih zutom linijom. Naizmenicnim i upornom letovima i ulovljenim insektima kao da se nije nazirao kraj .
Kad god sam imala vremena zavalila bi se u stolici i milo ih posmatrala. Hranile su ih bez prestanka sve do mraka po tacnom nepogrijesivom redu vrijednom divljenja.
Cim bi lasta odletjela nastao bi tajac i zmirkanje ko da spavaju . A budili bi se brzinski i otvorenih spremnih kljunova svi troje pri svakom doletu roditelja.
Jedno maleno tice napredovalo je vidno brze i zauzimalo u gnijezdu toliko prostora koliko ono dvoje zajedno.
U pocetku roditelji su cistili gnijezdo a onda su maleni radili to sami . Najaci se vec okretao sepurio o mahao krilima .
Znala sam da ce da odleti prvi.DA odletio je samo ja to nisam vidjela a desilo se sljedece. Tog sam jutra nijemo gledala sto se u gnijezdu desava,kad mi je skoro okrznula lice jedna od lastavica .
Bio je to bliski susret sa porukom .
Sad znam da sam poruku primila.
Usla sam u kucu i zanijeta nekim poslom propustila NJEGOV PRVI LET. Ni ono dvoje drugih nisam vidjela u prvom letu . Samo u noci po nekad bacim pogled i vidim svi troje su stigli na pocinak . Doletece iduce godine nadam se jake zive i zdrave...
Trudicu se maksimalno da stavim sebe na dlanu onima koji oce da citaju i oce da razumiju.
Od naslova je ocekivati da pisem o milim mi pticama lastavicama.
Pamtim ko dijete da sam im se divila .
Dugo i pomno ih posmatrajuci jos u mom rodnom kraju.
Dolazile su sa proljecem i toplom vremenu kad trave ozelene a insekti se namnoze. Graditeljke ako ne bi nasle proslogodisnje gnijezdo gradile su nova .
Umorne od dugog putovanja stigle bi galamljive i vesele .
Dogovore i planove oko prestojeceg posla bi dijelile u paru.
Cvrkut ko govor bio bi dug i nikad bez ubjedjivanja .
Jedna lastavica je uvijek opozicija druga vodja.
Posao zajednicki i krvavi sve dok gnijezdo ne bude sagradjeno.
Iz blatnjavih barica u kljunu ko prevoznom sretstvu vukle bi materijal od koga ce sagraditi to cudo grdjevinsko u kom ce poloziti tri cetiri jajeta i izleci svoje potomstvo ...
Odgojiti ta sicusna bica dati im zivot i sve sto im treba da ojacaju i odlete .
Ove godine su me iznova obradovale veselim cvrkutom. No kako bas u tom vremenu po dvoristu ispod strehe setao se moj pas Brundo i njegov drugar macak Marko, bile su vidno uznemirene i dugo su se domundjavale sto da rade.
Bila sam u strahu da ne odu negdje drugo zauvijek . Smirivala sam ih tako sto sam Brunda odvlacila dalje od strehe .
Toj budalici psecoj pricajuci da su dosle laste i da se plase od njega. Umirio bi se na kratko gledajuci me radoznalo masuci repom . Dok bi se Marko drzao po strani poludivalj po svojoj volji .
Samo sa Brundom bi bio veseo igrajuci se jureci u krug. Znanci su Brundo i Marko od njihove rane mladosti . Zimus sam ih ujutro zaticala kako su spavali u Brundovoj kucici.
Vidjevsi me Marko je na trzaj bjezao Brundo se ne bi pomakao gledajuci me zahvalno jer je slijedilo hranjenje a to ne bi volio nikako dijeliti ne samo sa Markom nego ni sa kim.
Lasta nije bilo nekoliko dana i vec sam gubila nadu kad su zacvrkutale jednog jutra.
Polozile su jaja i izlegle svoja ticad. Malena bespomocna nejaka nisam ih danima mogla vidjeti ni da vire iz gnijezda .
Po neprestalnim letovima i dnevnim obrocima osjecala sam da ticad napreduju.
Kasnile su za komsinskim lastama i brinula sam se hoce li im uspjeti sav taj trud.
Na moju veliku radost virnule su tri glavice otvorenih kljunova oivicenih zutom linijom. Naizmenicnim i upornom letovima i ulovljenim insektima kao da se nije nazirao kraj .
Kad god sam imala vremena zavalila bi se u stolici i milo ih posmatrala. Hranile su ih bez prestanka sve do mraka po tacnom nepogrijesivom redu vrijednom divljenja.
Cim bi lasta odletjela nastao bi tajac i zmirkanje ko da spavaju . A budili bi se brzinski i otvorenih spremnih kljunova svi troje pri svakom doletu roditelja.
Jedno maleno tice napredovalo je vidno brze i zauzimalo u gnijezdu toliko prostora koliko ono dvoje zajedno.
U pocetku roditelji su cistili gnijezdo a onda su maleni radili to sami . Najaci se vec okretao sepurio o mahao krilima .
Znala sam da ce da odleti prvi.DA odletio je samo ja to nisam vidjela a desilo se sljedece. Tog sam jutra nijemo gledala sto se u gnijezdu desava,kad mi je skoro okrznula lice jedna od lastavica .
Bio je to bliski susret sa porukom .
Sad znam da sam poruku primila.
Usla sam u kucu i zanijeta nekim poslom propustila NJEGOV PRVI LET. Ni ono dvoje drugih nisam vidjela u prvom letu . Samo u noci po nekad bacim pogled i vidim svi troje su stigli na pocinak . Doletece iduce godine nadam se jake zive i zdrave...
