Niko nema muda da se brani od labuda

Dunavski park, toplo majsko popodne godine. Pet huligana stoji pored jezera i maltretira labudove. I najednom jedan labud izleće iz vode na obalu, širi krila, nasrće na svu petoricu - i rasteruje ih kao soko golubove. Ha ha ha! A ja se zapitah gde to nestadoše potomci hajduka, uskoka, Solunaca, četnika i partizana, a bogami i Atile Biča božjeg. Rastera ih jedan jedini labud! Nemaju muda da se brane od labuda. A prvi su ga dirali.

Junaštvo je sačuvati sebe od drugoga, a čojstvo sačuvati drugoga od sebe. Junaštvo je nužno zlo koje je naturio neprijatelj. Junaštvo može da obruka čojstvo, ali čojstvo junaštvo nigda.

Hmmm... Ne znam na čiju bi se stranu trebalo staviti u ovom incidentu. Da li zastupati pet huligana ili labuda? Ili čuvati svoja muda? Odlučio sam se za ovo poslednje. I nisam pogrešio. Rasteravši ih, labud se vratio u jezero. Pokazao je da ima više čojstva i junaštva od huligana. Ha ha ha.

Epilog ove priče je filozofsko pitanje: istina ili tradicija - šta? Moj odgovor je istina. No većina vas teško da će da skonta bilo šta od ovoga. „Šatro, gistro, extra, kul... smaraš... smaraš... smaraš...“ Ojha! ojha! Ojha ha!...
 
"Da li zastupati pet huligana ili labuda? Ili čuvati svoja muda? Odlučio sam se za ovo poslednje.
I nisam pogrešio."

Naravno,nikako nisi pogrešio...dobar izbor si napravio! :super:

Kada su vlastita muda u procepu,nije potrebno mnogo premišljati...a i svako zakašnjenje može biti bolno,jel`?:sad2:


Ps.Muda su danas dragocena roba...deficitarna su na tržištu! :rotf:
 

Back
Top