Nikada neću zaboraviti tu noć
dok su jecaji parali tišinu,
dok se je srce slamalo na tisuću komadića.
Nikada neću zaboraviti
taj strah kad čovjek shvati
da je izgubio najdraže biće
i da ništa na može učiniti da bude drugačije.
Nikada neću zaboraviti tu nemoć,
taj nemir, neopisivu bol
koja probada dušu, srce, tijelo.
Nikada neću zaboraviti suze
što su nekontrolirano padale
pokušavajući promijeniti stvarnost.
Nikada neću zaboraviti vapaje
što mole da stvarnost bude samo ružan san.
Nikada neću zaboraviti trenutak
kada čovjek shvati
da je budućnost zauvijek izgubljena
i da dalje treba živjeti pod teretom prošlosti.
Nikada neću zaboraviti zadnji poljubac
koji nije bio uzvraćen, zadnje riječi koje nisi čuo.
Nikada neću zaboraviti da je postojao neko
za kim će srce zauvijek patiti.
dok su jecaji parali tišinu,
dok se je srce slamalo na tisuću komadića.
Nikada neću zaboraviti
taj strah kad čovjek shvati
da je izgubio najdraže biće
i da ništa na može učiniti da bude drugačije.
Nikada neću zaboraviti tu nemoć,
taj nemir, neopisivu bol
koja probada dušu, srce, tijelo.
Nikada neću zaboraviti suze
što su nekontrolirano padale
pokušavajući promijeniti stvarnost.
Nikada neću zaboraviti vapaje
što mole da stvarnost bude samo ružan san.
Nikada neću zaboraviti trenutak
kada čovjek shvati
da je budućnost zauvijek izgubljena
i da dalje treba živjeti pod teretom prošlosti.
Nikada neću zaboraviti zadnji poljubac
koji nije bio uzvraćen, zadnje riječi koje nisi čuo.
Nikada neću zaboraviti da je postojao neko
za kim će srce zauvijek patiti.
